Naslovnice njemačkih tabloida ovih su se dana užarile od srednjeg prsta grčkog ministra financija Janisa Varufakisa – ta je drska gesta, tvrde, upućena direktno Nijemcima i Njemačkoj. Sve je počelo s televizijskim političkim talk showom Günthera Jaucha u kojem je prikazan klip s Varufakisova predavanja – prije preuzimanja dužnosti u Sirizinoj vladi bio je profesor na atenskom sveučilištu, autor je knjige ‘Globalni Minotaur’ – iz svibnja 2013., za vrijeme održavanja Subversive film festivala u Zagrebu. Tada je nastup grčkog profesora ekonomije moderirao urednik i publicist Marko Kostanić, kojeg smo zamolili da prokomentira moguće posljedice ovog medijskog napada po nastojanja Sirizine vlade da promijeni negativne trendove u Grčkoj i Europskoj uniji. Naime, jasno je da se radi o novom pokušaju pritiska na grčku administraciju i diskreditaciji njezinih glavnih aktera, a sve uoči dolaska grčkog premijera Aleksisa Ciprasa u Berlin na sastanak s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel 23. ovog mjeseca.
‘Južnjacima’, bilo da je riječ o grčkom ministru ili nogometnom gastarbajteru Zlatanu Ibrahimoviću, ne samo da se ne dozvoljava aktivno boriti protiv nenarodnog režima, nego im se osporava čak i simbolička gesta kojom isti šalju upoprijeko
- Radi se o očitom pokušaju diskreditacije Varufakisa i Sirize. To je posve razvidno iz metode kojom je ‘skandal’ proizveden. Riječ je o klasičnoj sačekuši. Varufakisu je u emisiji uživo pušten klip bez konteksta, kojeg se on sasvim sigurno ne sjeća jer je u posljednjih pet-šest godina sudjelovao i bio sniman na stotinama takvih tribina, i s obzirom na reputaciju njemačkih medija što se tiče praćenja grčkog slučaja, automatski i nespretno je reagirao tvrdeći da je snimka lažna i montirana. Snimka je očito autentična, ali ono što je lažno i montirano je sam sadržaj Varufakisovih riječi koje je sporna gesta pratila. Jednostavno, Varufakis te 2013. priča o tome što je Grčka trebala učiniti 2010. (default unutar eurozone), a ne koja bi strategija Grčke trebala biti danas. Bez obzira na to, tu treba razlučiti i ‘nijemce’ koji su tom gestom prozvani - ističe Kostanić za ‘Novosti’.
Da Varufakis srednji prst nije pokazao ni Nijemcima ni Njemačkoj nego točno konkretnoj ekonomskoj politici koja iscrpljuje rubne zemlje Evrope i svijeta, jasno je i Srećku Horvatu i Igoru Štiksu, nekadašnjim suorganizatorima spomenutog zagrebačkog filmsko-političkog festivala. Oni su također reagirali na prozivke iz medijskog i političkog centra Evrope. ‘Gospodin Varufakis nije srednji prst pokazao Njemačkoj ili Nijemcima’, kažu Štiks i Horvat, ‘nego je govorio o hipotetskoj situaciji referirajući se na Grčku iz siječnja 2010., koja je prema njegovu mišljenju tada trebala proglasiti bankrot – bez da napusti eurozonu! U ovoj situaciji je jasno da pokazani prst nije namijenjen Njemačkoj kao državi ili ljudima nego njemačkoj vladi, koja je tada, kao i danas, glavni predstavnik katastrofalne politike štednje u EU-u. U ovom kontekstu, njegova izjava (i gesta kao govorna figura) izvučena je iz konteksta i jasna je poruka neoliberalnom uništavanju društava jugoistočne Europe, Južne Amerike i drugdje u svijetu, gdje dominiraju dužničko ropstvo i neokolonijalizam. U tom kontekstu, taj srednji prst pokazan je u pravom smjeru. Poruka je bila jasna svima koji su bili na predavanju Subversive festivala u Zagrebu u svibnju 2013., kao što treba biti jasna i danas.’
Kome je Varufakisova poruka upućena i na koga se zapravo misli kad se kaže ‘nijemci’, pojašnjava Kostanić:
- Pored toga što se razgovor održavao u neformalnom okruženju u kojem Varufakis nastupa kao sveučilišni profesor i autor knjige koja se promovira, osnovni resurs ‘nesporazuma’ koji eksploatiraju njemački mediji je standardna narativna ekonomija koja se koristi u takvom tipu političko-ekonomskog diskursa. Kad se u tom specifičnom kontekstu kaže ‘nijemci’, onda je očito da se misli na njemački kapital i njegove političke pokrovitelje, a ne na sve one stanovnike Njemačke koji su stagnacijom svojih nadnica i sve nesigurnijim radnim uvjetima upravo omogućili ovima prethodnima vodeću poziciju unutar eurozone. Dakle radi se samo o jednom u nizu fabriciranih skandala i optužbi koje njemački mediji generiraju posljednjih pet-šest godina. Svi se oni nalaze unutar ishodišnog okvira narativa o lijenim Grcima i prvenstveno služe tome da se eliminira bilo kakva politička artikulacija proturječja unutar njemačkog društva, odnosno njihova je osnovna funkcija prigušivanje politizacije odnos rad-kapital unutar Njemačke.
- A što se tiče eventualne štete za Grčku, stvar je poprilično zanemariva jer teško je zamisliti koji bi još dodatni pritisak u pregovorima Njemačka i EU-institucije mogle aktivirati. Ovakvi skandali prvenstveno služe ideološkoj konsolidaciji njemačkog političkog polja i preveniranju bilo kakve ozbiljnije podrške Grčkoj koja bi dolazila iz Njemačke, jer bi to bila ona poluga koja bi mogla preokrenuti odnose unutar eurozone - zaključuje Kostanić.
Pedagogija političke korektnosti danas ne dopušta da se trenutačno važeći poredak čak ni opsuje, pa i onda kad je jasno da je srednji prst plasiran kao svojevrsna automatska reakcija na sistemsko nasilje modernog kapitalizma. Rječita Varufakisova gesta neka je vrsta samoobrane pred svakodnevnim nasiljem sistema. Na sličnu minu nakaradne političke korektnosti nedavno je naletio i Zlatan Ibrahimović, napadač Paris Saint-Germaina, kad je nezadovoljan suđenjem kazao da se to može dogoditi samo u ‘ovakvoj usranoj državi’ (Francuskoj). Dežurni rasistički moralizatori, poput Marine Le Pen, odmah su požurili izjaviti da u francuskim klubovima ne zaslužuje igrati niti jedan stranac koji srcem neće mrmljati ‘Marseljezu’ prije tekme ili se neće rado ogrnuti francuskom zastavom.
‘Južnjacima’, bilo da je riječ o grčkom ministru ili muslimanskom nogometnom gastarbajteru, ne samo da se ne dozvoljava aktivno boriti protiv nenarodnog režima, nego im se osporava čak i simbolička gesta kojom isti šalju upoprijeko.
