Od decembra 2019. do aprila 2020. godine Hrvatska je protjerala 378 djece – izbjeglica, bilo da su bila u pratnji roditelja i staratelja ili bez njih, stoji u Izvještaju o nasilnim i nezakonitim protjerivanjima djece i djece bez pratnje kojeg su danas, 29. maja, pred zgradom hrvatske Vlade na Markovom trgu u Zagrebu predstavili Centar za mirovne studije i Inicijativa Dobrodošli! U izvještaju su objavljena svjedočanstva djece koja su tražila zaštitu od Hrvatske, ali im je Hrvatska uzvratila nasiljem, rečeno je tom prilikom.
- Došli smo pred vrata premijera Plenkovića i potpredsjednika Vlade i ministra unutarnjih poslova Božinovića koji već godinama okreću glavu od svjedočanstava i optužbi te šutke provode politiku kojom se dodvoravaju Evropskoj uniji. Nasilja nisu lišeni ni najranjiviji, izjavila je Tea Vidović u ime Inicijative Dobrodošli! i navela kako ‘Izvještaj kojeg su organizacije u okviru predstavljanja urudžbirale Vladi sadrži svjedočanstva djece i njihovih obitelji, kao i djece bez pratnje o nasilnim i nezakonitim metodama kojima se krše nacionalni zakoni i međunarodno pravo te ljudska prava, onemogućava pristup međunarodnoj zaštiti i ugrožavaju dječji životi’.
- Iako je obaveza Vlade i MUP-a da vode računa o posebnoj ranjivosti djece, poštuju njihova prava i najbolji interes, djeca svjedoče o policijskoj brutalnosti i kako ih hrvatska policija satima nezakonito zatvara bez pristupa vodi i hrani, istakla je Tea Vidović.
- Dok Vlada koristi svaku priliku kako bi istaknula važnost zaštite granica, mi se pitamo kako točno prebijanjem djece, oduzimanjem njihovih osobnih stvari, zatvaranjem djece u policijske kombije po nekoliko sati u kojima ih se izlaže ekstremno visokim ili ekstremno niskim temperaturama, pucanjem i korištenjem elektrošokera nad djecom policija štiti našu granicu?, rekla je Ana Ćuća.
Točan broj djece koja su žrtve policijske brutalnosti nitko ne zna, a mreža Border Violence Monitoring je od 2017. godine zabilježila 209 slučajeva nasilnog i nezakonitog protjerivanja djece iz Hrvatske, dok je Save the Children u prvih devet mjeseci 2019. zabilježio 2.969 protjerivanja djece na granicama Zapadnog Balkana.
Zbog nasilnog i nezakonitog protjerivanja trenutno se protiv Hrvatske vode dva slučaja na Evropskom sudu za ljudska prava. Prvi slučaj vodi porodica tragično preminule šestogodišnje djevojčice Madine Hussiny, a drugi uključuje protjerivanje, nezakonito zatvaranje i nečovječno postupanje hrvatske policije prema 17-godišnjem sirijskom dječaku, koji je i pored traženja azila u Hrvatskoj protjeran u BiH.
Ovo je u posljednje četiri godine šesti po redu predstavljeni izvještaj o nasilnim i nezakonitim protjerivanjima – to je kolektivni rad Centra za mirovne studije, Društva za psihološku pomoć, Inicijative Dobrodošli! i Mreže Border Violence Monitoring. U sadržaju je i priča u slikama o malenoj Madini koju je hrvatska policija s porodicom u noći nasilno vratila u Srbiju i koju je zgazio vlak, a za čiju smrt još nitko nije odgovarao.
Zbog toga organizacije zahtijevaju da Vlada i MUP konačno preuzmu odgovornost i da oni koji naređuju i provode sustavno nasilje budu sankcionirani. Odgovorne institucije dužne su provesti istrage nad onima koji provode nasilje i nezakonito protjeruju djecu koja trebaju zaštitu. Osim toga, sva djeca koja su pretrpjela nasilje zaslužuju pravdu i zaštitu, području ove organizacije.
U decembru 2019. godine prikupljena su svjedočanstva o protjerivanju 21 djeteta bez pratnje, kao i 69 dječaka i 27 djevojčica koji su doživjeli protjerivanja u pratnji porodice ili zakonskih staratelja. U januaru 2020. protjerano je 20 djece bez pratnje, 27 djevojčica i 37 dječaka, a u februaru ove godine 106 djece bez pratnje, 22 djevojčice i 27 dječaka. U martu i aprilu bilo je manje slučajeva zbog situacije povezane s pandemijom – troje djece bez pratnje, tri djevojčice i devet dječaka. Ukupna brojka je 348, dok je od januara 2017. do aprila ove godine mreža Border Violence Monitoring (BVMN) zabilježila ukupno 548 slučajeva protjerivanja s hrvatskog teritorija u Srbiju ili BiH.
- Ovaj tip kršenja i zloupotrebe zakona postao je službena praksa upravljanja granicama. Činjenica je da se s EU strane granice na ovu ilegalnu praksu gleda kao na javnu tajnu, dok je u BiH i Srbiji to svakodnevna tema među lokalnim stanovnicima, nevladinim organizacijama, političarima i drugima. Unatoč ogromnoj količini dokaza koji uključuju izvještaje, svjedočanstva, fotografije i videozapise koje su objavile organizacije za zaštitu ljudskih prava i mediji, hrvatske vlasti jednostavno poriču takvo postupanje. Protiv pojedinaca koji provode takve prakse na granicama nisu pokrenuti nikakvi postupci, a hrvatski MUP postojanje tih praksi kontinuirano zanemaruje. Nasuprot tome, postoji nekoliko anonimnih svjedočanstava hrvatskih policajaca koji su potvrdili provođenje nezakonitih praksi i opisali cjelokupan postupak provedbe protjerivanja; ‘Dobio sam naredbe od svog nadređenog, a on ih je dobio od svog. To ide sve do vrha. Kasnije smo shvatili da je to pogrešno. Rečeno nam je da ih moramo uhvatiti prije nego što dođu do grupa za ljudska prava ili bilo koga drugoga tko im može pomoći da zatraže azil’, navodi se u izvještaju.
