Južna Koreja ima 52 milijuna stanovnika, oko 12 puta više od Hrvatske, a prije eskalacije u Italiji i ostatku Evrope imala je najveću epidemiju koronavirusa nakon Kine, s 8799 do danas zabilježenih slučajeva. Azijski tigar, domovina tehnoloških i industrijskih divova poput Samsunga i Hyundaija, jedini je pored Kine uspio staviti razbuktanu epidemiju pod kontrolu, sofisticiranim i specifičnim mjerama kakve se trenutno sistemski ne primjenjuju nigdje drugdje na svijetu.

Korejskih devet tisuća slučajeva ekvivalent je 750 hrvatskih. Hrvatska je sa svojih današnjih 168 slučajeva od te brojke naoko još daleko, ali zapravo blizu. Izračuni temeljeni na podacima Svjetske zdravstvene organizacije kažu da je većini zemalja trebalo samo 20 dana da dostignu sto slučajeva. Prvi je slučaj u Hrvatskoj zabilježen 25. veljače, a dvadesetog dana, 16. ožujka, bilo ih je 56, upola manje od tog prosjeka. No stotinu slučajeva dostignuto je samo tri dana kasnije. Isti podaci kažu da je zemljama koje su već probile tu granicu trebalo prosječno još samo devet dana da od stotine stignu na tisuću. Za Hrvatsku je, ne urode li mjere koje se upravo poduzimaju, to pitanje tjedna. Vrlo brzo možemo dostići korejski ekvivalent. Još gore, istih devet dana bilo je potrebno najzaraženijim zemljama da od prve tisuće pacijenata dođu do deset tisuća. Situacija je, dakle, krajnje ozbiljna, što se vidi i iz sve alarmantnijih poruka i oštrijih mjera Nacionalnog stožera za civilnu zaštitu. Neke su procjene govorile da bi se hrvatska epidemija mogla zaustaviti na par ili nekoliko tisuća zaraženih, što je moguće, ali dok god se krivulja s virusom u slobodnoj cirkulaciji ovako oštro penje rizik je velik, a za učinak mjera potrebno je neko vrijeme jer ne znamo stvarni broj zaraženih, dosad nedetektiranih slučajeva koji će izbiti.

Počelo je kao i ovdje, s jednoznamenkastim pa dvoznamenkastim dnevnim brojkama, zatim je išao tjedan kada se dnevno brojalo u stotinama, da bi rekordni dan dosegao tisuću

Broj stanovnika pritom nije presudan za procjene jer u svim zaraženim zemljama najviše su pogođene određene regije. U Južnoj Koreji to je metropolitansko područje Daegua, trećeg najvećeg grada u državi, s 2,5 milijuna stanovnika, na koji se odnosi 73 posto korejskih slučajeva, odnosno više od šest tisuća. Daegu i okolna provincija Gyeongbuk, u kojoj je zabilježeno još 14 posto ili više od tisuću slučajeva, zajedno imaju pet milijuna stanovnika, nešto više od Hrvatske. Ukupno je u njima zabilježeno 87 posto svih korejskih slučajeva koronavirusa, odnosno sedam i pol tisuća. Slično tome, gotovo polovica od 50 tisuća talijanskih slučajeva odnosi se na Lombradiju koja ima 10 milijuna stanovnika. Takva se eksplozija, dakle, može dogoditi bilo gdje. Za Hrvatsku je od ključne važnosti što su se mjere počele nametati prije nego što se pojavilo neko veliko žarište koje bi uzrokovalo eksploziju, pa se imamo razloga nadati da se tako nešto neće dogoditi.

Koreja je zemlja s iskustvom MERS koronavirusa otprije samo pet godina, kada je od 186 zaraženih osoba čak 36 umrlo. MERS je savladan oštrim epidemiološkim mjerama, ali je on puno smrtonosniji, a upravo je manja smrtonosnost ono što omogućuje virusima da se ekspanzivno šire. Kada je krenula epidemija novog koronavirusa iz obližnjeg kineskog žarišta, prvi je slučaj bio identificiran već 20. siječnja i kontrola je bila vrlo efikasna prvih mjesec dana, koliko je Južnoj Koreji trebalo da stigne do stotog pacijenta. Ubrzo je proglašen najviši stupanj opasnosti. Naprosto je buknulo kad se od tamošnje famozne 31. pacijentice zaraza u Daeguu rapidno proširila vjerskom zajednicom Shincheonji, sličnom ovdašnjim Jehovinim svjedocima, i zemlja je u idućih dvadesetak dana premašila osam tisuća slučajeva, među kojima su ti vjernici činili polovicu.

Počelo je kao i ovdje, s jednoznamenkastim pa dvoznamenkastim dnevnim brojkama, zatim je išao tjedan kada se dnevno brojalo u stotinama, da bi rekordni dan dosegao tisuću. Uskoro su poduzete mjere počele davati rezultate, palo je ponovo na stotine, a posljednjih tjedan dana opet su uhvaćene i dvoznamenkaste brojke. Dok oni raniji pacijenti polako već prebolijevaju, sadašnji je prosjek negdje oko sto novih slučajeva dnevno i to je ono što se smatra situacijom u kojoj je epidemija stavljena pod kontrolu. Za Hrvatsku, usporedimo li je veličinom s cijelom Južnom Korejom, to bi značilo da ima normaliziranu brojku od desetak novih slučajeva dnevno. Jučer su bila 23 nova, samo jutros još 40, a vidjet ćemo što će biti do kraja dana. Usporedimo li Hrvatsku samo s područjem Daegu-Gyeongbuk, normalizacija bi se kretala također oko stotinu novih slučajeva dnevno. Ako je za ozdravljenje potrebno par tjedana, u nekom normaliziranom stanju, nakon što bi došlo do ozdravljenja prvog vala, imali bismo u boljoj varijanti dvjestotinjak, a u goroj tisuću i pol do dvije tisuće pacijenata na liječenju.

Tako direktna paralela između Hrvatske i Koreje ne može se povući iz niza razloga, ali usporedbe različitih iskustava uvijek nešto govore. Koreja je imala tzv. superširitelja, 31. pacijenticu, preko čije je vjerske zajednice zaraza eksplodirala. Italija je imala eksploziju ulaskom virusa u bolnice, kao i Kina koja je imala nesreću da je tamo sve počelo i da nije moglo biti rano prepoznato. Takva eksplozija u Hrvatskoj još nije zabilježena, ali i u drugim se zemljama virus vrlo brzo probio u slobodnu cirkulaciju, što je dovelo do eksponencijalnog širenja zaraze. Danas, kada se korejski pristup u cijelom svijetu hvali kao uzoran način suzbijanja epidemije, tamošnji epidemiolozi zadovoljni su svojim postignućem, ali nisu nimalo mirni. Nakon dva mjeseca borbe, broj novih slučajeva je stabilan, relativno ih je malo, no virus i dalje cirkulira s opasnim potencijalom da se bilo gdje pojave nova žarišta. Zapravo se i pojavljuju pa se, barem zasad, efikasno gase. Čak i da ostane ovako, devet tisuća dosad zaraženih koji će preboljeti bolest neće predstavljati gotovo ništa za kolektivni imunitet, a kada bi se nastavilo sa zaprimanjem stotinu novih dnevno, Južna Koreja stekla bi ga tim putem za nekih tisuću godina. Mjere suzbijanja virusa morat će u ovom ili onom obliku ostati na snazi sve do pronalaska cjepiva, jer njihovim bi ukidanjem epidemija smjesta buknula. Korejske vlasti, znanstveni centri i kompanije na lijekovima i cjepivu intenzivno rade, ne čekaju da ih proizvede netko drugi, ali ne očekuju da će sami to biti u stanju postići prije polovice iduće godine.

Mjere koje su u Južnoj Koreji poduzete odnosile su se, kao i drugdje, na socijalno distanciranje, otkazivanje manifestacija i skupova, karantene s detektiranjem kontakata zaraženih i dvotjednom samoizolacijom, rad od kuće uz obustave rada škola, fakulteta, kulturnih i sportskih aktivnosti, zatvaranje zaraženih vojnih baza i drugih objekata, ali i sistematsko i vrlo otvoreno informiranje javnosti te opremanje stanovništva zaštitnim sredstvima. Uspostavljena je proizvodnja i racionalizirana dobava maski i higijenskih potrepština, na svim mogućim mjestima su postavljena upozorenja o potrebi pranja ruku, zaklanjanja kašlja i nošenja maski uvijek i svugdje, kojih se korejski građani vrlo disciplinarno drže i bez uvođenja drakonskih kazni.

Doneseni su, međutim, zakoni o nadzoru kojima se građanima zadire u privatnost jer omogućuju vlastima pristup sigurnosnim kamerama i GPS-u u vozilima te prikupljanje mobilnih, kartičnih i drugih podataka pomoću kojih se rekonstruira kretanje zaraženih. Razvijene su aplikacije preko kojih su ti podaci u anonimiziranom obliku javno dostupni, pa građani mogu vidjeti jesu li se kretali među zaraženim osobama i koja mjesta u radijusu od sto metara valja izbjegavati jer je na njima virus bio aktivan. Pristižu im upozorenja o izbijanju obližnjih infekcija, uključujući i još nepotvrđene slučajeve. Građane u samoizolaciji korejske vlasti nadziru preko GPS aplikacije s alarmom koji se pali u slučaju napuštanja kuće, a od onih koji tek ulaze u zemlju traže da na državnoj aplikaciji redovno prijavljuju simptome.

Brzo je postignut kapacitet za provođenje čak deset tisuća, a uskoro i 20 tisuća testova dnevno, što bi za zemlju veličine Hrvatske značilo gotovo dvije tisuće svaki dan

Vani se ne može, jer su druge zemlje zabranile dolaske iz Južne Koreje, ali korejski gradovi nisu stavljeni pod karantene niti je zabranjeno kretanje i putovanje unutar zemlje. Ta sloboda fizičkog kretanja plaćena je digitalnim gubitkom privatnosti. Mjere elektroničkog nadzora stanovništva uvela je i Kina, poduzevši i druge izuzetne napore da ugasi primarno žarište ove pandemije u Wuhanu, gdje je u rekordnom roku izgradila dvije nove bolnice, stavila cijelo područje od 50 milijuna ljudi u karantenu i uz puno veće ograničavanje ljudskih prava provela agresivne mjere socijalnog distanciranja.

Južna Koreja uspjela je zasad suzbiti virus i bez toga. U korijenu korejskog epidemiološkog pristupa nalazi se ipak masovno testiranje. Čim su kineski znanstvenici u siječnju objavili genetsku sekvencu novog koronavirusa, četiri korejske kompanije krenule su u suradnji s vladom u proizvodnju testova, stvarajući zalihe i prije prvog zabilježenog slučaja. Time je brzo postignut kapacitet za provođenje čak deset tisuća, a uskoro i 20 tisuća testova dnevno, što bi za zemlju veličine Hrvatske značilo gotovo dvije tisuće svaki dan, a Hrvatska ih je dosad toliko, u ovih mjesec dana, upotrijebila ukupno. Uspostavljeni su brojni brzi i praktični testni punktovi u zdravstvenim centrima i privatnim klinikama, uključujući i one u stilu telefonskih govornica, kao i 43 drive-in punkta za testiranje s uzimanjem uzoraka od osoba iz automobila u samo nekoliko minuta, a dostupna su i kućna testiranja na poziv. U jeku epidemije sustavno je testiranje bilo usmjereno na obradu tisuća pripadnika vjerske zajednice Shincheonji, pa se na isti način pristupa svakom novom žarištu. Južna je Koreja tako testirala već 300 tisuća ljudi, što bi za Hrvatsku značilo kao da ih je testirala 25 tisuća ili 12,5 puta više nego dosad. Uzorci se šalju u čak 118 laboratorija gdje ih obrađuje 1200 osposobljenih profesionalaca. Rezultati testova gotovi su u roku od šest sati i testirane osobe obavještavaju se o njima istog dana. Koliko je obuhvat testiranja velik u odnosu na simptomatsku sliku, pokazuje i to što samo tri posto testiranih ima pozitivan rezultat. U Hrvatskoj je obuhvat koncentriran tako da je pozitivnih testova oko deset posto.

Južnokorejski liječnici mogu propisati testiranje za osobe koje imaju temperaturu ili respiratorne simptome a dolaze iz zaraženih područja, kao i za one koje su razvile upalu pluća nepoznatog uzroka, no u obradama žarišta, kao u slučaju Shincheonjija, testirane su na tisuće kontakata zaraženih. Oni koji se pokažu pozitivnima stavljaju se u samoizolaciju i daljinski nadziru dok se ne oslobodi bolnički krevet. Tada po njih dolazi bolničko vozilo i smješta ih se u zračno izolirane sobe. Prioritetno se hospitaliziraju pacijenti s kroničnim i drugim bolestima, oni s blažim simptomima smještaju se u sekundarne objekte gdje dobivaju osnovnu zdravstvenu njegu i nadzor. Unatoč cijeloj organizaciji i velikim kapacitetima, u najgorim periodima neke se teške slučajeve nije moglo zbrinuti na vrijeme.

Rezultat korejskog pristupa pokazuje statistika. Na 8799 slučajeva bila su do danas samo 102 smrtna ishoda ili jedan posto, što je višestruko manje od kineskih 3,5 i pogotovo talijanskih 8,5 posto. No i tu postoje razlike između žarišta i ostalih područja. U Wuhanu je stopa smrtnosti bila 5,8 posto, a u manje pogođenim kineskim područjima 0,7 posto. Povrh toga, te stope jako ovise o obuhvatu testiranja i tamo gdje je ono suženo puno je nedetektiranih lakših slučajeva, zbog čega su stvarne stope smrtnosti manje od iskazanih. Među 102 umrla južnokorejska pacijenta, samo ih je nekoliko bilo mlađih od 60 godina, a više od 80 posto činili su stariji od 70, koji su i inače najugroženija skupina. Kako u korejskoj epidemiji veliki udio zaraženih čine pripadnici Shincheonji zajednice, koji su mahom mlađi ljudi, to je utjecalo na statistiku, kao i veći udio zaraženih žena, čije su stope smrtnosti manje. No ipak se takav rezultat najviše pripisuje opsežnom testiranju koje je, za razliku od Italije, dovelo do obuhvata većeg broja osoba s vrlo blagim simptomima. Rano otkrivanje zaraženih nije toliko odlučujuće za ranije davanje tretmana onima koji razviju teže simptome, ali u Južnoj Koreji igra presudnu ulogu kao alat brzog detektiranja i izoliranja zaraženih osoba, čime se najefikasnije prevenira širenje virusa.

To je, otprilike, model kojim je Južna Koreja nakon dva mjeseca borbe stavila epidemiju pod kontrolu, a što je nešto čemu se danas evropske i druge zaražene zemlje nadaju. Nakon tri mjeseca borbe, svojim je radikalnim mjerama epidemiju suzbila i Kina, no rizik od nove eskalacije u obje je zemlje i dalje visok i to ni u kojem slučaju još ne znači gašenje mjera s povratkom na staro. Hvaljeni južnokorejski uspjeh takav je da i tamo ljudi danas masovno rade od kuće, da su događanja obustavljena, da se poslovi u što je moguće većoj mjeri odvijaju, ali je ekonomija prilično pogođena. Dolasci iz Kine na kojima počiva južnokorejski turizam su prestali, aviokompanije su otkazale većinu linija, trgovina se umrtvila, industrijska proizvodnja doživjela je snažan pad pa su, na primjer, i prihodi Hyundaija prepolovljeni.

Neće biti spokoja dok virus ne bude potpuno očišćen sa zemaljske kugle ili dok se ne pronađe cjepivo kojim će biti zaštićena populacija. Dotad su Kina i Južna Koreja uzori na koje pogledavaju svi drugi pokušavajući obuzdati epidemiju, a to je onaj trenutak u kojem brojke novozaraženih počinju iz dana u dan padati. U Hrvatskoj se taj trenutak još ne vidi, tek ćemo doznati koja će najviša dnevna brojka biti. U Južnoj Koreji on se desio prije točno 20 dana, što je bilo 41 dan od prvog zabilježenog slučaja. Nakon visokih troznamenkastih brojki, posljednjeg tjedna ona je zabilježila pet dana s dvoznamenkastim brojkama, ali i dva dana kada se broj novozaraženih opet popeo na oko 150. Samo zbog nečijeg neopreza, u nekoj crkvi ili poduzeću, izbijaju nova žarišta. Hrvatska zasad nema masovno testiranje ni sofisticirane digitalne alate i tim je važnije da mjere socijalnog distanciranja budu što uspješnije implementirane. Ne znamo gdje će se hrvatska brojka stabilizirati, ali što manje znamenki je ono čemu se u narednim tjednima možemo nadati, prije nego što možemo pomisliti da bi se epidemiju moglo do kraja ugušiti, onako kako to sada, u četvrtom mjesecu borbe, pokušavaju u Kini. Prvi je slučaj u Hrvatskoj zabilježen 25. veljače, prošlo je već 25 dana, nadajmo se da će brojke za koji tjedan početi padati.