Nekadašnji ratom zahvaćeni prostori, koje danas naseljava uglavnom srpsko staračko stanovništvo, uslijed decenija državne nebrige postali su pusti, uništeni predjeli sa podivljalom prirodom i malobrojnim ljudima. Kao takvi su eldorado za sve one koji žele brzo do debele zarade putem sve primamljivijih poljoprivrednih poticaja iz fondova Evropske unije za ekološku proizvodnju. Potrebno je samo biti stočar, a procedura je jednostavna: u nekom zaraslom selu kupiti pustu kuću od vlasnika Srba za male pare, po mogućnosti kupiti i nekoliko parcela jeftine zemlje ili pak ući u tzv. mirni posjed zemljišta čiji su vlasnici istjerani u vojnim akcijama devedesetih godina, nabaviti nekoliko grla stoke i pustiti je da luta pustim prostranstvom te ubirati enormne poticaje. Zbog takve rabote stoka bez kontrole luta praznim selima i čini štetu malobrojnim starcima srpske nacionalnosti, koji su bez obzira na godine i poteškoće čvrsto vezani uz svoje tlo. Iza stada bez kontrole ostaju uništene livade, potrgane ograde, izgažene bašče…

Iz stada krava na mene je krenuo bik. Sva sreća, uspio sam ga štapom udariti po nosnicama i umaknuti mu – govori 70-godišnji Milorad Vranešević

Pakračka sela Branešce, Kričke, Ožegovce i Bučje već tri mjeseca opsjeda 70 grla krava i junadi čiji je vlasnik Fahir Mujanić iz Daruvara. Mujanić je prije nekoliko mjeseci stoku dovezao u selo Jakovce (koje je jedno od četiri pakračka sela bez struje), a ubrzo je stoka iz napuštenog sela, zbog izuzetno vrućeg ljeta i nedostatka hrane i vode, bez kontrole krenula prema susjednim selima. I problemi su počeli. Prvi slučajevi ‘hodajuće stoke bez nadzora’ registrirani su inače na području Udbine, a zatim su se slični scenariji, kako su rasli primamljivi poljoprivredni poticaji, množili i u drugim krajevima Like, Korduna, Banije i zapadne Slavonije. U takvim je slučajevima s jedne strane gazda, vlasnik stada stoke, a s druge malobrojni, usamljeni starci u selima gdje ih, ako je sreće, u kući živi najviše dvoje.

Stampedo u Branešcima pogodio je i Branka Kurjaka koji živi sam, a smisao životu daje mu briga za nekoliko desetaka koza i bašču kojom se do ove godine iznimno ponosio.

- Kako je krenulo ljeto, više nisam imao mira. Za mene koji živim od skromne mirovine ovo je velik problem. Krave gaze sve ispred sebe. Najgoru štetu prave gazeći po mokrom. Ulaze u dvorišta, garaže. Ostavljaju balegu koju moram čistiti - govori Branko Kurjak i dodaje da je proljetos orao i sijao i sve to platio, a tuđe su mu krave sve uništile.

- Samo sam pokosio prvu travu, drugu nisam imao, krave su popasle. Što će moje koze pasti i što će na zimu jesti? - pita se ispred svoje livade na kojoj su se gostile tuđe krave.

- Zvao sam policiju deset puta. Uvijek dođu, ali kažu da ne mogu ništa. Popišu štetu i na tome ostane. Tko može tome stati na kraj? Poljoprivredna inspekcija? Bila je poljoprivredna inspekcija iz Našica. Došli, popisali, uzeli broj telefona i otišli, kao da nisu ni bili. I nikom ništa. Kažu da policija nešto treba popisati i predati njima, policija kaže da su sve to uradili, ali opet ništa. Kada su bili ovdje, poljoprivredni inspektori su lijepo pričali, ali kada sam ih zvao telefonom, i oni su se nešto promijenili. Svi odu, a naši problemi ostaju - kaže Branko.

U ovakvim situacijama zakonski mehanizmi nisu na strani oštećenih jer zahtijevaju dug, složen i neizvjestan postupak u kom je teret dokazivanja na oštećenoj strani. Zakon o stočarstvu predviđa da stoka mora biti pod nadzorom, ali ne postoji instrument za naknadu štete oštećenoj strani. Jedini put jeste podizanje privatne tužbe, što znači dug i skup proces: odvjetnike, plaćanje sudskih troškova, sudske vještake za utvrđivanje nastale štete, a dok sudski vještak izađe na teren, trava već naraste.

Čim pirotehničari završe, svoju ću stoku vratiti pod stopostotnu kontrolu – tvrdi vlasnik stada Fahir Mujanić

- Osjećam se bijedno: na svojoj smo zemlji a nemamo baš nikakva prava. Policija nam čak kaže da pomuzemo krave. Vlasnik kaže da ih ubijemo, da ćemo ih podijeliti. Rugaju nam se - govori Branko.

A osjetili su ovi ljudi razne nevolje i probleme, uglavnom bez rješenja i sa jedinim izborom da se na sve loše moraju naviknuti. Tako su prve srpske povratnike po pakračkim selima dočekali križanci divljih i pitomih svinja. Borbe povratnika sa divljači, kako bi odbranili svoje usjeve i bašče, bile su iscrpljujuće. U toj borbi nitko im nije pomogao, štoviše, dodao bi sol na ranu. Lovci su pravili čeke na njihovoj zemlji, navodno loveći divljač pucali oko njihovih kuća, provocirali ih stavljajući njihovu privatnu zemlju pod svoja lovišta. I taman kada su mislili da gore od divljih svinja ne može, zaredali su problemi sa kravama.

- Ljudi su se već navikli na divlje svinje, čeke, lovački bezobrazluk, preorane livade, uništene kukuruze, nenadoknadivu štetu. Rezultat terora lovaca i divljih svinja bio je taj da je većina seljana prestala sijati kukuruz. Većina nas, iako živi u zapadnoj Slavoniji, kukuruz kupuje. Tri puta sam sijao kukuruz i nijednom kombajn nije ušao unutra. Kažu da ogradimo, pa gdje ima da mi ograđujemo svoje kuće, voćnjake, njive, livade? Neka oni ograde svoje šume i divlje svinje. Lovci kažu da je moja njiva njihovo lovište i da ja nemam prava. Pa to je moja zemlja! Lovci čak prave kuruzane na našim njivama, blizu kuća, i tako nam divlje svinje dovlače na kućni prag. Ali moja koza ne smije izvući neki klip iz kuruzane na mojoj zemlji. Naša stoka ne smije, a tuđe krave mogu uništavati moje dvorište i nikom ništa. Divlja svinja možda neće svaki put probiti električnog pastira, ali što električni pastir znači za jednu kravu? Ništa se ne rješava. I što ćemo mi? Napustiti ovo sve i kuda onda? Imam 800 kuna mirovine, od čega da živim? - nabraja svoje probleme Branko Kurjak.

Ana Romanić, predstavnica mjesnog odbora Branešci, ne može vjerovati da nitko ne može riješiti ovaj problem.

- Naši mještani su uplašeni, uznemireni i ne zna se kako će to završiti. Obraćali smo se policiji, oni kažu da to nije u njihovoj nadležnosti, obraćali smo se i gradonačelnici, ali ona prebacuje lopticu zamjeniku gradonačelnika iz srpskih redova Nikoli Ivanoviću koji je u tome nemoćan. Ljudima trebaju pomoć i sigurnost. To su sve stari ljudi koji se ne mogu izboriti sa nečijim kravama. Za pravo vlasništva nitko ne pita. Ako se ovako nastavi, ovdje će nestati ljudi, a ostat će jedino stoka i divljač. Naša su sela atraktivna, a poticaji veliki - ističe Ana Romanić i dodaje da su mještani posebno revoltirani glasinama da vlasnici stada kao dođoši smetaju starosjediocima.

- Nama ne smetaju ti ljudi, kao što se nastoji nametnuti priča, uz međunacionalni predznak. Govore da mi hoćemo nekoga iseliti. No nama nitko ne smeta i nemamo ništa ni protiv koga. Ovdje sve zarasta i zaista ima mjesta za sve. Tko god želi doći i kupiti stoku, mi nemamo ništa protiv, ali imamo protiv da tuđa stoka uništava naše usjeve i bašče. Moj komšija zna da ćemo, ako njegove koze završe u mojoj bašči, imati problema, tako je i sa kravama iz drugog sela. Normalno je poštovati drugog i njegovo vlasništvo - ističe Ana.

Stada krava bez nadzora nerijetko se znaju zateći i na državnoj cesti Pakrac – Požega što je, kako ističu mještani, izazvalo i nekoliko prometnih nezgoda. Krave znaju zalutati i na pravoslavno groblje u Bučju, gdje su srušile jedan spomenik.

- Tome treba stati na kraj. Ne mrzimo nikoga, ni životinje, ni ljude koji ovdje vide budućnost. Ali ne znam kako se vlasnik tih krava ne boji da one nekome ne naprave štetu, da nekome ne razbiju automobil, kako ne čuva svoju stoku, kako može pustiti da lutaju kilometrima uokolo… Na groblju iza sebe ostavljaju izmet, gaze po grobnicama. Oko nas je pusta i zarasla zemlja. Znamo i zašto. Ali tu zemlju neki smatraju slobodnom. Računaju da Srba nema, a za ovo malo što nas je preostalo kažu tko ih šiša, mi možemo što hoćemo. I mogu - govori Momčilo Miletić iz Branežaca.

U Kričkama ja totalni haos: stoka uništava sve, ograde, bašče, pašnjake, lupa ljudima po prozorima, a Milorada Vraneševića čak je napao bik.

- Previše je. Branio sam svoje dvorište i bašču. Imam 70 godina i slab sam na nogama. Iz stada krava na mene je krenuo bik. Sva sreća, uspio sam ga štapom udariti po nosnicama i umaknuti mu. Svuda oko kuće je njihova balega. Stalno ograđujemo, one stalno trgaju. Sve su nam uništile. Ne daju nam da radimo i da živimo. Kažu mi da to nije moja zemlja, nego njihova, da su se oni borili za ovu Hrvatsku. A ja sam se ovdje rodio - govori Milorad koji sa suprugom Stanom drži 70 ovaca i jednu kravu.

- Naše ovce se boje krava. Ovce se janje, bježe pred kravama i ostavljaju janjce. Kome da to objasnim? Imamo jednu kravu i tele koji su stalno u staji, a ove od vlasnika stada su sve popasle. Imaju i kerove… kada to počne po polju da tjera, ne možemo osam dana naći ovce. Njihovi čuvari po tuđim kućama spavaju, lože vatru. Ne znam da li je moguće da netko u mirno vrijeme može ovako oduzeti nekom zemlju. Nemamo sigurnosti u svojoj kući, u svom dvorištu. Ugrožena nam je egzistencija - nabraja Stana nedaće.

- Svaku noć oko kuće ganjam tuđe krave. Ustajem nekoliko puta noću. Čim legnem, eto ih. Dođu tu, pod jabuke. Moji psi navale na njih. Dođe ih po 20. Mi ih potjeramo, one se vrate. Došlo vrijeme da stoka maltretira narod. Tri mjeseca nismo spavali. Tko će mi platiti za nespavanje? Cijelo ljeto imam posla sa policijom, kao da sam kriminalac. Sram me ove zemlje kojom hodam. Gore nam je sada nego u ratu. Vlasnik stada nam kaže da se čuvamo, da će nam na proljeće doći sa papirima i kravama pred sam kućni prag - dodaje Stana.

- Gotovo je. Sve su nam polako oteli. Nećemo moći čuvati ni koze po našim njivama. Nemoćni smo. Njima je cilj da od nas jeftino kupe zemlju. Čak su okolo stavljali plakate: tko ima riješeno vlasništvo jedan kroz jedan, oni bi kupili, naravno jeftino. Naša zemlja postaje primamljiva, mamac za enormne poljoprivredne poticaje za ekološku poljoprivredu, a lovstvo je unosan biznis. Ne možemo ništa. Bojim se da će biti kao sa divljim svinjama. Morat ćemo naučiti živjeti sa tim - ogorčen je Milorad Vranešević.

Vlasnik stada Fahir Mujanić ističe da je problem nastao zbog razminiranja sela Krički koje je otpočelo ljetos i navodi da su pirotehničari od njega zahtijevali da skloni električne pastire, ali da su njegove krave i dalje pod nadzorom nekolicine čuvara i pasa.

- Nisam stoku natjerao u tuđa dvorišta, groblja i livade. Nisam došao da otmem ni od koga ništa. Dok pirotehničari nisu stigli, nijedna moja krava nije bila izašla. Morao sam isključiti visokonaponske pastire jer su smetali uređajima za razminiranje. U pitanju je velika površina i teško je držati stoku pod kontrolom, ali čim pirotehničari završe, svoju ću stoku vratiti pod stopostotnu kontrolu. Laž je da moja stoka luta. Krave su u šumi. Čim čujemo da je stoka izašla iz šume, mi je vraćamo. Ne znam koliko će još razminiranje trajati, ali sve dok ne završe, ja sam nemoćan. Od mene svi nešto traže, ne znam što. Jedino mogu svoju stoku pobiti - govori Fahir Mujanić i dodaje da su svi napadi na njega izrežirani.

- Pokušavao sam nekim oštećenima nadomjestiti štetu, ali neki su tražili enormne svote. Domicilno stanovništvo me napada. Na meti sam zato što sam crna ovca, jer sam došao sa strane. Kupio sam imanje u Jakovcima i Kričkama, što mogu dokazati dokumentacijom. Kada moje krave priđu zemlji koju sam kupio, oni zovu policiju, a ustvari njihove ovce pasu po zemlji koju sam kupio. Stoje na putu i brane mi na moju zemlju. Bio je poljoprivredni inspektor, čovjek je bio normalan i vidio je sve - tvrdi Mujanić, negirajući da su se zbog njegovih krava dogodile prometne nesreće na državnoj cesti.

Novosti su pokušale doći i do poljoprivrednog inspektora Petra Nekića u koga su uprte sve oči iz ovih sela. Međutim, Nekić nije htio odgovoriti na naša pitanja, rekavši da je na godišnjem odmoru i da je sve proslijedio Ministarstvu poljoprivrede, odakle do zaključenja broja nismo dobili odgovore. Jedino smo iz Policijske uprave Požeško-slavonske dobili informaciju da su za nekontrolirano ugrožavanje sigurnosti ljudi i uništavanje imovine po Jakovcima i okolnim selima policijski službenici podnijeli sedam obavijesti o počinjenom prekršaju stočarskom inspektoru u Našicama zbog počinjenih prekršaja iz Zakona o stočarstvu. U Policijskoj upravi ističu da je podnijeto i šest prekršajnih naloga protiv goniča stoke i pet zbog počinjenih prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Od Adriane Pepić, više stručne suradnice za gospodarstvo u Gradu Pakracu, saznajemo da Mujaniću nije izdana potvrda o mirnom posjedu državne zemlje u katastarskoj općini Rogulje kojoj pripadaju Jakovci, a gdje se nalazi 108 hektara poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske.