Prošlog petka u redakciju ‘Novosti’ konačno su stigli ugovori koje je Ured predsjednika Ive Josipovića sklopio s tvrtkom Mrak usluge Marka Rakara i naravno da se pokazalo da je predsjednik Josipović imao što skrivati. Njegov ured tri je mjeseca odbijao odgovoriti ‘Novostima’ na upite o tim ugovorima, sve dok ga na to nismo natjerali žalbom povjerenici za informiranje Anamariji Musi, koja mu je koncem siječnja naložila da u roku od 15 dana odgovori na naš zahtjev za pristup informacijama.
Kada smo početkom studenoga prošle godine objavili tekst o tome kako je šest SDP-ovih visokih dužnosnika po dolasku Kukuriku koalicije na vlast čitavim nizom ugovora sklopljenih po principu bagatelne nabave izravno dodijelilo Rakaru raznorazne savjetničke poslove vrijedne više od milijun kuna, iz prikupljenih podataka znali smo da je među njima i Josipović, koji je Rakaru u 2014. godini osigurao posao vrijedan 87.500 kuna. Za taj smo posao znali, ali što je to predsjednik Josipović posljednja tri mjeseca skrivao od javnosti? Skrivao je raniji ugovor, sklopljen s Rakarom u siječnju 2012. godine, na samom početku široke operacije popunjavanja Rakarovih džepova državnim novcem, skrivao je činjenicu da su upravo on i ministar rada Mirando Mrsić – ljudi s kojima je Rakar bio blizak prije njihovog dolaska na vlast – bili pokretači te operacije. Josipovićev ured zbog toga je čak lagao povjerenici za informiranje, tvrdeći u očitovanju na našu žalbu da su ‘Novosti’ u svojim tekstovima već objavile ‘sve relevantne informacije’, pa da nije bilo potrebe odgovarati na naše upite.
Kada smo prvi put objavili tu priču, raspolagali smo podacima o najmanje 14 ugovora, vrijednih ukupno 1,1 milijun kuna. No brojke su kasnije rasle, onako kako smo dužnosnike koji su poslovali s Rakarom uspijevali natjerati da polože račune. Najprije se pokazalo da mu je Mrsić dodijelio čak devet a ne sedam ugovora, da bi se sada pokazalo da je i Josipović dodijelio Rakaru dva a ne jedan posao. Time je broj ugovora narastao na 17, a ukupan iznos koji je Rakarova mala tvrtka s dvoje zaposlenih na osnovu tih ugovora stekla popeo se na 1,4 milijuna kuna. Rakar je još tri ugovora dobio od ministrice Milanke Opačić, a po jedan od ministara Branka Grčića i Tihomira Jakovine te ravnatelja Državnog zavoda za statistiku Marka Krištofa. Svi ti poslovi bili su sklopljeni na iznose mrvicu niže od praga primjene Zakona o javnoj nabavi, što je SDP-ovim dužnosnicima omogućavalo da ih dodjeljuju izravno Rakaru.
Sada znamo i to da je komunikacijski konzultant Marko Rakar, koji je za Josipovića radio obje predsjedničke kampanje, pri čemu je u prvoj Josipovićev izborni stožer vodio Mrsić, prva dva od tih 17 ugovora o pružanju savjetodavnih i sličnih usluga dobio upravo od njih dvojice. Ugovor s Mrsićem sklopljen je 13. siječnja, a onaj s Josipovićevim uredom 30. siječnja 2012. godine, s iznosima od 69.900, odnosno 69.000 kuna bez PDV-a, točno ispod tadašnjeg zakonskog praga od 70.000 kuna, što je bila špranca za sve ugovore koji su uslijedili. Zanimljivo je da su oba ugovora imala odredbu kojom se Rakar obavezuje da neće ulaziti ni u kakve poslovne kontakte s drugim tijelima javne vlasti za vrijeme njihova trajanja, što je prekršio već njihovim uzastopnim sklapanjem s paralelnim rokovima izvršenja. Takve odredbe izostale su iz kasnijih ugovora, očito zašto što su se redali kao na traci, pa ih je Rakar znao izvršavati i po četiri istovremeno, ostvarujući na tim poslovima glavninu svojih prihoda.
Prvim ugovorom Rakar je bio angažiran za rad na predsjednikovoj komunikacijskoj strategiji i web-stranici. Drugi posao, koji je od Josipovića dobio 2014., bio je ujedno i zadnji u nizu, a nije ni bio pokriven ugovorom nego, kako su nam pojasnili iz Ureda predsjednika, ‘godišnjom narudžbenicom’. Na osnovu nje Rakar je primao 8750 kuna mjesečno, a posao se odnosio na moderiranje i upravljanje internetskim platformama na kojima je predsjednik prisutan. Ti poslovi koje je Rakar obavljao za Ured predsjednika preklapali su se pak s poslovima koje je istovremeno obavljao za Josipovića kao predsjedničkog kandidata i za koje su mu, prema dosad objavljenim troškovima kampanje, isplaćene još 164 tisuće kuna.
Iako ta priča govori o namještanju mnogobrojnih poslova političkom štićeniku, a uz Josipovića najviše kompromitira ministra Mrsića, koji je Rakaru putem devet ugovora o bagatelnoj nabavi dodijelio 712.500 kuna, na nju još nije reagiralo nijedno odgovorno tijelo, pa čak ni Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa. Vidjet ćemo hoće li se što promijeniti nakon Josipovićevog silaska s Pantovčaka.
