To što su predsjednik Republike, dvoje SDP-ovih potpredsjednika Vlade, još dvojica SDP-ovih ministara i SDP-ov ravnatelj jednog državnog zavoda izravnom dodjelom niza ugovora o bagatelnoj nabavi osigurali jednom predsjednikovom bliskom suradniku više od milijun proračunskih kuna, nije informacija koja može biti objavljena u vodećim hrvatskim medijima. Nije da ta informacija mnogim urednicima i novinarima tih medija – najtiražnijih hrvatskih novina i najgledanijih televizija – nije bila zanimljiva. No oni koji u tim medijima odlučuju što se smije štampati i emitirati, smatrali su da im je priču koju su u prošlotjednom broju objavile ‘Novosti’ najpametnije prešutjeti.
Ona se, ipak, putem internetskih portala dovoljno raširila da predsjednik Republike Ivo Josipović i ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić nisu mogli do kraja izbjeći pitanja o poslovnim aranžmanima koje su njih dvojica i još četvoro SDP-ovih dužnosnika posljednjih godina sklapali s tvrtkom Mrak usluge Marka Rakara, komunikacijskog savjetnika kojeg je Josipović ponovno angažirao za potrebe svoje kampanje, kao i 2009. godine, kada je Rakar bio u njegovom izbornom stožeru pod Mrsićevim vodstvom.
Kako smo objavili, Rakarova mala tvrtka s dvoje zaposlenih odmah nakon dolaska Kukuriku koalicije na vlast počela je dobivati poslove za pružanje usluga izrade raznih ‘analiza’, ‘prijedloga’ i ‘savjeta’, redom ugovorene na iznose ispod praga primjene Zakona o javnoj nabavi, dakle ispod 70.000 kuna s PDV-om, kako je bilo određeno do izmjena tog zakona koncem prošle godine. Baš nijednom nije se dogodilo da su Rakarove usluge cijenom premašivale zakonski prag, i baš nijednom nije se dogodilo da su njegove usluge naručivali dužnosnici iz drugih stranaka vladajuće koalicije.
Ako ministar Mrsić, kako kaže, ništa ne krije, tada bi trebao pokazati ugovore i dokumente koje je Rakar za njega izradio kako bi se vidjelo koliko je bio zahtjevan posao za koji mu je isplatio više od pola milijuna kuna
Ukupno je tako Rakar sa SDP-ovcima u dvije godine ugovorio najmanje 14 poslova bagatelne nabave vrijednih najmanje 1,12 milijuna kuna, od čega mu je sa svojih sedam ugovora polovicu osigurao Mirando Mrsić u čijem je Ministarstvu rada i mirovinskog sustava imao debele veze. Ne samo da je bio jedan od najbližih Mrsićevih suradnika u Josipovićevom izbornom štabu, nego je i prijatelj s Mrsićevim glasnogovornikom Krunoslavom Vidićem. Također, Rakar i Vidić suosnivači su udruge Vjetrenjača, s kojom je godinama surađivao i Marko Krištof, SDP-ovac koji je u vrijeme potpisivanja svih sedam ugovora s Mrak uslugama bio pomoćnik ministra Mrsića i koji je, nakon što je sredinom prošle godine postavljen na čelo Državnog zavoda za statistiku, i sam dodijelio Rakaru jedan posao po principu bagatelne nabave. Kao što smo već pisali, tri takva ugovora s tvrtkom Mrak usluge sklopila je potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike Milanka Opačić, a najmanje po jedan ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina i potpredsjednik Vlade i ministar regionalnog razvoja Branko Grčić, dok je posljednji posao, na osnovu kojeg je Rakarovoj tvrtki isplaćeno 78.750 kuna, s njime dogovorio Ured predsjednika Ive Josipovića.
Da je Rakar do tih poslova došao putem svojih političkih sponzora više je nego očigledno. Očigledno je također da su poslovi ciljano ugovarani po vrijednostima koje su omogućavale zaobilaženje Zakona o javnoj nabavi, čime je u slučaju Mrsićevog ministarstva postignuto da se Rakaru u razdoblju nešto dužem od godinu dana dodijele poslovi ukupno vrijedni preko 539 tisuća kuna, što je iznos u visini polovice ukupnih godišnjih prihoda njegove male savjetničke tvrtke. Očigledno je da je tu riječ o aferi s namještanjem poslova dobro umreženom političkom štićeniku, koja najizravnije pogađa ministra Mrsića, pa ipak, ona nije izazvala gotovo nikakav odjek u vodećim medijima, niti je itko tražio reakciju premijera Zorana Milanovića uz uobičajeno pozivanje na njegovu ‘visoko postavljenu ljestvicu kriterija’ u slučaju smjene Mirele Holy. No razlog za ignoriranje afere nisu Mirando Mrsić i ostali SDP-ovi dužnosnici, jer pojedine Milanovićeve ministre hrvatski mediji svakodnevno čereče, već predsjednik Josipović, kojeg se afera također dotiče, a koji trenutačno uživa u statusu najmoćnijeg političara u zemlji.
Ivo Josipović već je dugo najpopularniji hrvatski političar. Gotovo je izvjesno da će se održati na funkciji predsjednika Republike i da će interesna mreža koju je u prvom mandatu, zahvaljujući najprije slabosti HDZ-ove vlade Jadranke Kosor, a potom i slabosti Milanovićeve vlade, uspio raširiti ne samo u hrvatskim medijima, potrajati i u sljedećim godinama. Njegova pobjeda na predsjedničkim izborima previše je važna za vladajuće stranke. Josipović je, s nepopularnom Vladom i SDP-om rastrganim unutarnjim napetostima, jedina snažna figura oko koje se mogu okupljati međusobno zavađeni SDP-ovci, on je figura oko koje su se okupile sve stranke Kukuriku koalicije i cijeli lijevo-liberalni blok, uključujući ORaH i Hrvatske laburiste. On je figura oko koje se pod navalom desnice i konzervativnih inicijativa, htio-ne htio, stišće dobar dio civilne scene. To predsjedniku omogućuje da sve afere koje su uz njega vezane olako proglasi predizbornim podmetanjima, bez obzira na to kada su one otkrivene, a to je u slučaju ove afere zaštitilo i njegovog pouzdanika, ministra Mrsića.
Josipović je, upitan za poslove s Rakarom, odgovorio da ih je ovaj dobio ‘sasvim sigurno zato jer je upravo vrhunski stručnjak’ i ustvrdio da je za njegov ured radio samo web-stranicu, da su se poštovali svi propisi o javnoj nabavi i da on tu ne vidi nikakav problem, ‘osim želje da se malo podmeće pred kampanju’. Za Rakarove poslove s ministrima kazao je da treba provjeriti je li ih dobio u skladu sa zakonom. Mrsić je pak izjavio da je u njegovom ministarstvu sve bilo rađeno javno i transparentno u sklopu zakona, da se tu nema što skrivati niti je što skrivano, pa je i on zaključio da je ‘malo čudno da se to zbiva sada kada je gospodin Rakar objavio da će biti u timu predsjednika Josipovića za kampanju’.
Međutim, Rakar je naprasno objavio da je ponovno u Josipovićevom timu tek nakon što su on, Mrsić, Josipović i svi ostali dužnosnici koji su mu dodjeljivali poslove dobili upite ‘Novosti’ o tome, ali ta ministrova laž je manji problem. Ako Mrsić, kao što tvrdi, nema što skrivati, onda je pitanje zašto ni deset dana od tog našeg upita nije dostavio ugovore koje je sklopio s Mrak uslugama. ‘Novosti’ su još u ponedjeljak, 3. studenoga zatražile dostavu ugovora od svih institucija koje su s Rakarom poslovale po principu bagatelne nabave, ali nam ih je, i to već sutradan, dostavila samo ministrica Milanka Opačić, kako bi pokazala da sklapanjem triju ugovora nije prekršila odredbe Zakona o javnoj nabavi kojima je zabranjeno da se iste poslovi dijele na više ugovora s namjerom izbjegavanja primjene Zakona. A ako je ministrica Opačić mogla odmah dostaviti ugovore, to znači da su ih mogli dostaviti i ostali. Ministar Mrsić i predsjednik Josipović svoje nam ugovore nisu dostavili ni nakon što smo to od njih po drugi put zatražili, a sada smo zatražili da nam dostave i sve dokumente, odnosno različite ‘savjete’, ‘analize’ i ‘prijedloge’ koje je Rakar na osnovu tih ugovora za njih izradio.
Osim direktnog dodjeljivanja poslova političkom štićeniku, u slučaju ministra Mrsića postoji mogućnost da je bilo kršenja zakonskih odredbi o zabrani dijeljenja vrijednosti poslova, što se bez svih sedam ugovora, koje ministar krije, ne može jasno utvrditi. Iz opisa tih ugovora koji su nam dostupni vidi se primjerice da je u sklopu jednog ugovora od Mrak usluga bio naručen prijedlog za izradu web-stranice, a u sklopu drugog dizajn te stranice i njeno instaliranje. Druga stvar koju ugovori skrivaju su konkretni poslovi koje je Rakar odradio za novac koji mu je isplaćen. Iz ugovora koje nam je dostavila ministrica Opačić možemo primjerice doznati je Rakar izradu analize sustava područne riznice Ministarstva ugovorio kroz tri faze s rokovima od 14 dana, zaračunavši svaku 28.750 kuna, odnosno ukupno 86.250 kuna za 42 dana. Ako ministar Mrsić, kako kaže, ništa ne krije, tada bi trebao pokazati ugovore i dokumente koje je Rakar za njega izradio kako bi se vidjelo koliko je bio zahtjevan posao za koji mu je isplatio više od pola milijuna kuna. Jednako tako, ugovore i dokumente trebao bi pokazati i predsjednik Josipović, tim više što je ustvrdio da je Rakar za njega ‘radio samo web-stranicu’, jer je 78.750 kuna, koliko mu je isplatio, suviše masna cijena za jednu web-stranicu.
Koncem 2012. godine, nakon što je počeo poslovati s državom, Marko Rakar prebacio je vlasništvo nad svojom tvrtkom Mrak usluge na američku tvrtku Clayton Consultants, registriranu u Washingtonu ranije te godine
Kako smo već naveli, postoji mogućnost da je u slučaju ministra Mrsića prekršena odredba o zabrani dijeljenja usluga, ali čak i ako bi se pokazalo da to nije slučaj i da je naručitelj uspio udovoljiti Zakonu o javnoj nabavi, ostaje činjenica da je Rakar poslove dobivao od ljudi s kojima je politički direktno povezan. Takva vrsta pogodovanja dužnosnika, premda nailazi na osudu javnosti, ne mora biti zakonski kažnjiva. No najmanje u slučaju predsjednika Josipovića i ministra Mrsića te veze su toliko izravne da zahtijevaju očitovanje Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa. Zakon o sprječavanju sukoba interesa, naime, povezanim osobama s kojima dužnosnici ne smiju poslovati ne smatra samo članove njihovih obitelji, nego i ‘ostale osobe koje se prema drugim osnovama i okolnostima opravdano mogu smatrati interesno povezanima s dužnosnikom’. ‘Novosti’ su u prošlotjednom tekstu vrlo detaljno opisale okolnosti pod kojima su Mrsić i Josipović interesno povezani s Rakarom, no Povjerenstvo se dosad nije oglasilo.
Komentirajući ovu aferu, jedino je predsjednički kandidat desnice Milan Kujundžić tražio da pravosuđe istraži radi li se tu o ‘već viđenim scenarijima poput Fimi medije’, na manjoj novčanoj razini. ‘Novosti’ nemaju informacija da se radi o nečemu takvom, iako neki detalji koje dosad nismo objavili otvaraju nova pitanja. Koncem 2012. godine, nakon što je počeo poslovati s državom, Marko Rakar prebacio je vlasništvo nad svojom tvrtkom Mrak usluge, u kojoj je ostao direktor, na američku tvrtku Clayton Consultants, registriranu u Washingtonu ranije te godine. Vašingtonski registar ne nudi informaciju o tome tko je vlasnik tvrtke, a Rakar je uskratio odgovor na naše pitanje o tome.
Iako je, iz razloga koje smo naveli, izostao medijski pritisak da se ova afera dodatno rasvijetli, ‘Novosti’ će i dalje inzistirati na odgovorima na iznesena pitanja, makar to značilo da ćemo morati tražiti intervenciju povjerenice za zaštitu prava na pristup informacijama kako bismo došli do dokumenata koje nam Mrsić i drugi dužnosnici nisu htjeli dostaviti.
