Predsjednik Ivo Josipović nedavno je za potrebe svoje kampanje ponovno angažirao blogera i komunikacijskog savjetnika Marka Rakara, koji je bio voditelj novih medija i komunikacijske infrastrukture i u njegovoj predsjedničkoj kampanji 2009. godine. Rakar je tada bio jedan od ključnih ljudi u Josipovićevom izbornom timu, na čelu kojeg je bio SDP-ovac Mirando Mrsić, i trebao je nakon Josipovićeve inauguracije početkom 2010. godine postati zamjenik predstojnika Ureda predsjednika, no Josipović je od njegovog imenovanja odustao kada je objavljeno da Rakarova tvrtka Prius duguje milijun kuna poreza. Marko Rakar ostao je tako u privatnom sektoru, baveći se dugovima propalog Priusa i razvijajući poslovanje preko svoje druge, male savjetničke tvrtke Mrak usluge, s dvoje zaposlenih. Dvije godine kasnije Mirando Mrsić postao je ministar rada i mirovinskog sustava u vladi Zorana Milanovića, a odmah potom počeo je maloj tvrtki svojeg bliskog suradnika iz Josipovićeve kampanje izravno dodjeljivati poslove preko tog ministarstva.
Kako smo utvrdili pretragom Registra ugovora o javnoj nabavi, Mrsićevo ministarstvo sklopilo je 2012. godine s Rakarovom tvrtkom Mrak usluge pet ugovora vrijednih 377.247 kuna, a 2013. godine još dva ugovora vrijedna 162.000 kuna. Svih sedam ugovora provedeno je po postupku bagatelne nabave, odnosno tako da njihovi iznosi ne prelaze prag primjene Zakona o javnoj nabavi, kojim je do izmjena iz studenoga 2013. bilo određeno da se Zakon ne primjenjuje na nabave čija je procijenjena vrijednost manja od 70.000 kuna bez PDV-a. Većina sklopljenih ugovora bila je na granici te vrijednosti, a gotovo svi su se odnosili na pružanje takvih usluga kao što su 'savjeti', 'analize' i 'prijedlozi'.
Rakar je s ministrom Mrsićem i ministricom Opačić sklopio ugovore vrijedne 777 tisuća kuna, a Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo regionalnog razvoja, Državni zavod za statistiku i Ured predsjednika isplatili su mu sa svoje strane 338.749 kuna
Mrsić je na samom početku mandata, 13. siječnja 2012., za 86.000 kuna ugovorio s Rakarom 'izradu prijedloga i pružanje savjetodavnih usluga u kreiranju i provođenju komunikacijske strategije, poslovnih procesa, prijedloga za izradu web stranice', da bi u rujnu za 43.750 kuna ugovorio i 'uslugu grafičkog dizajna web stranice i instaliranje web stranice na web adresu'. Uslijedio je ugovor od 18. listopada za 'usluge u postupku analize i izrada arhitekture tehničkog rješenja te specifikacije za nabavu informacijskog sustava za uspostavu i vođenje podataka o svim primicima i javnim davanjima', vrijedan 86.250 kuna. Nakon četiri dana, 22. listopada, za 83.750 kuna ugovorena je 'izrada analize i prijedloga u vezi korištenja informatičke infrastrukture HZMO-a', a samo deset dana kasnije, 2. studenoga, za 77.500 kuna i 'izrada analize i prijedloga u vezi korištenja informatičke infrastrukture REGOS-a'. Početkom ožujka 2013. za 86.250 kuna ugovorena je 'usluga rekonstrukcije i postavljanja Data Collectora', a krajem istog mjeseca i bagatelna nabava 'informatičkih usluga' za 75.750 kuna. Ukupna vrijednost sedam ugovora koje je u 14 mjeseci ministar Mrsić dodijelio Rakaru iznosila je tako 539.247 kuna, ali, kako je bila riječ o odvojenim poslovima, cijeli taj iznos Rakar je mogao utržiti bez primjene Zakona o javnoj nabavi.
Neobično je što baš nijedan Rakarov posao s Ministarstvom nije vrijednošću prelazio prag primjene Zakona o javnoj nabavi. Zakon o javnoj nabavi, inače, naručitelju zabranjuje dijeljenje vrijednosti radova i usluga s namjerom izbjegavanje primjene Zakona, a iz Mrsićevog ministarstva na naš upit odgovorili su kako su svi ti poslovi predstavljali odvojene cjeline. Taj zakon također ima odredbe o isključenju ponuda poreznih dužnika, a Rakarova tvrtka Radix mil, sljednik propalog Priusa, još uvijek je dužna 596.086 kuna poreza i doprinosa, ali je on kroz ugovaranje bagatelnih nabava, kako vidimo, ipak mogao učestalo poslovati s državom. Međutim, ono što je u cijeloj priči najzanimljivije jest to da su mu takve poslove, čije su vrijednosti svaki put određene ispod praga primjene Zakona, izravno dodjeljivali ljudi s kojima je povezan po političkoj liniji. Kako ćemo vidjeti u nastavku ovog teksta, ministar Mrsić bio je samo najizdašniji od njegovih mnogobrojnih sponzora, koji su svi odreda visoki SDP-ovi dužnosnici.
Rakar je savjetničku tvrtku Mrak usluge osnovao 2007. i prvih je godina ona poslovala s prihodima od oko pola milijuna kuna. Prije Josipovićeve predsjedničke kampanje odradio je 2009. godine i gradonačelničku kampanju Josipovićevog bliskog kolege s Pravnog fakulteta u Zagrebu Josipa Kregara, a izborne 2011. godine, kada su mu prihodi skočili na 1,6 milijuna kuna, radio je kampanju stranke Ladonja Plinija Cuccurina. Prihodi Mrak usluga nakon toga kretali su se 2012. i 2013. na razini od oko milijun kuna, uz razmjerno visoku dobit. Osim od ministra Mrsića, Rakar je uskoro po dolasku Kukuriku koalicije na vlast počeo dobivati ugovore o bagatelnoj nabavi i od Ministarstva socijalne politike i mladih SDP-ove ministrice i potpredsjednice Vlade Milanke Opačić, s kojom je, prema Registru ugovora o javnoj nabavi tog ministarstva, potpisao tri takva ugovora ukupno vrijedna 237.500 kuna. Milanka Opačić s Rakarom je u studenome 2012. najprije ugovorila 'usluge savjetovanja o razdvajanju ICT infrastrukture Ministarstva socijalne politike i mladih i Ministarstva zdravlja' za 86.250 kuna, zatim u siječnju 2013. 'nabavu usluga analize, savjetovanja i optimizacije računalnog sustava područne riznice Ministarstva' također za 86.250 kuna, a u kolovozu 2013. 'nabavu usluga analize, savjetovanja i implementacije računalne sigurnosti Ministarstva' za 65.000 kuna.
Rakar je dobio poslove od još nekih SDP-ovih institucija, ali te nabave nisu registrirane u njihovim Registrima ugovora o javnoj nabavi. Da je obavljao te poslove može se lako doznati putem web-servisa Državne riznice, gdje je moguće dobiti podatke o isplatama iz državnog proračuna prema pojedinim dobavljačima, počevši od 2013. godine. Podatke Državne riznice o isplatama Mrak uslugama objavio je prije tri tjedna tportal.hr, ali bez ulaženja u dubinu priče i otkrivanja da iza tih isplata stoji čitav niz direktno dodijeljenih ugovora o bagatelnoj nabavi. Osim isplata iz ministarstava Miranda Mrsića i Milanke Opačić, tu nalazimo da je 2013. godine Mrak uslugama isplaćeno još 81.250 kuna iz Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU SDP-ovog potpredsjednika Vlade Branka Grčića te 96.249 kuna iz Državnog zavoda za statistiku (DZS) na čijem je čelu mladi SDP-ovac Marko Krištof, koji je prije dolaska na tu funkciju bio pomoćnik ministra Mrsića i predsjednik upravnog vijeća REGOS-a. Nalazimo također da je 2014. Mrak uslugama isplaćeno 91.250 kuna iz Ministarstva poljoprivrede koje vodi SDP-ovac Tihomir Jakovina, a na kraju i da im je ove godine isplaćeno 78.750 kuna iz Ureda predsjednika Josipovića, u čijoj je kampanji Rakar 2009. bio jedan od vodećih ljudi i u čijoj je novoj kampanji ponovno angažiran.
Nažalost, Državna riznica ne nudi podatke iz 2012. godine, pa se sve isplate Rakaru na taj način ne mogu rekonstruirati, no vidljivo je da je Mrak uslugama samo u 2013. godini iz državnog proračuna bilo isplaćeno 678 tisuća kuna. Prema podacima koje smo do sada iznijeli, Rakar je s ministrom Mrsićem i ministricom Opačić sklopio ugovore vrijedne 776.747 kuna, a Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo regionalnog razvoja, DZS i Ured predsjednika isplatili su mu sa svoje strane 347.499 kuna. To je ukupno 1,12 milijuna kuna, od čega polovica dolazi od Mrsićevog ministarstva. Rakar u tom ministarstvu nije blizak samo s Mrsićem, već je i prijatelj s Mrsićevim glasnogovornikom Krunoslavom Vidićem, bivšim novinarom i PR-ovcem. Vidić je 2009. bio direktor u Maksima komunikacijama Ivana Račana, još jednog od važnih ljudi prve predsjedničke kampanje Ive Josipovića, dakle u vrijeme kada je ta tvrtka donirala Josipovićevu kampanju sa 162 tisuće kuna. Zanimljivo, još jedan od Mrsićevih suradnika u izbornom stožeru Ive Josipovića, Dean Sudec, koji je predsjedničku kampanju tada osobno donirao sa 40.700 kuna, postao je nakon parlamentarnih izbora tajnik Mrsićevog kabineta.
Osim što su prijatelji, Rakara i Vidića povezuju i zajednički projekti, od kojih je jedan bilo osnivanje udruge Vjetrenjača 2010. godine, financirane izdašnim donacijama Otvorenog društva i HGK-a Nadana Vidoševića. Zanimljivo, Rakar je uvijek tvrdio da je njegov Prius propao zbog nelojalne konkurencije i namještenih natječaja, pa je najzvučniji projekt te udruge bilo upravo stvaranje svojevrsnog registra javne nabave. Njihov 'Projekt provjetravanja javne nabave u RH' startao je u jesen 2011. godine, kada su Rakar i Vidić objavili internetsku bazu s podacima o javnim nabavama od 1. srpnja 2009. do 1. studenoga 2011. godine, gdje se moglo pretraživati dodijeljene ugovore po naručiteljima i dobavljačima, pa su mediji stali objavljivati podatke o čitavom nizu tvrtki koje velik dio svojih prihoda ostvaruju poslovanjem s državom – baš onako kako to danas, kada su njegovi ljudi došli na vlast, čini Rakarova tvrtka. Web-stranici Vjetrenjače danas se jedva može pristupiti, a od dolaska Kukuriku koalicije na vlast u njen registar javne nabave nisu uneseni novi podaci, pa tako Rakarovu tvrtku Mrak usluge nećemo moći naći u njenoj tražilici. Ali ako su njihovi raniji podaci bili vjerodostojni, to isto tako znači da Rakarova tvrtka s državom nije poslovala prije nego što su njegovi politički sponzori stekli kontrolu nad ministarstvima.
Na projektima Vjetrenjače s Rakarom i Vidićem od 2010. do 2012. surađivao je i Marko Krištof, kako se pohvalio u svojoj biografiji, koji će nakon pobjede Kukuriku koalicije koncem 2011. postati pomoćnik ministra Mrsića i biti u njegovom ministarstvu za vrijeme dodjele svih sedam ugovora Rakaru, a u lipnju 2013. postat će ravnatelj DZS-a, od kojeg će Rakar dobiti spomenute poslove vrijedne 96 tisuća kuna. Dakle Rakar nije u Ministarstvu rada imao samo ključnu osobu, ministra Mrsića, nego i njegovog pomoćnika Krištofa i glasnogovornika Vidića, svojeg prijatelja. Rakarove veze s Državnim zavodom i Ministarstvom rada tako su više nego očigledne, počevši od veze s Mrsićem za kojeg je, inače, na svojem privatnom blogu i agitirao na unutarstranačkim izborima 2010. u zagrebačkom SDP-u. Rakar već deset godina piše svoj 'Mračni blog', a poznat je i kao osnivač grupnog bloga 'politika.com' iz kojeg je izrasla njegova udruga Vjetrenjača, pomoću čega je gradio imidž svojevrsnog aktivista civilnog društva, nevjerodostojan, međutim, zbog njegovog direktnog poslovnog angažmana u kampanjama političara. Najvažnija je pritom veza s Josipovićem, toliko jaka da je Rakar, u poznatom slučaju kada je u proljeće 2010. bio sumnjičen da je objavio registar branitelja, odmah zvao na Pantovčak i bio uslužen savjetom Saše Perkovića, predsjednikovog savjetnika za nacionalnu sigurnost. Sam Josipović, kako smo vidjeli, osigurao je nedavno Rakaru posao od 78.750 proračunskih kuna, i zasad se tragovi Rakarovih najnovijih usluga predsjedniku mogu pronaći na web-stranici Ureda predsjednika i na Josipovićevoj privatnoj Facebook stranici, pri čemu je dvojbeno kako Josipović odvaja svoje službene narudžbe Rakaru od privatnih narudžbi tom istom Rakaru i plaća li obje vrste usluga proračunskim novcem.
Zaustavili smo se s istraživanjem tokova novca na državnim institucijama, premda bi se moglo ići i šire, jer je primjerice Rakarova tvrtka dobivala i neke poslove od Podravke koju vodi SDP-ovac Zvonimir Mršić
Dok su te veze očigledne, manje su jasne Rakarove veze prema ostalim ministarstvima od kojih je dobivao poslove, ali je krajnje očigledno da je riječ isključivo o SDP-ovim dužnosnicima, a baš ni u jednom slučaju o ministarstvima pod kontrolom drugih stranaka iz Kukuriku koalicije. 'Novosti' su u ponedjeljak od svih navedenih institucija zatražile dostavu sklopljenih ugovora, kao i informacije o tome na čiju je konkretno preporuku uspostavljena poslovna suradnja s Mrak uslugama, a odgovore smo dobili od DZS-a te ministarstava Milanke Opačić i Miranda Mrsića. Jednino su iz DZS-a potvrdili da su s Rakarom poslovali na prijedlog svojeg ravnatelja Krištofa, navodeći da je on kroz prethodnu suradnju s Rakarom imao dobra iskustva. Samo nam je Ministarstvo socijalne politike i mladih dostavilo ugovore, uz napomenu da se iz njih vidi kako je bila riječ o tri odvojena posla i uz šturi odgovor da se ministarstvo 'nije vodilo preporukama nego stručnim analizama temeljem kojih se odlučuje koji poslovni subjekt može u najkraćem roku i na najkvalitetniji način udovoljiti postojećim potrebama'. Glasnogovornik Ministarstva rada Vidić u svojem odgovoru ustvrdio je da je uspostava tog novog ministarstva zahtijevala novu ICT infrastrukturu i slične promjene, a da su angažiranjem Mrak usluga i primjenom njihovih rješenja omogućene značajne uštede. Nije nam, međutim, odgovoreno ni na jedno od naših pitanja o osobnim vezama Rakara sa spomenutim ljudima iz tog ministarstva, kao ni na pitanje o tome na koji je način i na čiju konkretno preporuku ministarstvo s njime uspostavilo poslovnu suradnju.
Mi smo se s našim istraživanjem tokova novca zaustavili na državnim institucijama, premda bi se moglo ići i šire, jer smo primjerice ustanovili da je Rakarova tvrtka dobivala i neke poslove od Podravke na čijem je čelu SDP-ovac Zvonimir Mršić, a čime se udio Rakarovih prihoda, osiguranih od strane SDP-ovaca, još više penje. No i ovo što smo iznijeli dovoljno je da se vidi kako je porezni dužnik Marko Rakar mogao od države dobiti poslove vrijedne više od milijun kuna, što mu, usput budi rečeno, otvara mogućnost da svoje dugove prema proračunu podmiri proračunskim novcem. Dobio ih je tako što je pomoću svojih političkih sponzora iz SDP-a ugovorio najmanje 14 poslova odreda usitnjenih ispod praga Zakona o javnoj nabavi, i dobio ih je tako da su ga oni tim poslićima, naručujući njegove 'prijedloge', 'analize' i 'savjete', opskrbljivali s najmanje šest različitih adresa – od adrese Pantovčak 241 na predsjedničkom brdu naniže.
Rakar: Pomagao sam dragim prijateljima
Nakon što je u ponedjeljak dobio naš opširni upit o svojim vezama s ljudima u državnim institucijama i načinu na koji je dobivao poslove, umjesto odgovora 'Novostima' Marko Rakar oglasio se sutradan na svojem blogu tekstom kojim je pokušao falsificirati naše tvrdnje i unaprijed zamagliti razloge interesa za njegovo poslovanje, tvrdeći da 'Novosti' preko njega zapravo žele kompromitirati kampanju Ive Josipovića, s kojim su navodno 'u dugotrajnom sukobu'. To što je novinarski upit za dostavu informacija iskoristio za preventivno falsificiranje neobjavljenog novinarskog teksta bio je prilično očajan postupak od jednog uvaženog komunikacijskog stručnjaka, kakvim se predstavlja, i pokazatelj njegove profesionalne niskosti, premda nas od Rakara nijedan postupak bagatelne vrijednosti više ne može iznenaditi. Ono što šteti Josipovićevoj kampanji, to je angažman takvog komunikacijskog savjetnika, kao i njegova upletenost u Rakarovo dobivanje proračunskih poslova putem političkih veza.
Predmet interesa ovog teksta nije ništa drugo nego upoznavanje javnosti s tim činjenicama, a kako se i koliko to reflektira na pojedine dužnosnike vladajuće stranke ili predsjedničkog kandidata nije nas ni najmanje briga: reflektira se točno onoliko koliko govore činjenice. 'Novosti' svojim pisanjem ne vrše diskriminaciju između političkih stranaka i dužnosnika, pa se čitav 'dugotrajni sukob' predsjednika Josipovića s 'Novostima' svodi naprosto na to da se njemu ne sviđa što se i o njemu kritički piše. Uglavnom, Rakar je dobar dio svojeg 'odgovora' posvetio promašenom pobijanju vlastitih konstrukcija o tome što ćemo napisati, a da nije opovrgnuo nijednu ovdje iznesenu činjenicu, jer to nije bilo ni moguće. Stoga se ostatak njegovog bagatelnog spina svodio na iznošenje vlastitih kompetencija za poslove koje je na taj način dobio, na tvrdnje da je kroz te poslove državi osigurao brojne uštede, pa čak i na tvrdnje o tome da je ljudima s kojima je u vezi zapravo nesebično pomagao. 'Činjenica je da su neki od imenovanih ljudi u novinarskom pitanju bili ili tokom vremena postali moji dragi prijatelji. Od malena su me učili da ljudima treba pomagati i ništa ne tražiti zauzvrat', nasmijava nas svojom patetikom Rakar, čovjek koji je od dragih prijatelja zatražio da mu zauzvrat isplate više od milijun proračunskih kuna.
Vidićeva tvrtka posluje s državom
Prije nego što je postao Mrsićev glasnogovornik, Rakarov prijatelj Krunoslav Vidić imao je vlastitu tvrtku Stratego PR savjetovanje, koju je osnovao 2010., nakon odlaska iz Maksima komunikacija Ivana Račana. Ne samo da je nastavio s njome poslovati, ostvarivši 2012. skromnih 80 tisuća kuna prihoda, a 2013. još skromnijih 39 tisuća kuna, nego je i on kao direktor i vlasnik te tvrtke ugovarao poslove s državom, dok je istovremeno zaposlen kao glasnogovornik SDP-ovog ministra. Iz Državne škole za javnu upravu, s kojom je poslovao, odgovorili su nam da je s Vidićevom tvrtkom 2012. bio potpisan ugovor o izradi Komunikacijske strategije za 37.500 kuna, te da je Vidić preko svoje tvrtke u 2013. i 2014. bio angažiran kao trener za provedbu radionica o javnim nastupima. Prema Državnoj riznici, Škola je tvrtki Stratego PR 2013. isplatila 24 tisuće kuna, a 2014. još šest tisuća kuna.
Usput smo također provjerili i poslovanje s državom tvrtke O tours u kojoj je sadašnji Mrsićev tajnik kabineta Dean Sudec bio zaposlen u vrijeme kada je 2009. donirao Josipovićevu kampanju sa 40.700 kuna. Ispostavilo se da je i ona 2013. i 2014. ostvarila ukupno 351 tisuću kuna prihoda iz državnog proračuna, od čega je, slučajno ili ne, većinu ili 263 tisuće kuna dobila baš od Mrsićevog ministarstva. Glasnogovornik tog ministarstva Vidić nije nam odgovorio na čiju je konkretno preporuku započela suradnja s O toursom, već je naveo da je suradnjom s O toursom 'na osnovu ponude' u posredovanju i rezervaciji hotelskog smještaja ministarstvo također ostvarilo uštede.
