Sportski ste novinar koji navija za beogradski Partizan, a pritom ste i vatreni navijač hrvatske reprezentacije?
Da živimo u nekim normalnim vremenima to ne bi bio šok, niti bi me gledali kao da sam pripadnik neke posebne vrste. Pa dobro, navijam za Partizan i što sada s tim? No svjestan sam gdje živimo, kakve su okolnosti i vremena pa sam, pišući knjigu, znao da će izazvati interes i čuđenje. No nije to ništa neobično. Dok mi je u osnovnom navijačkom identitetu ostao Partizan još od 1976. godine, imam i druge klubove za koje navijam, Ponikve iz Gajnica gdje sam odrastao, Inter iz Zaprešića gdje živim, plus reprezentaciju Hrvatske u kojoj živim.
Kako je ta ljubav opstala svih proteklih desetljeća?
A što sam mogao kad se raspala Jugoslavija, da od tog dana počnem navijati za Dinamo ili Hajduk? Što sam trebao, izokrenuti kaput i postati netko drugi, veliki navijač nekog hrvatskog kluba? Jednostavno sam ostao dosljedan i nastavio njegovati ljubav prema klubu kao i dotad. Naravno da nisam hodao uokolo i javno isticao za koga navijam, no isto tako sam bez problema odgovarao da sam navijač Partizana ako bi me netko to upitao. Želim pokazati da to nije nikakva sablazan i da se tom priznanju ne treba čuditi kao da je to neko kazneno djelo.
Kako jednako predano navijati za crno-bijele i "vatrene"?
Jednostavno tako što su mi dragi i jedni i drugi. Kao što, na primjer, neka osoba s istim žarom voli slušati pjesme Nine Badrić i Željka Joksimovića. Općenito, okretanje kaputa, peglanje prijašnje orijentacije i prikazivanje sebe u sasvim drugom svjetlu nego ranije nije nešto što ima moju podršku.
Knjiga vam se zove "Dok Partizan bitke bije, hrvatski se barjak vije (narativ s kojim se još niste suočili)"?
Knjigom sam želio poručiti da probamo uživati u stvarima koje vrijede bez obzira na to iz kojih zemalja te ljubavi dolazile. Ne smijemo nešto mjeriti prema nacionalnosti, nego prema kvaliteti, jer ljubav nadilazi nacionalne okvire. Ljubav nigdje nije zabranjena, dok mržnju kao pojam ne priznajem. Tako ne mrzim ni Crvenu zvezdu kao najvećeg Partizanovog rivala, niti mrzim ikoga ako pobijedi Hrvatsku, već uvijek kažem – do sljedeće tekme, drugi put će biti bolje!
