Ako je netko uoči pandemije povjerovao da je iz nogometa u svijetu već iscijeđen zadnji euro ili funta, danas je valjda pametniji. S povratkom igrača na teren nakon prvih restrikcija, a i dalje bez navijača na stadionima, svejedno se ukazao put do nove zarade. I to baš od gledatelja, među kojima se ionako ubire najviše, u glavnini putem TV-prava na prenose utakmica. No tu negdje krio se dodatni novac, pa je s obzirom na zatajnu mu narav logično da je riječ o kriptonovcu, kao što se pokazalo.
U redu, ne zove se baš zato ta vrijednost kriptičnom, ali shvatili smo poantu – netko je uvelike izmislio novi profit. Kriptovalute u nogometu postale su u međuvremenu itekako česta pojava, i nitko im se više posebno ne čudi, ni tu niti šire. Drugo je pitanje je li nogometni narod uopće shvatio što se najnovije zbiva s financijama u tom hiperkomercijaliziranom sportu. Nismo primijetili da je hrvatskoj publici netko nešto pojasnio, a već smo se suočili s prodorom kriptovalute i na naše travnjake.
HNS je tako početkom ove godine najavio uvođenje tzv. loyalty tokena, jednog oblika kriptovalute, a nazvat će ga Vatreni. Pišu ga zasad velikim slovom, doduše radi promocije, ali točnu mu vrijednost nitko ne zna do dana puštanja u opticaj. Start je predviđen za četvrtak, baš kad štampamo ove novine u tiskari, pa znamo tek da će Vatreni vrijediti oko jednog dolara. Na početku se neće pustiti u promet sav zacrtani iznos od 30 milijuna Vatrenih, što ipak predstavlja višegodišnji projekt. Token će vjerojatno donijeti određeni dodatni prihod HNS-u, dok se u pretprodaji reklamira pretežno kao pogodnost za navijače. Redaju se zamamne ponude: kontakt s igračima, sudjelovanje u donošenju odluka, prednost u kupnji ulaznica.
Na to se svodi užoj javnosti namijenjena uloga: sam sebi plati iluziju komunikacije i demokracije, pa se kiti njome. Čak ni to neće imati priliku oni koji nemaju dolara za dovoljno tokena da se probiju u krug povlaštenijih posjednika
Ljudi danas bar otprilike znaju kako kriptovaluta posreduje vrijednost, npr. bitcoin, i naslućuju joj tehnologiju. S nogometom je sve to skupa još malo zanimljivije, jer dolazi u vrijeme zasigurno najdelikatnijeg odnosa klubova i saveza s publikom. Onome iz uvoda dodajmo kako je i godinama prije koronavirusa taj odnos dosegnuo kritičnu točku svakovrsnog podvrgavanja tržištu. A to u biti znači i manje socijalnosti, komunalnosti, dobrovoljnosti, interaktivnosti, lojalnosti, demokratičnosti.
S kriptovalutom u nogometu monetizira se upravo taj resurs, kako će ga nadalje zvati, dakle, pa dobivamo novu robu. Evo kako bi to moglo ili trebalo izgledati u praksi, na relaciji prema namjerenom konzumentu sportskih atrakcija. Šetate gradom i naiđete na, recimo, Marka Livaju koji s trening-utakmice hita na svoju dnevnu partiju malog baluna. Pitate ga šta ima novoga, i on uz osmijeh uzvraća da je sve okej, da se taman malo zagrijao na velikom terenu – stanje regularno. Javljate potom društvu koga ste susreli i što je rekao, ali za vaš doživljaj nekako saznaju i Marijan Kustić ili Tomo Svetina. Naravno, poslovni kakve ih je majka rodila, uočavaju prostor za neočekivani utržak iz nečega što je dojučer bilo besplatno.
Vodstvo nacionalnog saveza tad poseže za sustavom naplate neobaveznih kontakata s igračima, i sličnih momenata u nogometnom životu. Tu su još mogućnosti izbora rezervnog dresa, mjesta odigravanja prijateljskih utakmica, boljih mjesta na tribini. Dobro, možda Livaja nije pravi primjer za ovo, jer njegov klub, Hajduk mu je ime, svojim navijačima nudi puno više. Preciznije kazano, oni su se sami postavili i organizirali tako da sudjeluju u aktivnosti Hajduka, a igrači su prigrlili taj model.
Za sve one koji nisu sudionici projekta zvanog narodni klub, međutim, tu je djelovanje HNS-a i nekih drugih klubova. U promotivnoj izjavi o tokenu Vatreni prije nekoliko dana, glavni koordinator te kriptovalute Ivan Ćubela kazao je dosta. "Treba znati da u Hrvatskoj nismo prvi", pojasnio je ovaj biznismen, nekadašnji sportaš, "jer je lani svoj token izdao Dinamo." Pa, za sve koji sumnjaju da su Dinamo i HNS naprosto dva lica istog kriptonovčića, odmah ćemo dometnuti da ni kod ovog nisu u krivu.
Dok reklamiraju interes navijača i njihovu veću participaciju u nogometu, projektanti ove monetizacije na umu imaju profit. No ta vrsta ekstrazarade ima funkciju odmicanja kupca od tokova odlučivanja o glavnim pitanjima koja ostaju van dosega. Jednostavno, na tržištu ne možete biti na obje strane bez ostatka, sukreirajući vrijednost i paralelno uživajući u njoj. A profiterima u nogometu, kao i drugdje, ustezanje prostora za demokraciju služi nadgradnji mogućnosti za njihovu zaradu, i obrnuto.
Vratit ćemo se još mukama demokracije u hrvatskom sportu, ali promotrimo načas kako izgleda proboj kriptovalute u stranom. Nogomet je počela osvajati praktično čim se pojavila, svakako ne odustajući jednom kad je poduzet uspješan presedan. Prije točno godinu dana, zahuktavanje kriptoposlovanja urodilo je prvim transferom jednog igrača plaćenim samo bitcoinom. To je realizirano u trećoj španjolskoj ligi, a već na ljeto smo čuli da je dijelom slično pokriven i potpis Lea Messija za PSG. U međuvremenu je profilirana kriptovaluta naziva chiliz koja uzima primat na ovom tržištu za nogometne vrijednosti. Proljetos je zabilježeno kapitaliziranje pripadajuće platforme s nekoliko stotina do 2,7 milijardi dolara u jednom mjesecu.
Najesen pak otpočelo je raspetljavanje prvih teških dubioza oko takvoga novog biznisa u svijetu vrhunskog nogometa. Serija optužbi zapljusnula je vodstva gotovo svih klubova bogatog Premiershipa, najviše engleske lige – njih 17 od 20. Neki su se dotad već bili šutke izvukli iz klopke visokog tržišnog rizika koji predstavljaju špekulacije kriptovalutom. Hazard je sistemski prenesen iznad svega na posjednike klupskih tzv. fan tokena, ali nije tajna da razvojem poslovanja zahvaća i same klubove.
Osim dovođenja navijača u zabludu na temu rizika, klubovi su suočeni s krivnjom trgovanja minornim nogometnim povlasticama. Ne samo da nam prešućujete kako možemo preko noći ostati bez uloženog, nego lažete da sudjelujemo u nečemu važnom u klubu. Prodaje se VIP Experience, navest će posrednik chiliza u svojim oglasima, tj. osjećaj da smo "veoma značajne osobe". A sudjelujemo u glasanju o boji šala klupskog menadžera, kao što taj odnos slikovito opisuju jedne engleske novine. U pozadini, zapravo najveći utjecaj na kriptovalute u nogometu danas ima previranje oko legalne pozicije kladionica. Engleski državni regulator nastoji potonje istisnuti van industrije oglašavanja u sportu, osobito logotipe na dresovima igrača.
Cinizam ove situacije ogleda se ponajviše u činjenici da je kriptovaluta po svemu toksičniji vid kocke od pukog kladioničarstva. Njezin obrt vrijednosti je zastrt vezanim tržišnim procesima o kojima posjednici tokena u osnovi nemaju pojma. Od toga polazi krunska zamjerka svima koji promoviraju fan tokene – naizgled su bezazleni, a iza njih se vrti čitava burza. HNS je oprezno istaknuo upozorenja, po tom pitanju, na oglas za token Vatreni, ali Dinamo baš i nije, premda je njegov rizičniji.
Na stranici vlasnika dotične kriptovalute, suradnika brojnih europskih klubova, pa i HNS-ova tutora, postoje samo razne prednosti. Ne spominje se ni bojazan da bi takva demokracija mogla biti najviše koliko će dopustiti Dinamov gazda Zdravko Mamić. Da zagrebačkom gradonačelniku, naime, koji koncesiju na maksimirski stadion uvjetuje demokratizacijom kluba, uruči token. I, što je najzabavnije, da Tomislavu Tomaševiću usput objasni kako se pripadajuća globalna komercijalna platforma zove Socios.
Ni manje ni više, znači, nego po međunarodno najpopularnijem nazivu modela navijačkog vlasništva nad klubovima. Na to se svodi užoj javnosti namijenjena uloga: sam sebi plati iluziju komunikacije i demokracije, pa se kiti njome. Čak ni to neće imati priliku oni koji nemaju dolara za dovoljno tokena da se probiju u krug povlaštenijih posjednika. HNS lijepo napominje da će spektar povlastica ovisiti isključivo o količini posjeda kriptovalute, kao što je i red na tržištu. Među njima ipak nije, primjerice, nekakvo bizarno glasanje o tome hoće li HNS konačno ispoštovati sektorske državne zakone. Za sve slično tu su neke druge organizacije i neki drukčiji klubovi, Marko Livaja na terenu i ulici, te ozloglašena ulica sama.
