Ramy (Hulu)
Nakon dvije godine pandemijske pauze, poluautobiografska komedija sukreatora Ramyja Youssefa, Njujorčanina egipatskog porijekla koji igra samog sebe, nastavlja u trećoj sezoni prikazivati specifičnosti kulture urbanih arapskih Amerikanaca u New Jerseyju, državi s najvećim postotkom muslimanskih imigranata u Sjedinjenim Državama. Milenijalac Ramy nije sekularni musliman; on iskreno pokušava živjeti u skladu s Kuranom, ali je ometen vlastitim seksualnim nagonom i liberalnom kulturom u kojoj je stasao pa većina napetosti i komičnih zapleta proizlazi upravo iz njegovih previranja i opetovanih neuspjeha da se uklopi u krute muslimanske ideale čistoće. Naivnost i dobrohotnost kojom pristupa životu i ljudima uglavnom mu se obijaju o glavu i dovode ga u nadrealne i sramotne situacije koje i narativno i vizualno djeluju kao hommage "Atlanti", a povremeno prizivaju i Larryja Davida. U trećoj sezoni, koja se odvija godinu dana nakon propasti Ramyjeva jednodnevnog braka, dublje se prodire u likove i njihove emotivne ranjivosti, propitujući neugodne istine vjerskog licemjerja i srama koji im prožima živote. Ramy i gotovo cijela njegova obitelj kreću na psihoterapiju koja raskrinkava kako su neuspjesi, neugodnosti i zablude često najizdašniji izvor komedije, istovremeno pred širom publikom ogoljavajući izazove kulturalnog samopreispitivanja. "Ramy" je važna, duhovita i topla serija koja u akutnoj američkoj antiimigratskoj i antiarapskoj klimi funkcionira poput melema i svakom bi MAGA pristaši trebala biti uvjet za glasačku registraciju.
Fleishman Is in Trouble (FX)
Svoj feministički hit roman novinarka New York Timesa Taffy Brodesser-Akner adaptirala je u seriju koja započinje kao zabavna priča o sredovječnom Njujorčaninu koji otkriva čari aplikacija za neobavezni seks i pokušava uživati u slobodi nakon raspada petnaestogodišnjeg braka. Isprva sve miriše na mušku romantičnu komediju, no kada mu bivša supruga (Claire Danes) u stanu ostavi djecu i netragom nestane, očajni hepatolog doktor Fleishman (Jesse Eisenberg) prisiljen je analizirati razloge raspada braka. Pripovijest se u tom evociranju, između žongliranja posla u bolnici i odgoja dvoje djece, pretvara u njegovu unutarnju dramu koju nam podastire naratorica Libby (Lizzy Caplan), davno otuđena prijateljica sa studija s kojom se nakon razvoda ponovno povezao. Upravo je to tobože sveznajuće, a zapravo nepouzdano pripovijedanje koje nam iz druge ruke donosi tuđa sjećanja, već sama po sebi distorzirana protokom vremena i osobnom pristranošću, ono što seriju čini tako osobitom. Autorica pritom gotovo do samog kraja vješto eksploatira samo jednu perspektivu, subvertirajući rodne uloge (ambiciozna hladna majka i brižni otac), pa naglo mijenja kut gledanja i otvara pogled na posve drugu priču: onu o nemogućim i ponižavajućim pritiscima patrijarhata koje trpe talentirane i ambiciozne žene. Ova vrlo precizna autopsija braka suvremena je jadikovka koja prokazuje krizu te institucije, usamljenost i sumorno digitalizirano "tržište" ljubavi, no prožeta je s toliko tipično njujorški neurotičnog humora da se gleda u dahu.
The Afterparty (Apple TV+)
U poplavi pandemijskih serija smještenih na jednu lokaciju, "The Afterparty" autora i redatelja Christophera Millera odskočila je kao jedna od najrazigranijih ovogodišnjih komičnih produkcija. Premda joj zaplet i nije specijalno inventivan – proslava petnaeste godišnjice mature završava ubojstvom pop zvijezde na zabavi u njegovoj vili – dramaturška i redateljska rješenja preosmišljavaju seriju svakom novom epizodom i, usprkos stalnim flashbackovima na isti događaj, ne ostavljaju dojam jednoličnosti. Radnja se odvija tijekom jedne noći a strukturirana je tako da se svaka od osam epizoda fokusira na jednog od sumnjivaca koji detektivki (Tiffany Haddish) prepričavaju noć iz vlastite perspektive. Svaka od njih režirana je u različitom stilu. Žanrovsko se eksperimentiranje proteže od romantične komedije, preko akcijskog filma, mjuzikla i trilera do crtića, a izbor žanra u koji će se epizoda ugnijezditi uvjetovan je fokalizacijom pojedinog lika i njegovim viđenjem sebe kao heroja vlastite priče. Premda je svaki pripovjedač nepouzdaniji od prethodnog i sa svakim se svjedočanstvom uspostavljaju nove činjenice i verzije, priča je ipak pažljivo konstruirana a središnji se misterij, unatoč proturječnostima, pomiče prema naprijed pa gledatelj, kao i detektivka, otkriva mnoge motive neophodne za otkrivanje ubojice.
