Kakav je odjek prosvjeda predškolskih sindikata i udruge odgojitelja, održanog zbog uvjeta rada i niskih plaća?
Kao organizatori prosvjeda, koji je imao za cilj upoznati širu javnost, a i potaknuti rješavanje svega što do sada nije rješavano, moramo biti zadovoljni jer se na glavnom trgu u Zagrebu pojavilo više od 2000 prosvjednika, radnika i radnica, gotovo iz svih krajeva Hrvatske. Prosvjed su popratili svi mediji.
Koje ste uvjete postavili?
Prosvjed je tematski bio podijeljen na prikaz problema iz dva ugla – kakve negativne posljedice za djecu proizlaze u ovako postavljenom sustavu i iz ugla radnika koji u ovakvim uvjetima gubi entuzijazam na kojem ovaj sustav od prvog dana počiva, ali i ugrožava zdravlje jer radimo u otežanim uvjetima koji nisu u skladu s Državnim pedagoškim standardom (DPS). Uvjete je propisala država putem Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, DPS-a i brojnih pravilnika, njih više od 20. Problematično je da se ti uvjeti ne poštuju gotovo na cijelom teritoriju Hrvatske; negdje se ne poštuju prostorni uvjeti, negdje broj upisane djece, negdje nedostaje stručnih suradnika, a gotovo u 80% vrtića se ne poštuje visina plaće. Želimo da se zakon poštuje i da se u niti jednom trenutku ne dovodi u pitanje pravo na vrtić, pravo na dostojanstvene uvjete rada i uvjete boravka djeteta u vrtiću, te visina plaće.
Jedan od problema je što nestručne osobe rade posao predškolskih odgojitelja?
Dječji vrtići su vrlo nepredvidljivi u kontekstu potreba za radnicima. Velika je fluktuacija radnika. Uglavnom su to ženski kolektivi u kojima ima i mnogo bolovanja zbog djece radnika, ali i pobolijevanja radnika od dječjih bolesti. Nažalost, nestručne zamjene su već dugi niz godina redovita praksa u dječjim vrtićima, kada se na natječaj ne javi odgojitelj. Zakon dopušta zapošljavanje tih osoba na period od najdulje pet mjeseci. Svjedočimo nedostatku odgojno-obrazovnih radnika, odgojitelja, ali i svih stručnih suradnika potrebnih za funkcioniranje svakog dječjeg vrtića.
Osim niskih plaća, loših uvjeta rada, pada interesa za predškolske studije problem su i uvjeti na koji način pripravnici ostvaruju pripravnički staž od godinu dana nakon kojeg pristupaju polaganju stručnog ispita. Ponekad prođe i više od dvije godine dok odgojitelj pripravnik skupi 12 mjeseci rada, jer ga se koristi za "pokrivanje" odsutnih odgojitelja te tako služe kao jeftina radna snaga (plaće su ima umanjene, a mogu raditi samostalno u grupi s djecom). Također, teško se odobravaju ugovori na neodređeno iako je nedostatak odgojitelja evidentan i potrebno je odgojno-obrazovne radnike zadržati u sustavu. Dogodio se i preskok generacija, prije otprilike pet godina, kada se omogućio nastavak studiranja za magistra/magistru ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja (mag.praesc.educ.). Tada su odgojitelji, koji su nakon treće godine ostvarili zvanje prvostupnika predškolskog odgoja i obrazovanja, trebali doći u vrtiće, no mnogi su nastavili studirati još dvije godine. Potrebno je povećati upisne kvote i bolje odgovoriti potrebama tržištu rada, a na tome Ministarstvo znanosti i obrazovanja i Učiteljski fakultet već rade.
Neadekvatan je model financiranja i velike su razlike u plaćama?
Rani predškolski odgoj i obrazovanje u cijelosti je teret lokalnih proračuna gradova i općina koji su osnivači dječjih vrtića. Država je propisala standard i pravilnike, no financijski se ne uključuje. Zbog regionalnih raznolikosti i financijskih mogućnosti svakog osnivača danas imamo ogromne razlike u kvaliteti dječjih vrtića, ali ono što je najveći problem jesu plaće zaposlenih. Plaće su regulirane člankom 51. stavak 1. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, no u više od 50 posto vrtića on se ne poštuje. Negdje zato što se negira članak, ne priznaje se njegovo jednoznačno tumačenje, dok u većini slučajeva novca u proračunu stvarno nema.
Smatramo da pokretanje tužbi u svakom gradu i općini gdje se članak 51. ne poštuje nije rješenje jer utuživanjem za samo pet godina unazad dovelo bi do blokade pola države. Rješenje je komunikacija svih uključenih u realizaciju općeg funkcioniranja sustava RPOO-a (radnika u predškolskom odgoju i obrazovanju), kao i uključivanje države na način da je temelj dobrobit djeteta. Potrebno je utvrditi jedinstvenu ekonomsku cijenu vrtića na teritoriju države što je jedan od prijedloga koji mi kao sindikat predlažemo, a gradovi i općine bili bi zadovoljni s bilo kojim postotkom uključivanja državnih sredstava, ali da je riječ o stalnom i sigurnom priljevu. Također, važno je da temelj ne bude indeks razvijenosti već stvarne potrebe kod pojedinog osnivača čime bi se zadovoljila jednakost svakog djeteta pri upisu u vrtić, kao i kvaliteta odgoja i obrazovanja neovisno o mjestu rođenja ili nekoj drugoj osnovi.
Kako riješiti probleme s kojima se susreću odgojitelji?
U izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju koji je donesen krajem svibnja ove godine unesen je novi članak 50a čiju realizaciju očekujemo s početkom 2023. godine. Realizacijom tog članka stvorili bi se preduvjeti da se ulaskom značajnije količine novca zaustave svi negativni trendovi kojima je uzrok nedostatak novca. Vjerujemo da bi se time riješio i problem uvjeta rada i visine plaća zaposlenih. Vrijeme je donošenja novih proračuna te ćemo kao sindikat nastaviti svoj redovan rad u svim gradovima i općinama gdje imamo podružnice. Tražit ćemo podizanje svih materijalnih prava, ali i kvalitetnije uvjete rada. Pričekat ćemo 28. studeni 2022. godine kada ističe rok od šest mjeseci u kojem trebaju biti doneseni novi pravilnici vezani uz izmjene i dopune Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, te nećemo odustati od zahtjeva da se sustav RPOO-a dovede u prihvatljive okvire i da to bude jedan od prioriteta ovog društva koje se suočava s demografskim problemima i odljevom stanovništva.
