Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej, svjetovnog imena Miroslav Gavrilović, umro je 20. novembra 2020. od korona virusa kojim se, kako se čini, zarazio na sahrani mitropolita crnogorskog Amfilohija. Tron patrijarha SPC-a Irinej je preuzeo na Arhijerejskom saboru 22. januara 2010. i otad povlačio brojne vjerske, duhovne, ali i političke poteze. Uživao je veliko poštovanje među vjernicima i svojim porukama i posjetama davao podršku Srbima i pravoslavnim vjernicima u regiji, gdje su pojedine njegove izjave nailazile i na negativne reakcije.
Rođen je 1930. u selu Vidova kod Čačka, gdje je pohađao osnovnu školu. Gimnaziju je završio u Čačku, a bogosloviju u Prizrenu 1951. te Bogoslovski fakultet u Beogradu 1957., da bi nakon odsluženog vojnog roka bio imenovan za profesora Prizrenske bogoslovije i zamonašen. Nakon studijskog boravaka u Ateni, postavljen je 1969. za upravnika Monaške škole u manastiru Ostrog, a dvije godine kasnije postaje rektor prizrenske Bogoslovije. Izabran je 1974. za vikarnog episkopa patrijarha SPC-a, godinu dana kasnije za episkopa niškog, da bi 2010. na čelu SPC-a naslijedio patrijarha Pavla.
Za tih gotovo 11 godina Irinej je radio na približavanju SPC-a i države, od čega su koristi imale i druge, manje vjerske zajednice koje su po pitanjima pristupa medijima, omogućavanja obavljanja vjerskih obreda, vjerske nastave i financiranja aktivnosti dobile prava kao i SPC. Uspostavljanje dobrih odnosa s državnim vrhom, a prije svega sa srpskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem, izazivalo je i negativne reakcije, naročito opozicionih političkih stranaka i civilnog sektora. Primjer je njegovo izjašnjavanje protiv građanskih protesta u Beogradu početkom 2019., kada je kazao da "socijalni problemi i nezadovoljstvo koje postoji kod nekih slojeva društva ne treba da cepaju narodno biće" i da ne vidi da će biti koristi za narod od poticanja na proteste.
Kritike su znale dolaziti i iz redova samog SPC-a. Iako je u javnim istupima često ponavljao da se Srbija ne smije odreći Kosova, kao dijela svojeg historijskog i duhovnog bića, uz napomenu da se "ono što je oteto može jednom i vratiti", prošlogodišnjom dodjelom Ordena Svetog Save predsjedniku Vučiću, za kojeg je prije rekao da se "kao lav" bori za Kosovo, izazvao je nezadovoljstvo među pojedinim arhijerejima SPC-a s tvrđim stavom o kosovskom pitanju, u čemu je prednjačio mitropolit Amfilohije.
Irinej je bio suzdržan prema procesu eurointegracije Srbije, uz ocjenu da je bliskost Beograda s Moskvom smetnja za EU, a bio je i protiv ideje da Srbija kao kandidat za članstvo uvodi sankcije Rusiji. Tvrdio je da za Republiku Srpsku i Srbiju ne postoje granice, a 2017. nazvao je nepravdom i "vražjim djelom" hašku presudu Ratku Mladiću za zločine protiv čovječnosti i genocid u Srebrenici, što su oštro osudili prvaci islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, spočitavajući mu da širi vjerski nacionalizam.
Pojedine poruke znale su nailaziti i na reakcije u Hrvatskoj. "Srbija je sve gde žive Srbi"; "Svi smo činili zlo, ali mi u manjoj meri"; "Srbi u Hrvatskoj žive u strahu, prisećaju se zločina iz Drugog svetskog rata", bile su neke od takvih izjava patrijarha koji, uz naglašavanje srpskih stradanja u ratovima 1940-ih i 1990-ih, nije ostao imun ni na tvrdnje o 700.000 žrtava logora u Jasenovcu. Kasnije je retorika ublažena, pa je Irinej ove godine podržao geste pomirenja i priznavanja žrtava s obiju strana, poduzete na razini Vlade RH u kojoj sudjeluju i predstavnici srpske nacionalne manjine. "Pravi je momenat za razgovor o pomirenju. Neka svako čini svoje, neka slave oni, ako misle da imaju šta, ali molim i apelujem da hrvatsko državno i crkveno vodstvo, kao i političke i duhovne vođe našeg naroda, čine sve što mogu da se iskoreni mržnja i zavlada mir između dva naroda", rekao je u avgustu ove godine, nakon obilježavanja "Oluje" u Kninu. Ocijenio je tada da se kod hrvatskih vlasti pojavljuju znaci da je moguća i takva njihova politika te da srpski narodni prvaci trebaju "prihvatiti svaku priliku koja može doprineti mirnijem snu i boljem životu srpskog naroda u Hrvatskoj".
Značajan je bio Irinejev odnos prema SPC-u, vjernicima i srpskoj zajednici u Hrvatskoj, gdje je često dolazio. Pratio je radove na gradnji pravoslavne gimnazije Katarina Kantakuzina Branković u Zagrebu, koju je u junu 2012. i posvetio, rekavši da je gimnazija "veliko delo s kojim će se ponositi Zagreb i cela država Hrvatska". Tom prilikom se zajedno s članovima Sinoda SPC-a sreo sa zagrebačkim nadbiskupom Josipom Bozanićem i članovima HBK-a. "Episkopi obeju Crkava ohrabruju sve crkvene, državne i građanske institucije, na svim nivoima, u obe države, na neumorno zalaganje u otklanjanju posledica rata, kako bi se ublažila stradanja i olakšala patnja svih pogođenih", naglašeno je tada u saopćenju. Patrijarh je 2014. bio na sahrani zagrebačko-ljubljanskog mitropolita Jovana, a nekoliko mjeseci kasnije i na ustoličenju novog mitropolita Porfirija, ističući da je crkva mjesto i prostor dijaloga. Doprinos tome su mlađi i liberalniji vladike, rukopoloženi u Hrvatskoj u Irinejevo doba na čelu SPC-a, a koji se zalažu za suradnju i suživot. Osim radi ustoličenja mitropolita Porfirija, patrijarh Irinej dolazio je u Hrvatsku radi ustoličenja episkopa slavonskog Jovana, dalmatinskog Nikodima i osječkopolјskog i baranjskog Heruvima. Posjetio je Eparhiju dalmatinsku povodom 400 godina rada Bogoslovije u Krki, a služio je liturgije u Mlaki i Jasenovcu. Dočekao je 2016. s mitropolitom Porfirijem i drugim episkopima vaselјenskog patrijarha Vartolomeja s kojim su služili liturgiju u Jasenovcu i osveštali obnovljeni dio episkopskog dvora u Pakracu.
Na pomenu povodom patrijarhove smrti u zagrebačkoj sabornoj crkvi Preobraženja Gospodnjeg predsjednik SNV-a Milorad Pupovac kazao je da će patrijarh Irinej ostati Srbima u Hrvatskoj u znatnom sjećanju zbog svojih brojnih posjeta i zbog toga što je "snažno doprinio obnovi aktivnosti, djelovanja i istorijske uloge SPC-a u Hrvatskoj, zalažući se da dijalog između pravoslavnih i katolika unaprijedi što je više moguće".
Posebna priča bio je dijalog s Vatikanom i papom Franjom, s kojim je Irinej imao dobre odnose, oko formiranja mješovite komisije HBK-a i SPC-a za razmatranje uloge kardinala Alojzija Stepinca po pitanju njegove kanonizacije. Irinej je smatrao da bi "kanonizacija samo produbila rane i postojeće razlike jer je suviše otvorenih pitanja i nezalečenih rana koje kardinal Stepinac simbolizuje", a papa Franjo je do daljnjega zamrznuo taj proces.
Katolička teologinja Anna Maria Gruenfelder smatra da ni nakon patrijarhove smrti proces oko Stepinca neće napredovati.
- Prepreke su nepremostive i SPC ne može odstupiti od svojih stavova, tako da će dogovor oko Stepinca čekati neka druga vremena, pogotovo što o tome ne odlučuje samo patrijarh, nego i širi krugovi crkve - drži teologinja, navodeći da je sam proces kanonizacije preuranjen i nedovoljno promišljen.
- Irinej je bio snažan intelektualac i duhovnik, ali što se tiče njegovih političkih stavova i djelovanja, trebalo bi ih dobro odvagati jer je tu osim dobrih stvari bilo i zabluda. On se u ekumenskom smislu jako puno trudio, ali su njegovi stavovi bili uvjetovani samim karakterom SPC-a, njegovim statusom i stavovima okruženja, kako političkog tako i crkvenog, mimo kojeg nije mogao iskakati. Svugdje u svijetu pravoslavna crkva se drži vlasti - kaže Anna Maria Gruenfelder, ističući Irinejev utjecaj na srpsku zajednicu u Hrvatskoj.
Neki su nakon Irinejeve smrti izrazili očekivanja da bi sada moglo doći do posjete pape Srbiji, no ni to nije ovisilo samo o njemu. Patrijarh Irinej je govorio da on lično jeste za dolazak jer bi on doprinio poboljšanju odnosa između dviju crkava, ali da za to nisu spremni mnogi Srbi, kao i da o tome ne odlučuje on, već Arhijerejski sabor u kojem nisu svi za takav historijski događaj.
