Crnogorski predsjednik Milo Đukanović i vlada Crne Gore ušli su u otvoreni politički obračun s Mitropolijom crnogorsko-primorskom SPC-a. Crnogorska vlada usvojila je prijedlog novog zakona o vjerskim zajednicama u kojemu je propisala da će ‘svi vjerski objekti koji su bili imovina države Crne Gore prije gubitka njezine nezavisnosti i pripajanja Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine, a koji kasnije nisu na odgovarajući pravni način prešli u vlasništvo neke vjerske zajednice, biti prepoznati kao državna imovina’. Predsjednik Đukanović je predložene zakonske odredbe, koje su u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj i SPC-u protumačili kao najavu oduzimanja njezine imovine, zapaprio porukom da će ‘država predano raditi na stvaranju crnogorske autokefalne crkve, dopadalo se to nekome ili ne’ te zaključio da ‘Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori čuva infrastrukturu ideje Velike Srbije’.
Prije četiri godine sličan prijedlog crnogorskih vlasti nije prošao jer nije dobio zeleno svijetlo Venecijanske komisije. I najnovija zakonska verzija poslana je u recenzentsku proceduru te komisije. No ne čekajući njezin pravorijek, Mitropolija crnogorsko-primorska (MCP) u Podgorici je prošle subote organizirala masovni Trojčidanski sabor na kojem je zatražila da crnogorska vlada povuče prijedlog zakona i napiše novi, a ako to ne učini, ‘MPC će još odlučnije saborno istupiti u obranu svojih svetinja i zakonskih prava’.
I srpski predsjednik Aleksandar Vučić zamolio je crnogorsku vladu da odustane od predloženog zakonskog rješenje, ali mu je iz Podgorice odgovoreno da se ne miješa u unutarnje stvari Crne Gore. Vučić je nakon toga odbio javno komentirati sukob crnogorskih vlasti i MPC-a, ali su iz Beograda stigle službene najave da će se diplomatski angažirati kako predloženo zakonsko rješenje ne bi zaživjelo. Istovremeno je, međutim, novi krug sukoba Đukanovićeve vlasti s MPC-om barem privremeno s Vučićeva vrata skinuo skupinu SPC-ovih vladika koji ga, predvođeni mitropolitom crnogorskim Amfilohijem Radovićem, već neko vrijeme sustavno napadaju zbog politike koju zagovara u okviru Briselskih pregovora o normalizaciji odnosa s Prištinom. Pojedini beogradski mediji su nakon nedavnog višesatnog Vučićevog razgovora s članovima Sinoda SPC-a brujali o tome kako ga je skupina crnogorskih, kosovskih i hercegovačkih vladika napala zbog zagovaranja ‘politike razgraničenja s Albancima’ jer se protive bilo kakvom sporazumu s kosovskim vlastima kojim bi Kosovo i formalno prestalo biti dio srpske države. Mitropolit crnogorski Amfilohije je upravo ovih dana podgoričkim ‘Vijestima’ potvrdio da je i u tom razgovoru s Vučićem i njegovim suradnicima ponovio da je ‘Vučić izdajnik. Svojim ponašanjem i postupcima pokazuje da će izdati Kosovo. To sam rekao, ali nismo se raspravljali, jer se on meni tako ne obraća. Drugačije razgovara sa mnom’.
No čini se da je i crnogorski predsjednik Đukanović odlučio ‘drugačije razgovarati’ s mitropolitom Amfilohijem i drugim crnogorskim vladikama, jer i njega dulje nego Vučića proglašavaju izdajnikom zbog toga što je Crna Gora priznala kosovsku samostalnost, ali i zbog osamostaljenja Crne Gore. I premda je u većini srpskih medija i javnosti najnoviji potez crnogorskih vlasti odmah protumačen kao još jedno zabijanje noža u leđa Srbiji i SPC-u, dio eksperata koji pažljivije prate odnose državnih i crkvenih vlasti u Srbiji i Crnog Gori procjenjuju da je krajnji cilj predloženog zakonskog rješenja političko discipliniranje Mitropolije crnogorsko-primorske jer bi crnogorskim vlastima nacionalizaciju njezine imovine bilo pravno gotovo nemoguće provesti, o čemu svjedoče i dosadašnji pravosudni postupci u kojima se neuspješno pokušalo podržaviti pojedine MPC-ove vjerske objekte. Osim toga, s obzirom na činjenicu da ogromnu većinu svećenika i vjernika SPC-a u Crnoj Gori čine oni koji su u njoj rođeni i njezini su državljani, oduzimanje imovine MPC-u i osnivanje nove autokefalne crkve razbuktalo bi unutarnje crnogorske vjerske sukobe i destabiliziralo crnogorsku državu i društvo.
Zbog činjenice da su crnogorski vladike zajedno s kosovskim i hercegovačkim zaratili s Vučićem i njegovom vlašću u Srbiji, pokušavajući mu nametnuti svoje stavove i politiku o budućem statusu Kosova, moguće je da su Đukanović i njegovi suradnici procijenili da je kucnuo najpovoljniji trenutak da na ovaj ili onaj način slome otpor mitropolita Amfilohija i njegovih sljedbenika u Crnog Gori i natjeraju ih da se okrenu interesima Crne Gore i njezinih pravoslavnih vjernika i građana te da prestanu brinuti tuđu brigu i odustanu od ambicije da nameću svoju politiku Srbiji i čitavom SPC-u. Tome bi u prilog mogle ići i tvrdnje beogradskih medija da su Vučića od napada skupine kosovskih, crnogorskih i hercegovačkih vladika na Sinodu SPC-a branili vladike iz Srbije, bosanskog dijela BiH i Hrvatske, jer ako je to točno, onda je jasno da bi mitropolit Amfilohije i crnogorski vladike mogli ostati poprilično usamljeni u svom najnovijem sukobu s crnogorskim vlastima.
Indikativno je da je na Đukanovićevu optužbu da ‘SPC u Crnoj gori čuva infrastrukturu Velike Srbije’ mitropolit Amfilohije odustao od za njega uobičajenog bahatog uzvraćanja političkih udaraca crnogorskim i srpskim državnim dužnosnicima i pomirljivo odgovorio da se MCP protivio osamostaljenju Crne Gore, ali i da je poštivao i poštuje većinsku volju crnogorskih građana pa svojim djelovanjem ne ugrožava i ne dovodi u pitanje crnogorsku samostalnost i državni suverenitet. Problem je, međutim, što preko pitanja o budućem statusu Kosova i njegovih odnosa sa Srbijom mitropolit Amfilohije i njegovi istomišljenici među vladikama i pravoslavnim svećenicima negiraju pravo vlasti u Srbiji i Crnog Gori da donose odluke sukladno zakonima i ustavima svojih zemalja, proglašavajući ih izdajnicima kad odbijaju prihvatiti njihove stavove i politike o Kosovu, ali i mnogim drugim društvenim i političkim pitanjima i problemima. Vučić je primjerice otkrio da su mu uz Kosovo pojedini vladike na nos nabili i to što je promovirao gej premijerku Anu Brnabić.
Za razliku od Vučića i srpskih vlasti koje zasad izbjegavaju otvoreno se sukobiti s jastrebovima među pravoslavnim vladikama i svećenicima, Đukanović i crnogorske vlasti odlučili su im pokazati političke zube, pa iako su možda izabrali pogrešan i loš način, pravno neprovediv, jasno su poručili da više neće tolerirati miješanje Mitropolije crnogorsko-primorske u njihove državne poslove i huškanje vjernika protiv odluka vlasti koje se ne sviđaju pojedinim vladikama i crkvenoj hijerarhiji. Time posredno čine i uslugu srpskim vlastima i Vučiću, koji su se zbog Briselskih pregovora o Kosovu našli na meti ponajprije crnogorskih, kosovskih i dijela bosanskohercegovačkih vladika i svećenika, jer sada će barem crnogorski vladike imati prečeg posla nego da se bave Srbijom i pregovorima njezinih vlasti o normalizaciji odnosa s Prištinom.
