Njemački Kontinental, jedan od globalnih lidera u proizvodnji autodijelova, sredinom tjedna otvorio je svoju novu veliku tvornicu u Novom Sadu. Pet godina poslije dolaska u Novi Sad, Kontinental u njemu zapošljava 1.350 visokoobrazovanih radnika, pretežno inženjera, a vrijednost izvoza njegovih sofisticiranih proizvoda premašio je milijardu eura godišnje. U treću tvornicu u Novom Sadu Kontinental je uložio 140 milijuna eura i ona će biti jedna od njegovih najvećih tvornica koje ima u 58 država diljem svijeta.
Kontinental je jedan od najznačajnijih stranih investitora koji unatoč krizama koje su uzduž i poprijeko globalne ekonomije izazvali pandemija koronavirusa i rat u Ukrajini ne odustaju od investiranja u srpsku ekonomiju. Štoviše, strani investitori su lani iznenadili i srpske vlasti jer je vrijednost njihovih ulaganja dosegla rekordnih 4,4 milijarde eura, iako se Srbija zbog rata u Ukrajini i dobrih odnosa s Rusijom suočila s pritiscima i optužbama da je ostala jedina Putinova produžena ruka kojom destabilizira Balkan, a posredno i Europsku uniju. Barem zasad Srbija kao europska politička nije postala i njezina ekonomska crna ovca.
No zbog toga što kao zemlja kandidatkinja za članstvo u EU-u nije uvela sankcije Rusiji kao sve njezine članice i zemlje kandidatkinje za članstvo, Srbiji se sve otvorenije prijeti da će ostati bez kandidatskog statusa, ali i bez europskih investicija koje čine dvije trećine od svih stranih investicija koje su u vrijednosti od oko 40 milijardi eura pristigle u njezinu privredu u proteklih dvadesetak godina. Srbiji se prijeti i da će njezini pristupni pregovori s EU-om biti prvo zamrznuti, a potom i prekinuti ako ne uvede sankcije Rusiji. Kao dodatni pritisak na nos joj se stavljaju i optužbe da je navodno digla ruke od reformi koje mora provesti kako bi ispunila kriterije definirane pregovaračkim klasterima u procesu pristupanja.
Činjenica je, međutim, da se zastoj u srpskim pristupnim pregovorima s EU-om dogodio i prije početka rata u Ukrajini. Tada se on ponajprije tumačio europskim zamorom od politike proširenja. Američko-srpski ekonomist Branko Milanović odavno je ukazao da rezultati istraživanja javnog mnijenja u Francuskoj i Nizozemskoj pokazuju da je uvjerljiva većina njihovih građana protiv daljnjeg širenja EU-a, pa i na Balkan i Srbiju. U međuvremenu je primjer Sjeverne Makedonije pokazao da zemlje kandidatkinje i kad ispune zadane uvjete za napredovanje u pristupnim pregovorima uvijek odlukama pojedinih članica mogu biti stavljene na čekanje, pa i vraćene u procesu pristupanja, pogotovo ako su kriteriji definirani u pregovaračkim poglavljima podložni promjenama i naknadnim dopisivanjima i tumačenjima.
Sudeći po intervjuima koje je proteklih dana dala nova srpska ministrica eurointegracija Tanja Miščević, Srbija zapravo bolje stoji u svladavanju prepreka u pristupnim pregovorima od dojma koji se o njoj stvara zbog rata u Ukrajini i zastoja u pregovorima o normalizaciji odnosa s Prištinom. Profesorica beogradskog Fakulteta političkih nauka mnoge je iznenadila kada je kao nestranačka osoba prije tri mjeseca preuzela dužnost ministrice eurointegracija u trećoj vladi premijerke Ane Brnabić.
Kad se Miščević 2019., nakon šest godina, povukla s čela srpskog tima za pregovore s EU-om i posvetila predavanjima na FPN-u, činilo se da se definitivno povukla iz svakodnevnog bavljenja politikom eurointegracija. A njome se počela baviti još 2005. kao direktorica Kancelarije za evropske integracije Vlade Srbije i članica pregovaračkog tima Srbije za zaključivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU-om. Zbog svojeg dugogodišnjeg angažmana u pregovorima s Unijom i paralelne sveučilišne karijere u medijima je zaslužila epitet "doktorice za evrointegracije".
Njezin izbor za ministricu za eurointegracije ipak se nije svima sviđao, iako nije jedina koja se kao nestranačka osoba priključila kabinetu Ane Brnabić. U Vladi Srbije, naime, devet ministara su nestranačke osobe, devet su članovi SNS-a, a deset članovi SNS-ovih koalicijskih partnera. I prošloga tjedna ministrica Miščević morala je u intervju Novom magazinu odgovarati na pitanje da je "deo javnosti bio iznenađen ponovnim ulaskom u Vladu, a bilo je i negativnih komentara". "Ja sam sa svim svojim godinama donela odluku da je moment kada ponovo mogu da pomognem u procesu evropskih integracija i počastvovana sam što su me mandatarka i predsednik pitali. Ne mogu drugačije nego da svoje znanje iskoristim da unapredimo sve što smo dosad radili u evropskim integracijama kao društvo i postignemo ne članstvo u Evropskoj uniji nego uređenu državu", odgovorila je Miščević.
Ubrzo nakon preuzimanja ministarske dužnosti izjavila je da je ugodno iznenađena napretkom u provođenju reformi koji se dogodio u razdoblju u kojem nije imala neposredni uvid u pregovaračke procese s EU-om. Slično ponavlja i u intervjuu Novom magazinu: "Sam taj proces imao je uspone i padove, obaveze prema Haškom tribunalu smo manje-više svi zaboravili, ali one su nas u jednom momentu ozbiljno zaustavile u tom procesu, da ne pričamo o samoproglašenju nezavisnosti Kosova, koje i dan-danas ima ozbiljan uticaj na proces evropskih integracija. Ali istovremeno, proces reformi unutar države, šta god i kako god ocenjivali, nije stao. Evo, reforma pravosuđa; kad smo otvorili pregovore znali smo da je prva i najvažnija stvar vladavina prava, jedno od suštinskog pitanja za građane. I evo prošle godine ustavnim amandmanima zaokružujemo ono što smo rekli da ćemo uraditi 2016., a to je reforma sudstva i tužilaštava u smislu izvlačenja politike iz postavljenja sudija i tužilaca; postavljenje će biti u rukama stručnih tela sudija i tužilaca. Na tom primeru hoću da pokažem da Srbija definitivno nije odustala od evropskih procesa. A da Evropska unija nije od nas odustala pokazuje stalno podsticanje reformi za koje građani kažu da su suštinski najvažnije i najpotrebnije za njihov normalan život. Ne vidim ničeg dobrog u tome da jedna ili druga strana odustanu."
Uvjerena je i da je zbog rata u Ukrajini "politika proširenja definitivno dobila na značaju, pre svega zbog Ukrajine i Moldavije, ali Zapadni Balkan nije zaboravljen. Svakako treba imati na umu da se ne mogu praviti paralele između države koja ima 22 otvorena poglavlja, nekoliko privremeno zatvorenih od 35 o kojima se pregovara i one koja su na početku. Mi smo iskoračili, naše pravo i praksa su u velikoj meri usklađeni sa standardima Evropske unije, mogu vam nabrojati oblasti koje, nažalost, retko pominjemo kao što su statistika, zaštita intelektualne svojine, transevropske mreže ili u oblasti finansijskih usluga. To su oblasti koje su gotovo u potpunosti usaglašene i možemo da kažemo 'u ovom segmentu smo u članstvu', ali naravno, moramo nastaviti s pregovorima".
Premda ističe da prije dvadeset godina, kad je Unija u Solunu otvorila perspektivu članstva Srbiji i svim balkanskim državama, nije očekivala da će proces pristupanja tako dugo trajati, ministrica u prvi plan ne gura srpsko članstvo u Uniji, već kaže: "Naš posao je da podstičemo na usvajanje propisa i standarda koji treba da omogući građanima da žive u uređenom društvu. Zato je moja odluka da prihvatim ovu poziciju vezana upravo za nastojanje da budemo dobro organizovana demokratska država i članica Evropske unije, jer to podržavam ne samo vrednosno, već i celokupnim svojim dosadašnjim profesionalnim angažmanom."
Sudeći po Kontinentalovim i drugim stranim investicijama, europske kompanije brže i jasnije vide u kojem se smjeru Srbija kreće nego što bi se to reklo po dojmu koji se kreira u većem dijelu europskih političkih institucija i medija, koji uglavnom ne vide ono o čemu govori Tanja Miščević – da proeuropske reforme u Srbiji nisu stale.
