Poziv (RTS)
Nova kriminalistička drama Ive Mitrović i Marka Popovića ustobočila se kao jedan od najzanimljivijih projekata u moru takve žanrovske hiperprodukcije koja je ovladala balkanskim televerzumom, a iz tog je mnoštva izdvaja način na koji je priča organizirana. U njoj su, naime, prema već prokušanom holivudskom receptu, pokretačice i nositeljice radnje žene koje premašuju klasične stereotipe pa se, osim u društveni, zadire i u intimni aspekt ženskog iskustva. Radnja započinje usred noći kad bivša policajka Anica Reljić (Mirjana Joković), danas agentica službe za korisnike, primi poziv unezvjerene samohrane majke Sonje Tošić koja želi saznati s kojeg je broja već danima netko zastrašuje.
Žena sutradan nestaje i, premda to više nije njezin posao, Anica započinje privatnu istragu, koja se ubrzo razbukta u pravu političku dramu oko ogromnog ekološkog skandala čiji su akteri povezani s njenom bolnom prošlošću. Saveznica u istrazi joj je nepovjerljiva Sonjina kći tinejdžerica, a protivnice su joj šefica mafije i korumpirana ministrica. Dok se odvažno upušta u borbu s društvenom nepravdom, Anica se suočava i s vlastitom prošlošću, polagano skidajući slojeve svojih privatnih strahova i kajanja. Kroz osam jednosatnih epizoda glavni se misterij s opasnim društvenim implikacijama razmotava uz mnoge nepredvidljive obrate, a ispod površine se istodobno postavljaju važna pitanja o porodici, profesionalnom usponu i usamljenosti koja je rezultat ženske ambicije.
Koža (RTS)
Katarzični epiloški dio banjalučke trilogije nastale po scenariju Nikole Pejakovića, a u režiji Saše Hajdukovića, u deset je silovitih epizoda zaokružio tragediju o moralnom i materijalnom sunovratu poslijeratnog društva, načetu u prethodnim serijama "Meso" i "Kosti". Ovoga se puta Pejaković upustio i u igranje protagonista, bivšeg muzičara, dilera i ovisnika nezgodnog imena Slobodan Milošević koji se, nakon desetljeća provedenih u nizozemskom zatvoru, bez dokumenata uz pomoć popa vraća na Balkan, prvo u Beograd, a potom i u rodnu Banjaluku. Zemlja iz koje je kao student zbrisao u Nizozemsku više ne postoji, gradovi više nemaju nikakve veze s onima koje je ostavio u devedesetima, roditelji su mu stradali u ratu i on je potpuni stranac, čovjek bez državljanstva. Ima samo ostarjelu tetku (maestralna Vesna Trivalić) koja je prošla ratni pakao i jedina zna pravu istinu o smrti njegovih roditelja.
Posjeduje i stan koji mu je sve to vrijeme čuvao dobri komšija. Ima i neku misterioznu kožnu bolest, koja je očito rezultat nataložene krivnje. Njegov povratak uzburka duhove i u njemu samome, ali i u gradu u kojemu još uvijek žive njegovi bivši prijatelji i neprežaljena ljubav (Nataša Ninković). Kroz interakcije s plejadom živopisnih likova dobivamo uvid u surovost današnjeg posrnulog društva u kojem ratni profiteri uživaju u obilju, dok narod jedva preživljava, a kroz retrospekciju u flešbekovima razmotava se priča o predratnom Slobodanu, bezbrižnom klincu koji je nepromišljenim odlukama uništio vlastiti, a nehotice i tuđe živote. Atmosfera serije izrazito je mračna i sumorna, gledatelj ima osjećaj kao da se davi u živom blatu skupa sa svim likovima koji se ne uspijevaju iskobeljati iz vlastite kože, a osjećaj bezizlaznosti donekle amortizira crni humor kojim je ova naturalistička drama škrto posuta, te naposljetku i posve neočekivano razrješenje s katarzičnim djelovanjem.
Crveni pjesnik (TV Telma)
Premda je veliki makedonski pjesnik, prozaist i kritičar Kočo Racin poživio samo trideset pet godina, u njegovu biografiju kao da se naguralo nekoliko života. Rođen je u Velesu 1908. i od najranije mladosti, uslijed velikih prevrata na Balkanu, prkosno pisao i objavljivao poeziju na makedonskom jeziku, usprkos tome što je u doba nakon Prvog svjetskog rata to bilo strogo zabranjeno. Još je kao školarac započeo i s komunističkim aktivnostima, što mu je stvaralo dodatne probleme, pa je kao aktivan član SKOJ-a i KPJ dio života proveo u ilegali, ali i na robiji u Srijemskoj Mitrovici. Poginuo je 1943. u partizanima, na planini Lopušnik, pod nerazjašnjenim okolnostima i, osim brojnih pjesama u rukopisu, nekoliko novela i rasprava, za sobom ostavio nedovršeni roman "Afion" i zbirku poezije "Bijela svanuća" ilegalno tiskanu u Samoboru, koja se danas smatra temeljem makedonskog poetskog modernizma. Njegov impresivan idealizam utjelovio je mladi makedonski glumac Aleksandar Ristoski u deset epizoda zanimljive biografske drame koju je prema scenariju Saška Naseva režirao Nikola Popovski.
