Već treću godinu zaredom, Sportsko rekreativno društvo Srba u Hrvatskoj dodjeljuje Nagradu za doprinos razvoju sportske kulture i društvene tolerancije Vladimir Beara. Nagrada koja nosi ime najboljeg nogometnog vratara u povijesti ovih prostora koji je branio boje Hajduka, Crvene zvezde i reprezentacije Jugoslavije, povod je da se kroz povijest glinskih klubova podsjetimo najznačajnih golmana koji su branili boje Gline ili igrali u ovom banijskom gradiću.
Povijesni izvori govore da je prva zabilježena utakmica glinskih nogometaša odigrana u Petrinji 25. kolovoza 1912., između petrinjskog ferijalnog kluba Jelačić i "najjačeg banovačkog ferijalnog kluba iz Gline. Rezultat 8:2 u korist glinskog kluba", pišu Hrvatske novosti iz Zagreba 31. kolovoza 1912., bez navođenja imena igrača. Prva zabilježena nogometna utakmica u Glini odigrana je 3. kolovoza 1913., kada je domaći ferijalni klub Banovac poražen od gostujućeg Odjeljka Hrvatskog sokola iz Siska rezultatom 1:4, pišu Novosti iz Zagreba 12. kolovoza 1913., ali ponovo bez navođenja imena igrača.
Tužna je spoznaja da povijest novog Banovca najviše karakterizira netolerancija prema bivšim istaknutim igračima i trenerima Banije srpske nacionalnosti
Iz drugih novina doznajemo da u Glini također djeluje klub pod imenom Atena, čiji su nogometaši gostovali u Sisku neutvrđenog datuma 1913. i pobijedili tamošnji Hrvatski nogometni šport klub Panoniju rezultatom 5:4, kako u godišnjem pregledu sisačkog nogometa piše Ilustrovani list iz Zagreba 21. ožujka 1914., opet bez navođenja imena igrača ili golmana. Pretvaranje glinskih ferijalnih i studentskih u stalne klubove spriječio je Veliki rat u ljeto 1914.
Nakon raspada Austro-Ugarske monarhije i stvaranja Kraljevstva SHS, formiran je u Glini 1920. jedinstveni Glinski sportski klub, koji se natječe u župi broj 7 Zagrebačkog nogometnog podsaveza. Domaće prvenstvene utakmice protiv petrinjskih i sisačkih klubova GSK igra na Sokolskom igralištu pod brdom Pogledić, međutim, zbog oskudnih uvjeta, skupih rekvizita i financijskih poteškoća klub jedva preživljava, pa je u proljeće 1922. suspendiran, a potom i brisan iz Jugoslavenskog nogometnog saveza.
Za Glinjane ovakvo stanje bez utakmica nije moglo dugo trajati. Zbog toga je osnovan Š.K. Banovac, koji je u Glini 2. studenog 1924. izgubio prijateljsku utakmicu od Olimpije iz Karlovca rezultatom 0:3, ali zahvaljujući izvještaju tjednika Sport iz Zagreba od 6. studenog 1924., po prvi put doznajemo puni sastav Banovca, čiji se golman prezivao Samardžija. Međutim, ni te, a ni idućih godina klub nikako ne uspijeva potvrditi pravila, niti dobiti dozvolu upravnog odbora ZNP za nastup u Sisačkoj nogometnoj župi, pa mu preostaje igranje samo prijateljskih utakmica.
Glinski sportski klub i golman Marijan Horvat na igralištu pod Pogledićem u Glini 1933.
Promjena nastupa 1933., kad se pišu nova pravila kluba, ali zadržava staro ime – Glinski sportski klub. Predlažu se klupski crveni dresovi i plave gaćice sa crnim kopačkama. Nakon što je Ministarstvo fizičkog vaspitanja naroda u Beogradu odobrilo pravila 25. studenog 1933., upravni odbor ZNP objavio je 18. travnja 1934. da je Glinski sportski klub primljen u stalno članstvo JNS-a, pa se može natjecati u Sisačkoj nogometnoj župi. Iz tog vremena ostala je sačuvana dragocjena fotografija prve momčadi GSK-a na igralištu pod Pogledićem na kojoj se s loptom, puloverom i kačketom ističe golman Marijan Horvat.
Narednih godina boje GSK-a također će braniti golmani Milivoj Šarko i Jandro Šarić. Međutim, potkraj 1930-ih pred klupskom upravom pojavio se problem igrališta jer postojeće pod Pogledićem nije odgovaralo zbog malih dimenzija, a bilo je i na periferiji Gline. Općinska uprava izlazi ususret molbi GSK-a i dodjeljuje mu zemljište zvano Oberstarija, omiljeno šetalište Glinjana obrubljeno alejom stoljetnih grabova gotovo u samom središtu Gline, koje će biti preuređeno i ograđeno u nogometno igralište te svečano otvoreno u proljeće 1939.
Povodom pete godišnjice obnovljenog kluba izrađena je klupska zastavica crvene boje s natpisom "Glinski Š. K. 1934/1939", kao i klupska značka s crveno-plavim grbom po uzoru na beogradsku Jugoslaviju, ali s natpisom "Glinski Š.K.". Istim povodom organizirana je prijateljska utakmica i spektakularno gostovanje zagrebačkog HAŠK-a u Glini 25. lipnja 1939., pred rekordnim brojem gledatelja. Na poleđini sačuvane fotografije igrača i vodstva obiju momčadi snimljene prije početka utakmice zapisano je krupnim slovima "HAŠK – GŠK 4:2 (1:1) ali je GŠK vodio 1:0". Na utakmici se brojnim obranama istaknuo vratar GŠK-a Bogdan Tišmanović. Također je ostalo zabilježeno da je visoki vratar HAŠK-a Ladislav Žmara tada primio gol glavom sa 18 metara, iako je u to vrijeme uz Ljubomira Lovrića (Jugoslavija) i Franju Glasera (Građanski) bio jedan od najboljih vratara u zemlji.
Pred utakmicu GŠK-a i HAŠK-a u Glini 25. lipnja 1939. – lijevo golman Ladislav Žmara, u sredini Bogdan Tišmanović
Drugi svjetski rat i splet povijesnih okolnosti doveli su do agresije nacističke Njemačke na Kraljevinu Jugoslaviju i stvaranja zločinačke NDH. Među oko 400 Srba Glinjana koji su ubijeni u masovnom ustaškom zločinu u Prekopi u noći s 12. na 13. svibnja 1941., bila su devetorica nogometaša i funkcionara GŠK-a. Pa ipak, nakon partizanskog oslobođenja Gline 1944. i konačnog oslobođenja zemlje 1945., preživjeli igrači i funkcionari GŠK-a sazivaju osnivačku skupštinu novog Fiskulturnog društva 10. veljače 1946., kojem daju ime Banovac, preuzevši sva obilježja predratnog GŠK-a.
Nakon potvrde pravila i desetak prijateljskih utakmica, Banovac se naredne 1947. uključuje u prvenstvo Okruga Banije, da bi 1948. prešao u Karlovački podsavez. Na golu Banovca izmjenjuju se vratari Stipe Baričević, Branko Blašić i Petar Davidović. Međutim, nakon gašenja FD Banovac, u Glini se u proljeće 1949. pojavljuje novi klub, Proleter. Ipak, postojanje Proletera bit će kratkog vijeka jer se u Glini 5. svibnja 1950. osniva Sportsko društvo Banovac, čija nogometna sekcija sve do sezone 1953/54 nastupa u Karlovačkoj ligi, s Davidovićem na golu, čije su golmanske karakteristike bile brzina, skočnost, paradne intervencije na liniji, boksanje lopte, ali i sigurno hvatanje lopte tokom izvedenog protivničkog kornera.
U idućoj sezoni Banovac se vraća u Sisački nogometni podsavez u kojem narednih godina stasava nova generacija glinskih nogometaša. Zatim je klupska uprava pokrenula inicijativu i podigla spomen-portal tragično stradalim igračima i funkcionarima GŠK-a, čija je spomen-ploča svečano otkrivena 20. kolovoza 1961. Tim povodom održan je i dvodnevni turnir na kojem sudjeluju klubovi Duga Resa, sisački Borac, petrinjska Slavija i domaći Banovac; u finalu je Duga Resa pobijedila Banovac s 2:1, čiji je prvi vratar bio pouzdani Davor Nikolozo.
Momčad Banovca i golman Petar Davidović u Glini, 6. kolovoza 1955.
Zbog sportske povrede, Nikolozo se povukao iz nogometa, pa su se na golu Banovca 1960-ih izmjenjivali golmani Zvonko Barinja, Milan Bekić, Dragan Prodanić, Bogdan Meandžija i Cvjetko Žarinac, koji je ostao upamćen kao najviši golman u povijesti glinskog nogometa. Naslijedio ga je njegov mlađi brat Ivica Žarinac, koji je pomjerio golmansku inicijativu u cijeli šesnaesterac i zadržao paradu u obranama poput svojih prethodnika. Žarinac i rezervni golman Nikola Priljeva branili su za Banovac prilikom prijateljske utakmice i prvog gostovanja zagrebačkog Dinama u Glini 14. listopada 1966., koja je završila visokom pobjedom gostiju 0:10. Gol Dinama je branio Slobodan Mrgan, umjesto prvog golmana Zlatka Škorića. Nije nevažno spomenuti da je Dinamo na kraju sezone 1966/67. osvojio Kup velesajamskih gradova, koji je kasnije prerastao u Kup UEFA.
Zbog nediscipline, sve slabijih igara i diskvalifikacije iz daljnjeg natjecanja, Banovac se u ožujku 1968. gasi, a glinski nogometaši prelaze u susjedne i kvalitetnije petrinjske i sisačke klubove. Činilo se da je nogomet zauvijek nestao iz Gline. Međutim, nogometni klub u Glini obnovio je rad 14. svibnja 1969., ali u sklopu novoosnovanog Sportskog društva Banija. Unatoč promjeni imena, klub i dalje nastupa na Oberstariji, preuzimajući kao klupsku crveno-plavu boju te ponešto izmijenjeni, ali dobro osmišljeni grb.
Banija se počinje takmičiti u 2. općinskoj ligi Karlovačkog podsaveza te iz godine u godinu postiže sve zapaženije rezultate. U sezoni 1970/71. ulazi u Međupodručnu ligu Karlovac-Sisak-Kutina, a već u ljeto 1972. igra kvalifikacije za ulazak u Zagrebačku nogometnu zonu. Iako je protiv Slobode iz Varaždina zabilježen rezultatski neuspjeh (poraz 5:0 i pobjeda 4:1), talentirana momčad i golman Banije Stanko Kosanović stječu dragocjeno iskustvo.
Momčad Banovca i golman Ivica Žarinac u Glini 1966.
Ovaj već formirani golman, kojeg je klupska uprava dovela iz NK Slunj, imponirao je brzinom i skokom te odličnim refleksom i komunikacijom s obranom, što pokazuje zašto je lako branio. Kosanović je jedan od najistaknutijh igrača u sezoni 1972/73., koja je završila dotad najvećim uspjehom u povijesti glinskog nogometa, kada je Banija u kvalifikacijama porazila favorizirani Kemičar iz Zagreba (neodlučeno 1:1 i pobjeda 4:0 u Glini) i ušla u Zagrebačku nogometnu zonu, tada četvrti natjecateljski rang prvenstva Jugoslavije.
Kosanović se također istaknuo u susretu Jugokupa, kada je u Glini 25. rujna 1973. gostovala prvoplasirana momčad Druge savezne lige Zapad, NK Zagreb. Nakon 120 minuta igre, Zagreb je tek zahvaljujući svom golmanu Želimiru Stinčiću "jedva na jedanaesterce izbacio iz Kupa zonaša Baniju (5:4)", pisale su Sportske novosti 28. rujna 1974. Narednih godina Kosanovića je na golu Banije naslijedio Milan Klobučar, koji je imao primjerenu visinu, brzinu kod intervencija, skočnost i dobar odraz, odličan refleks, hrabrost i racionalnost, i što je najvažnije – prisebnost.
Banija se u Zagrebačkoj zoni zadržala sve do 1976/77., kada dolazi do smjene generacija. Istovremeno, na mjestu stare Oberstarije započinje izgradnja modernog sportsko rekreacionog centra: ruše se stoljetni grabovi i 1977. niče novi stadion Banije. Vrijedi spomenuti da je u ljeto 1978. Banija prvi put igrala u inozemstvu, u Čehoslovačkoj. Na dvije prijateljske utakmice u slovačkim gradovima Zvolen i Banská Bystrica, gol Banije branio je rezervni golman Zlatko Kreštalica. Zbog velike konkurencije u Baniji, osniva se u Glini još jedan klub, NK Banovac, koji se u jesen 1978. počinje takmičiti u 2. općinskoj ligi Karlovac. Za ovaj klub tada brane Davor Obradović, Destan Hot i Joso Mileković.
Momčad Banije i golman Stanko Kosanović protiv Kemičara u Zagrebu, 24. lipnja 1973.
Istovremeno počinje novi uspon Banije. Osim Klobučara i Kreštalice, za prvu momčad također konkuriraju Simo Arlov, Branislav Zlonoga i Marijan Tusić. Zatim je u Glini 5. studenog 1980., u čast 60. godišnjice organiziranog nogometa, gostovao zagrebački Dinamo, koji je pobijedio s visokih 8:3, iako se na odmor otišlo izjednačenim rezultatom 3:3. Za Baniju su po jedno poluvrijeme branili Klobučar i Tusić, a za Dinamo Tomislav Ivković i Zvonko Marić.
Banija tada uspješno nastupa u Međupodručnoj ligi Sisak-Karlovac-Gospić, pa u proljeće 1981. nadmoćno osvaja prvo mjesto, da bi se nakon kvalifikacija protiv Lokomotive iz Koprivnice (poraz 2:1 i pobjeda 2:0) plasirala u ligu Zagrebačke nogometne regije. Važnu ulogu u ovim uspjesima imao je iskusni vratar Klobučar, kao i njegove kvalitetne rezerve Kreštalica i Tusić.
Igrački ojačana momčad Banije, kojoj se pridružio još jedan rezervni golman Anton Vašarević, ponovo bilježi odlične igre i već u svojoj premijernoj sezoni 1981/82. zauzima visoko drugo mjesto u ligi Zagrebačke nogometne regije. Ovaj uspjeh omogućio je Baniji nove kvalifikacije, ovaj put za ulazak u jedinstvenu republičku Hrvatsku nogometnu ligu (treći rang natjecanja prvenstva Jugoslavije). Tako je u Zagrebu 14. i 15. kolovoza 1982., održan kvalifikacioni turnir na kojem su nastupili Banija, Borovo, Bukovica i Split. U polufinalu, Banija je remizirala s Bukovicom 2:2, da bi u izvođenju jedanaesteraca Klobučar obranio dva udarca i tako doprinio pobjedi 5:4. U finalnoj utakmici, unatoč dobroj igri i podršci njenih hiljadu grlatih navijača, Banija je u samom finišu izgubila od Splita 2:0, čiji je gol branio mladi Tonči Gabrić.
Partizan i Dinamo u Glini 23. rujna 1982., s golmanima Rankom Stojićem i Tomislavom Ivkovićem
Među važnije događaje tog vremena svakako vrijedi uvrstiti da su povodom 40. godišnjice Sedme banijske divizije, tada najbolji nogometni klubovi Jugoslavije, zagrebački Dinamo i beogradski Partizan, u Glini 23. rujna 1982. pred rekordnih 6.000 gledalaca odigrali spektakularnu prijateljsku utakmicu (pobijedio je tadašnji prvak Dinamo sa 4:3). Pored sedam viđenih golova, gledatelji su mogli uživati i u bravuroznim intervencijama reprezentativnih golmana Dinama Tomislava Ivkovića i golmana Partizana Ranka Stojića.
Narednih godina završava zlatna era nogometa u Glini. Pa ipak, do kraja 1980-ih na golu Banije ističu se golmani Tusić, Željko Ančić, Damir Vladić, Miodrag Jović i Živko Boloban. Daljnji razvoj nogometa u Glini prekinuo je ratni raspad Jugoslavije 1991.
Nakon reintegracije teritorija, ali ne i ljudi, u Glini je 1996. osnovan klub Banovac. Tužna je spoznaja da unatoč kvalitetnim uvjetima, povijest ovog novog kluba najviše karakterizira netolerancija prema bivšim istaknutim igračima i trenerima Banije srpske nacionalnosti, za koje nema mjesta u klubu. Ovako kratkovidna politika klupske uprave odrazila se u dugogodišnjim sportskim neuspjesima i gotovo nijednom značajnijem uspjehu glinskog nogometa u periodu od 1996. do 2024. godine. Strašan autogol ovog današnjeg Banovca, koji ne bi obranio ni čuveni Vladimir Beara.
