Dubrovačka televizija je produkt nekretninske mafije, a ljudi koji stoje iza Dubrovačke televizije jako dobro znaju na što mislim. Njihov je cilj spriječiti ovu gradsku vlast i mene da promijenim GUP. No koliko se oni borili protiv toga, siguran sam da ću uspjeti u tome – takvu poprilično šokantnu izjavu u srpnju 2020. godine dao je Nacionalu HDZ-ov gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković. Pola godine prije toga podnio je kaznenu prijavu u kojoj je ustvrdio da mu je zaprijetio većinski vlasnik spomenute televizije, poduzetnik Orsat Zovko. Prijetnja je, po Frankoviću, upućena na sastanku na kojem je Zovko od grada tražio veći iznos za rad televizije. Sastanku je prisustvovao i predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica. Franković je u ime grada ponudio dva milijuna kuna za 2020., što je iznos koji nadilazi gotovo sve pojedinačne dotacije na području Hrvatske za lokalne televizije. I značajno povećanje uoči prošlih lokalnih izbora; godine 2016., naime, istoj je televiziji uručeno 1,6 milijuna. Kad je nakon toga Franković započeo svoj prvi mandat, smanjio je dotaciju toj televiziji za cijelih milijun kuna.

Dubrovački gradonačelnik primijetio je da je lokalna televizija, nakon što joj nije isplatio željenu svotu, počela o njemu pisati negativno i kritički. Nakon neispunjavanja financijskih želja vlasnik te televizije Orsat Zovko odlučio je novinarima odriješiti ruke

No 2019. godine istoj je televiziji iz grada isplaćeno oko 1,3 milijuna. Prema prijavi, Zovko nije bio zadovoljan povećanjem za dodatnih 700 tisuća u narednoj godini, odnosno na dva milijuna. Zatražio je najmanje tri milijuna i zaprijetio da će, po Frankovićevim riječima, u suprotnom "promijeniti ploču" prema njemu. Ubrzo nakon što je potpisan ugovor Franković je primijetio da je ta televizija počela pisati o njemu i gradskim poduzećima u "negativnom kontekstu" i kroz "selektivno izvještavanje".

Potrebica je potvrdio da je nakon potpisivanja ugovora "došlo do promjene u uređivačkoj politici". Prijavljeni Zovko mu je u kasnijem razgovoru rekao da su ga njih dvojica – dakle predstavnici vlasti – "prevarila" i da je od tada dao "odriješene ruke" novinarima i urednicima da rade "po savjesti i profesionalno". Prozvani vlasnik televizije u svom je iskazu tvrdio da je manji iznos zapravo isplaćen zato što je vršen pritisak na novinara Dubrovačke televizije koji je dobio informacije o aferi Lokrum, neugodnoj po pojedince bliske vlasti. Prijava je na koncu odbačena jer DORH u izvidima nije našao kazneno djelo prijetnje. Franković je najavio traženje pravde privatnim putem, dok je Zovko najavio kontratužbu, ističući da nema veze s mafijom, izmjenama GUP-a ili reketom. Prema neslužbenim informacijama do kojih smo došli, Dubrovačka televizija 2020. godine nije dobila ni predložena dva milijuna, već 375 tisuća kuna, dok 2021. nije dobila ni kunu iz gradskog proračuna.

Ovaj po mnogočemu ekstremni i nesvakidašnji primjer koristimo kao ilustraciju čestih etičkih nedoumica koje proizlaze iz postojećeg modela proračunskog financiranja lokalnih komercijalnih medija. Osim što je selektivno i bez jasnih pravila, što počiva na isključivoj volji nositelja vlasti, to kreira, gnoji i potiče antinovinarski medijski krajolik.

Ako su, po tvrdnjama gradonačelnika Dubrovnika, novinari počeli izvještavati "negativno" nakon što je odbio povećati iznos dotacije, kako su pratili njegov rad dotad? Jesu li istim intenzitetom izvještavali "afirmativno", odnosno nekritički krotko prije razilaženja vlasti s vlasnikom medija? To, ponovimo, sugerira upravo vlasnik koji je, prema svjedočenju Potrebice, konstatirao da je nakon neispunjavanja financijskih želja odriješio ruke uredništvu i novinarima i omogućio im da rade "profesionalno", što sugerira da dotad nisu tako radili. Ako je pak točno da su novinarske informacije – štetne za ljude povezane s gradskom vlašću – utjecale na gradsku raspodjelu financija (što gradonačelnik negira, op. a.), onda je u poziciji reketa posve druga strana. Konačno, sama činjenica da vlasnik u razgovoru s gradskim dužnosnikom, po svjedočenju potonjeg, priznaje da u uzdama drži novinarsko osoblje i da o njemu ovisi kako će izvještavati građanstvo, suprotstavlja se svim etičkim i zakonskim postulatima struke. Vlasnik, naime, samo donosi programsku shemu: sve nakon toga što je ovdje navedeno nedopustivo je uplitanje u rad uredništva i novinara.

Osječka televizija je u 2016. i 2017. ostvarila dva milijuna prihoda, a 80 posto potječe od Grada Osijeka. Godine 2016. iz županije nije dobila ni lipe. Sljedeće godine župana Šišljagića (HDSSB) zamijenio je Anušić (HDZ) i televiziji je dodijeljeno pola milijuna 

To je tek nekoliko dilema koje su proizašle iz dugogodišnjeg financiranja medija iz lokalnih proračuna: dogovori se, za početak, često sklapaju u uredima (grado)načelnika s privatnicima. Ako se izvještavanje ne sviđa političarima, u izostanku čvrstih kriterija oni mogu naći stotinu razloga za smanjenje ili dokidanje financiranja. Ako im se dopada ono što gledaju, slušaju i čitaju o sebi, onda ih ništa ne sprečava da kontinuirano njeguju dobre odnose s vlasnicima medija i tako perpetuiraju strukturnu korupciju. U tom slučaju novinari na lokalnim razinama, čak i kad bi htjeli, nemaju preveliku šansu uplitati se u svoj posao. Umjesto toga, pretvaraju se u tupo sredstvo za proizvodnju propagande od koje ponajviše koristi imaju potpisnici ugovora o poslovnoj suradnji, direktor i političar. Nesvjesna pozadinskih dogovora, javnost za koju su nominalno namijenjeni prilozi i emisije suvišna je stavka u interesnom ping-pongu između političara i privatnika. Za njih, naime, u ovoj igri nije namijenjena uloga, osim da uplaćuju porezna davanja preko kojih se odvija uzbudljiva razmjena reketima.

Kad smo prije otprilike dva mjeseca pripremali serijal tekstova o financiranju lokalnih medija, mailom smo kontaktirali Denisa Mikolića, predsjednika Nacionalne udruge televizija (NUT), krovne organizacije koja okuplja nakladnike spomenutih medija. Zamolili smo ga da odgovori na pitanje smatra li da bi gradovi i općine trebali financirati komercijalne medije za informacije od javnog interesa na području te lokalne samouprave. Mikolić je odgovorio potvrdno i dodao da prema zakonu političari moraju informirati stanovništvo o svojim aktivnostima. "To se može činiti samo na dva načina. Ili da sami pišu i izdaju famozne biltene, izjave i priopćenja u koje nitko ne vjeruje ili to mogu povjeriti tvrtkama koje su za to registrirane, odnosno medijima. I, naravno, platiti taj njihov posao. Trećeg načina nema", poručio je Mikolić, napominjući da prema Zakonu o elektroničkim medijima sufinancijer, odnosno tijelo javne vlasti, ne smije utjecati na uređivanje emisija koje financira. Mikolić je još kazao da "komercijalni mediji od političara ostvaruju oko 30-40 posto prihoda, a ostatak na tržištu". Unatoč tome, tvrdi da lokalni mediji zapravo ne ostvaruju profit pa su, po njemu, neprofitni. Za razliku od privatnih medija, oni koji su doista registrirani kao neprofitni gotovo u cijelosti ovise o prihodima koje im dodijele političari, smatra on. Njegov je zaključak da su zbog toga neprofitni mediji "sigurno daleko ovisniji o političarima" od profitnih lokalaca.

Kako, međutim, izgleda financiranje lokalnih televizija, koje su pretežito u privatnom vlasništvu? Nešto više od njih desetak godinama potpisuje "ugovore o poslovnoj suradnji" s općinama, gradovima i županijama. Prema nemaloj količini ugovora koje smo dobili temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama, emisije se političarima uglavnom nude kao jelovnici s cijenama za informativnu minutažu. Nemali broj ugovora pritom daje mogućnost nositeljima vlasti da posredno odlučuju o sadržaju emisija i vlastitim interesima, iako to ne bi smjeli, kako veli Mikolić. Kad se sve zbroji, riječ je o oko 15, odnosno 30 milijuna kuna u dvogodišnjem promatranom razdoblju za lokalne televizije.

Novinari su odjednom o njegovom radu počeli izvještavati negativno – Mato Franković (Foto: Grgo Jelavić/PIXSELL)

U Istarskoj županiji dominira TV Nova, čiji je direktor, urednik i najveći dioničar naš sugovornik Denis Mikolić. On posjeduje 44 posto. Po 8,37 posto imaju Ivan Blagonić i Istra informatički inženjering, poduzeće za konzalting na području informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Nešto manje posjeduje Mladen Tomljanović, što znači da privatna lica kumulativno čine većinski udjel. Gradovi Rovinj i Pula te Istarska županija također imaju manje udjele. Uz izradu reklama i čestitki, u ugovorima TV Nove s gradonačelnicima navodi se da će "unaprijed dogovarati" izvještavanje o njihovom radu i događajima s toga područja s osobom koju odredi političar na vlasti. To se odnosi na izrade reportaža, gostovanje u emisijama kao što su "Od subote do subote" i "Zapadna strana" te na izrade kronika gradova u trajanju od 25 minuta. Ukratko, o svim prilozima koji se nalaze u ponudi posredno se pita naručitelj, osim kad je riječ o prijenosu mise. Da, ova televizija, za razliku od drugih, u ponudi ima i emitiranje misnih svetkovina u dogovoru s lokalnim svećenikom i na račun proračuna. U ugovorima se televizija obvezuje da će usluge obavljati "sukladno pravilima struke" i Zakona o medijima, ali u nastavku navodi da će "programe emitirati prema dispozicijama naručitelja". Gradonačelnik još može ustupiti sudjelovanje u emisijama i "drugim subjektima". Tako je, prema podacima iz 2016. i 2017. godine, televizija koja godišnje ima ukupne prihode između tri i četiri milijuna kuna uprihodila 1,5 milijuna kuna od gradova, općina i županije, mimo računice koja uključuje gradska poduzeća.

Riječki Kanal Ri, u suvlasništvu županije, Grada Rijeke i još niza drugih privatnih dionika, najveći je proračunski dobitnik. Prije pet godina dobivao je više od sedam milijuna kuna u dvogodišnjem, izbornom razdoblju, od četrdesetak gradova i općina. Slično je bilo i u minule dvije godine. Ugovori u kojima nude marketinške usluge i reportaže su više-manje isti za sve klijente: svoje kronike i emisije baziraju i prave u suradnji s političarima što potpisuju s njima lukrativne ugovore. Naručitelj, naime, ima obavezu da osigura kontakt osobu koja će se brinuti za dinamiku objave i pripremu svih materijala vezanih uz promociju djelatnosti lokalne vlasti, pa tako i – to ne stoji u ugovoru, ali se logično nameće – uoči lokalnih izbora. U najvećem ugovoru o "poslovnoj suradnji" s Gradom Rijekom "marketinškim uslugama" naziva se ponuda u kojoj se nude minute u novinarskim prilozima. Pod tom egidom grad plaća prijenos gradskih sjednica i reportaža o radu gradonačelnika, izradu emisije "Riječka ura" (u drugim gradovima emisije se zovu drugačije, op. a.) i za obrazovni kutak o sadašnjosti i prošlosti Rijeke. Besplatno je praćenje raznih manifestacija, koje po zahtjevu gradonačelnika televizija ima obavezu dostaviti u formi video-priloga. U prilozima koje smo pogledali nigdje se pritom ne navodi da su financirani proračunskim novcem ili da je grad njihov sufinancijer: to je samo ugovorna stavka. Godine 2020. Rijeka je kroz dva ugovora za spotove, emisije, marketinške usluge i pokroviteljstva iskeširala oko 1,5 milijuna kuna, a godinu poslije 1,2 milijuna.

Karlovački nakladnik televizije Trend TV, u stopostotnom vlasništvu Marka Vukovića, koja ima doseg do Zagreba, obvezao se da će snimati i prikazivati sve priloge, dakle informativne minute u interesu lokalnih građana, prema "izboru" i "nalogu gradonačelnika, pročelnika ureda gradonačelnika ili osobe koju navedeni odrede". Za slučaj da mu je citirana instrukcija promakla, nakladnik televizije obvezan je u narednom članku da sve usluge vrši na temelju "prethodne obavijesti Naručitelja". Ako mu ni to nije jasno, dalje piše da će televizija "voditi računa o potrebama i interesima Naručitelja". Naručitelj je, razumije se, gradonačelnik, a njegovi interesi i potrebe nisu specificirani. Oni mogu biti bilo kakve forme i oblika. Na djelu je jedan od besprizornijih primjera kako lokalne vlasti troše novac za svojevoljno eksponiranje sebe i tijela samouprave. Bez ikakvih obzira prema općem dobru ili novinarstvu, bez ikakve naznake da su prilozi financirani iz gradske kase, preko "ugovora o poslovnoj suradnji" zapravo suuređuju sadržaj i promoviraju partikularne političke interese. Navedeni ugovori istovjetni su svim drugima koje ova televizija potpisuje.

Kuglanje medijima – gradonačelnik Bjelovara Dario Hrebak (Foto: Damir Špehar/PIXSELL)

Slavonskobrodska televizija, u vlasništvu Marijana Betlacha i Zlatka Jerkovića, koja ima koncesijski doseg za četiri slavonske županije, u ugovorima o poslovnoj suradnji se obvezuje na produkciju reportaža i snimanja uz stalne kontakte i međusobne dogovore u izradi tog medijskog sadržaja s nositeljima vlasti, kao i njihovu kreaciju "prema potrebi i dogovoru s Naručiteljem". Na širem osječkom području sa sličnim ugovorima o poslovnoj suradnji djeluje Osječka televizija, koju je HDZ prije 15 godina posredno kupio novcem iz afere Fimi media. Prema sadržaju presude u tom postupku, televiziju je nakon sastanka s Vladimirom Šeksom i Ratkom Mačekom kupio poduzetnik Željko Biloš. Do danas je prema registru televizija u stopostotnom vlasništvu njegova prezimenjaka, Tina Biloša. U 2016. i 2017. godini ostvarili su prihod od oko dva milijuna kuna, s time da iz Grada Osijeka potječe oko 80 posto te svote. Osijek nam još nije dostavio podatke za zadnje dvije godine. Treba i ovdje primijetiti usku povezanost ovakvih dotacija s političkom voljom naručitelja. Televizija o čijoj se naklonosti HDZ-u odavno priča godine 2016. iz županije nije dobila ni lipe. Tadašnji župan bio je Vladimir Šišljagić iz HDSSB-a. Godinu poslije, kad ga je naslijedio Ivan Anušić iz HDZ-a, dodijeljeno im je gotovo pola milijuna kuna samo iz te kase. Kao neslužbeni vlasnik Televizije Slavonije i Baranje u vrijeme Fimi medije spominjao se Branimir Glavaš. I ova televizija potpisuje slične ugovore o promociji i proizvodnji informativnog programa, uz blagoslov i volju raznih političkih naručitelja. Danas je vlasnik prema registru Kodiak Trade i Hrvoje Milas, koji je od Pevexa prošle godine kupio i Z1 televiziju.

Ta televizija pak financijski ponajviše ovisi o Gradu Zagrebu i natječajima koji su rađeni u vrijeme Milana Bandića. Bez obzira na godine, ona je postojano dobivala između jedan i dva milijuna kuna. Sličnu cifru od glavnog grada do prošle je godine dobivala i Otvorena televizija, čiji je većinski vlasnik Damir Vujinović. Iako se politika zagrebačkih dotacija često dovodila u pitanje i spominjala kao produkt političke korupcije, ovdje je barem bila riječ o natječaju s nekakvim kriterijima.

Nemale financije od Zagreba dobivala je i Nezavisna televizija, nakladnik Mreže TV, u većinskom vlasništvu tvrtke Teramedia i drugih privatnika, s minimalnim, jednopostotnim udjelima Kutine, Popovače i još nekoliko općina. Televizija koja je ugovorno rasprostranjena diljem Hrvatske klijentima nudi proizvodnju, snimanje i emitiranje specijaliziranih intervjua. Pod klijente se misli na političare koji s direktorom, Zvonimirom Kabelkom, potpisuju ugovore. U ponudi su intervjui u emisiji "5x5", izrada reportaža za važna zbivanja, zatim polusatna emisija "Za kormilom" i emisija "Kronika". Navedene informativne minute nude se u svim ugovorima.

Jedina je razlika u minutaži i broju priloga, što ovisi o iznosu koji su gradovi spremni platiti. Gradonačelnik Bjelovara Dario Hrebak potpisao je za 2020. i 2021. godinu dva ugovora u ukupnoj vrijednosti od 460 tisuća kuna. Bonus je i izrada čestitki za praznike i blagdane. Uz sve navedeno, nakladnik se obvezao da će besplatno emitirati kraće priloge o "aktivnosti Naručitelja", odnosno načelnika i gradonačelnika. Izuzeta je, naglašava se u svim ugovorima, bilo kakva politička promidžba te je zabranjeno jednostrano služenje bilo kojoj stranci, ali je televizija u nastavku ugovorno obvezana da goste predlaže politička vlast, da vlast pravovremeno dostavlja najave i izvještaje o svojim aktivnostima i da se prijedlozi vlasti uvažavaju kad je riječ o tome koji će se događaji pratiti. Televizija se, zauzvrat, obvezala dostavljati specifikacije emisija i priloga, plaćenih i besplatnih. "Sadržaji svih ugovorenih emisija utvrđuju se minimalno četiri dana prije dana snimanja", stoji u dijelu ugovora koji se referira na obaveze naručitelja, odnosno u kojem se jasno naznačuje da se emisije sadržajno oblikuju i na ovoj instanci. Građani koji ih gledaju, kao i u drugim slučajevima, nisu obaviješteni o tome da je sadržaj financiran.

Prije pet godina Nezavisna televizija je tako prihodovala oko tri milijuna kuna godišnje, a izvjesno je da je slična cifra u pitanju i za minule dvije godine. Gotovo u slovo identični su ugovori koje potpisuje nakladnik Diadora media, koja je po registru Agencije za elektroničke medije u vlasništvu Marije Vicković i Slavice Vulin te operira na zadarskom i šibenskom području i dijelu Like. Izuzev naziva ključnih emisija informativnog programa koje se financiraju, sa Zadrom su, navedimo samo jedan primjer, zadnje dvije godine sklopljeni takvi ugovori u vrijednosti od oko 300 tisuća kuna o "suradnji i realizaciji TV emisija i termina televizijskog emitiranja".

Televizija Šibenik, u stopostotnom vlasništvu Stjepana Grcića, u ugovorima o "promidžbenoj i programskoj suradnji" s gradovima na području ove županije obvezala se "na afirmativan način" prezentirati aktivnosti potpisnika ugovora u informativnim emisijama. Tu je i obaveza razgovora s gradonačelnikom četiri puta godišnje, koji bez naknade može još zatražiti dodatni intervju ako procijeni da postoji potreba. Na primjer, uoči lokalnih izbora.

Tvrtka Sjever sjeverozapad, nakladnik Televizije Zapad, u vlasništvu je Alana Balena. Ta televizija u svim ugovorima nudi desetak emisija informativnog tipa i obvezuje se da će za klijente obaviti posao "sukladno pravilima struke, uputama i zahtjevima Naručitelja", što je radikalna proturječnost, u kojoj pravila novinarske struke i politički diktat stoje u neodrživoj simbiozi. No formula je uspješna: prema nepotpunim podacima, u zadnje dvije godine ugovorili su više od dva milijuna kuna preko ugovora s gradovima Zaprešićem, Samoborom, Svetom Nedeljom, Svetim Ivanom Zelina, općinama Brdovec, Jakovlje, Luka, Marija Gorica.

Sličnim ugovorima rukovodi se i TV Jadran na jugu Hrvatske. Televizija u vlasništvu Stipe Latkovića, poduzetnika kojeg optužuju za uništenje uvale Vruja, pristaje da im politički potpisnik preko ugovora "sugerira teme i goste" te "dostavlja redovite informacije o protokolima i događajima". Ima i pravo pregledati sadržaj emisija. Na taj su način zadnje dvije godine uprihodili najmanje pola milijuna kuna preko ugovora s općinama Dugi Rat, Marina, Podstrana, Primorski Dolac, gradovima Supetrom i Omišem.

Vinkovačka televizija, koja je u većinskom vlasništvu grada Vinkovaca i Vukovarsko-srijemske županije, ujedno jedina na popisu s vlasničkom strukturom u kojoj dominiraju gradovi i općine, naplaćuje im reportaže i emisije po postojanom cjeniku od nekoliko tisuća kuna po komadu. Tako su uprihodili više od milijun kuna godišnje.

Kad se podvuče crta pod financiranje lokalnih televizija iz lokalnih proračuna, naša analiza pokazuje iste rezultate kao i kod tiskanih medija: tijela javne vlasti tek nominalno ugovaraju novinarski i informativni sadržaj od javnog interesa. U stvarnosti se proizvodi servilni politički marketing za tekuće nositelje vlasti nauštrb proračuna, građana i njihove percepcije lokalne stvarnosti.