Fimi-media

Na Vrhovnom sudu potvrđena je osuda Hrvatske demokratske zajednice zbog afere Fimi-media. Odvjetnici stranke nastojali su udruženi lopovski pothvat individualizirati kroz krivnju direktorice te firme Nevenke Jurak i njen "zaneseni" stranački "aktivizam". U želji da ekskulpiraju partiju, krenuli su tako u lišavanje odgovornosti Ive Sanadera, s kojim s druge strane odbijaju sve poveznice. Poručili su, doduše, da je on to radio kao premijer, iako su se opljačkanim parama okoristili gotovo isključivo članovi stranke, od stranačkih mladunaca i privatnika do patrijarha koji su na račun marketinške firme dolazili kusati kanapee na Trg žrtava fašizma, "dva puta tjedno". Presudom je posredno razotkriveno naličje najtvrđe desnice u Hrvata. Nedvosmisleno je utvrđeno da je Hrvatski list, koji se danas zove Hrvatski tjednik te isporučuje ponajviše fašizma po kartici novinskog teksta u Hrvatskoj, također kupljen opljačkanim novcem. Drugi simbol ekstremne desnice, Marko Perković Thompson, doista je primio novce da ne pjeva u predizbornoj kampanji za konkurenciji. Nakon ovakvih informacija, na desnici ništa više neće biti drugačije. Jer intelektualno zapušteni konzumenti glazbeno-žurnalističkog napoja nastavit će žvakati plodove rečenih juda. HDZ pak predstavlja Fukuyamin "kraj povijesti" za Hrvatsku, nešto što se ne može zamisliti onkraj futurističkog snatrenja utopije – globalnog komunizma, lišenog državnih granica.

 

Istrage

Cjelokupna osuđujuća epizoda zazvala je sretnija i jednostavnija vremena kad su hrvatski vlastodršci krali neusporedivo više, ali su u euroatlantskoj prilagodbi bili prisiljeni zauzvrat isporučivati šačicu svojih, od Mirka Norca do Ive Sanadera. Dio te epohe, čini se, polako se vraća, u vidu Olafa, Europskog ureda za borbu protiv prijevara koji je pokrenuo slučaj Gabrijele Žalac, kadra premijera Plenkovića nezagađenog negativnom stranačkom prošlošću, mimo sudjelovanja u prometnoj nesreći, parkiranog Mercedesa u dvorištu u vlasništvu konzumenta EU fondova i pojavljivanja u video-spotu Miroslava Škore. Njezin slučaj nije interesantan zbog razmjera kriminala – koji se u shemi većih decimala ipak svodi na kokošarske dimenzije – koliko zbog svega što je prethodilo. Zadnje dvije godine hrvatski istražitelji bili su upoznati sa svim detaljima koji su proslijeđeni Olafu, ali ništa nisu poduzeli. Konzekventno, šefica DORH-a smijenila je šeficu Uskoka, ali ne i sebe, iako joj je davno dostavljena dokumentacija o očito krivom nepostupanju u slučaju Žalac. U međuvremenu je Olaf pokrenuo istragu protiv bivšeg ministra EU fondova Tomislava Tolušića. Ovo bi mogao biti samo početak. Samo za obnovu Banije, koja nakon godinu dana i dalje stagnira, kao i pandemijski paket pomoći predviđeno je milijarde kuna, da ne spominjemo poljoprivredne poticaje, upravo rasadnike potencijalne korupcije. Uhićen je ove godine i Kazimir Bačić, ravnatelj HRT-a: slučajno je naišao na mjere prisluškivanja, kao mula koja je nosila rođakov prljavi novac od točke a do točke b. Godina je zaključena osudom Nadana Vidoševića, što otprilike pokazuje smjerokaz vremenske distance između aktualnih istražnih radnji protiv aktualnih osumnjičenika i eventualne pravomoćne presude. To je jedan scenarij. Drugi je da će, unatoč priznanju primanja mita, biti reizabrani u izvanrednim izborima za župana, poput Matije Posavca. Ili će ih prije osude za mafijaški život stići smrt, poput Milana Bandića, koji u historiji politike i vođenja Zagrebom zaslužuje jedino ovu jednu rečenicu i isključivo ovu kategoriju za uvrštenje.

 

Lokalni izbori

EU je u zadnje vrijeme proslijedila milijune za zaštitu hrvatske granice od ulaska izbjeglica. Tehnički rečeno, da državni nasilnici ne mlate migrante, vjerojatno bi teško mogli pravdati namjenske subvencije na koncu poslovne godine

Lokalni izbori ponešto su uzdrmali tradicionalne vladare dijela lokalnih samouprava i najvećih gradova. No nigdje se veća promjena nije desila nego u Zagrebu. Zeleno-lijeva koalicija Možemo! potaracala je konkurenciju u Skupštini i lokalnim kvartovskim vijećima. Dočekao ih je devastirani grad, financijski i strukturno, od potresa do dugogodišnje vladavine političkih kriminalaca, čiji spavači – u doslovnom i prenesenom smislu – i dalje drže nemali dio pozicija u gradskim poduzećima. Od dolaska na vlast, Tomaševićevi ljudi najčešće su komunicirali teško zatečeno stanje i potrebu za rezovima u određenim sektorima. Problemi su nastali uspostavom nove uprave Holdinga, čiji su članovi smijenjeni uz njihove posljedične optužbe za nesposobnost nove vlasti. Nestrpljiviji dio građana zasad nije naročito oduševljen, jer vide negativne stvari koje ih se neposredno tiču – smeće po ulicama ili ukidanje financija za roditelje-odgajatelje. No prva godina vladavine ionako je bila najavljena kao razdoblje dubinskog snimanja financijskog i kadrovskog zgarišta bivše administracije, odnosno stvarnog preuzimanja vlasti. Naredne, 2022. godine, trebali bi početi provoditi vidljive promjene. Najteža će, dakako, biti sveobuhvatni pokušaj razbijanja mafijaške strukture, od Holdinga do kompanija koje je bivši gradonačelnik unajmljivao preko namještenih natječaja. Uhvate li se uspješno ukoštac s ovim problemima, njihovi rezultati mogli bi imati enormne efekte na budućnost ove ili nekih sličnih opcija na nacionalnoj razini.

Vidljive promjene tek naredne godine – Možemo! (Foto: Marko Lukunić/PIXSELL)

Dečki u crnom

Dok se ne ostvari spomenuta komunistička budućnost lišena granica, MUP pod upravom HDZ-a na hrvatsko-bosansku granicu šalje nasilničke odrede u crnim odorama. Razlog je safari nad izbjeglicama. Snimke i informacije koje su ove godine objavili razni mediji, uključujući i tjednik koji čitate, samo su dokaz odavno poznate činjenice: da MUP posjeduje klizeću sistematizaciju radnih mjesta, koja od redarstvenika očekuje da petkom obavljaju redovne dužnosti u postajama, a već subotom da mažu majonezu, kečap i šećer u rane ljudskih bića koja su prije toga mučili, izgladnjivali i premlaćivali noseći kukuljice na tikvama. Po objavi informacije u hrvatskoj javnosti, maskirani počinitelji u crnom su ubrzo locirani i "suspendirani na određen način", a vlada tvrdi da se radi o incidentima nepovezanim s njihovim direktivama, kao što je dosad opetovano lagala u prijašnjim optužbama. Umjesto temeljite istrage, smjene ministra Davora Božinovića i kaznenih prijava protiv svih koji su bili involvirani, problem je sveden na suspenzije nekolicine s dna hijerarhije. U isto vrijeme, koordinacija tri grane vlasti je besprijekorna. Visoki prekršajni sud oduzeo je 60 tisuća kuna aktivistu Draganu Umičeviću zbog pružanja podrške u traženju azila obitelji Madine Hussiny, šestogodišnje afganistanske djevojčice koja je poginula prilikom ilegalnog protjerivanja iz Hrvatske. Posebno oduran cinizam u ovoj se presudi očituje zbog toga što je došla svega mjesec dana nakon presude Evropskog suda za ljudska prava, kojom je RH osuđena za kršenje šest članaka Konvencije za zaštitu ljudskih prava te iste obitelji Hussiny, pa tako i povredu prava na život djeteta te nečovječno i nehumano postupanje. Budući da je u ometanju utvrđivanja istine Pučku pravobraniteljicu godinama opstruirao MUP, evo još jednog sudski parafiranog razloga za ostavku i kazneno gonjenje odgovornih za ubojstvo djevojčice i posljedično zataškavanje, od ministra, načelnika policije nadalje. Gdje je u cijeloj priči neka vrsta evropskog Olafa za ljudska prava, kao što postoji za korupciju? Interesi Unije ovdje su drugačiji. Krađa proračunskih novaca vrjednija je od ljudskih života izvan zajedničkih granica. Dapače, EU je u zadnje vrijeme proslijedila milijune za zaštitu hrvatske granice od ulaska izbjeglica. Tehnički rečeno, da državni nasilnici ne mlate migrante, vjerojatno bi teško mogli pravdati namjenske subvencije na koncu poslovne godine.

 

Milanović

Reakcije slabašne oporbe na ponašanje HDZ-a u ovom i drugim slučajevima gotovo su zanemarive, izuzmu li se nepristojni ispadi predsjednika Zorana Milanovića. Što nije nužno negativno. Kada se, primjerice, krutim leksikom obraća vladajućima i HDZ-u, on pokušava prkositi centrima moći koji su mu superiorni. Biva krhka štaka invalidne opozicije, dobrodošao urlik, makar i nemoći u izostanku stvarnih ovlasti kojima bi mogao dovesti u pitanje njihovu neupitnost. No kada iz vlastite pozicije moći jednakim intenzitetom, riječima i gestama patronizira one koji su ispod njega, stvar postaje problematična. Ako pritom vitla diskursom najprizemnijeg nacionalizma, onda se pretvara u moralno čudovište. Iako je simptome pokazivao tijekom 2020. godine, ova u isteku dala je poseban značaj etičkoj besprizornosti Zorana Milanovića. Sve što je pričao svisoka, govorio je, paradoksalno, ponajviše u korist HDZ-a. "Naprosto, policija mora primijeniti određenu vrstu sile", odgovorio je Milanović na optužbe za nečovječno postupanje MUP-a na granici pod ravnanjem HDZ-a. Relativizirao je ultimativne simbole hrvatskih zločina nad Srbima s HDZ-ovim državnim biljegom – slučaj Zec i ubojstva po Osijeku, među ostalim i vraćanjem ratnih odličja Branimiru Glavašu. Odlikovao je i postrojbe HVO-a čiji su čelnici držali mrežu koncentracijskih logora u tzv. Herceg-Bosni. Gesta je duboko HDZ-ovska, ovjerena i u Haagu. Tuđman je označen vođom tog zločinačkog pothvata. Kada je hvalio Milorada Dodika i pričao gluposti o srebreničkom genocidu, išao je prvenstveno u korist prekograničnog HDZ-a i politike koju je začeo osnivač te stranke. Zbog njegovog odnosa prema nevladinom sektoru i političkim predstavnicima srpske manjine posebno bi se ponosio Tuđman i njegovi adoranti. Ispostavlja se da populistička podsvijest HDZ-a – živi id – sjedi u Predsjedničkim dvorima, gdje dolaze simpatije ustaške desnice, dok on u isto vrijeme kreira međunarodne incidente i za fašizam optužuje Austriju, vezano uz njihove restriktivne mjere za pučanstvo u borbi protiv Covida.

Vitla diskursom najprizemnijeg nacionalizma – Zoran Milanović (Foto: Igor Kralj/PIXSELL)

 

Ispostavlja se da populistička podsvijest HDZ-a – živi id – sjedi u Predsjedničkim dvorima, gdje dolaze simpatije ustaške desnice, dok Milanović u isto vrijeme kreira međunarodne incidente i za fašizam optužuje Austriju

Ustaše

Austrija je, usputno, ove godine definitivno zabranila ustašku manifestaciju na Bleiburgu. U spisu stručne skupine, sastavljene od lokalnih i državnih tijela, plus predstavnika tamošnje Katoličke crkve, komemoraciju na Lojbaškom polju nazvali su "fašističkom". To će, u prijevodu, značiti da su svi dosadašnji predstavnici Republike Hrvatske, uključujući i sve koji su u Saboru odlučili ustupiti pokroviteljstvo nad ovim događajem, bili aktivni komemorativni konzumenti koljačke ideologije. Malo je koja zemlja nakon Drugog svjetskog rata približena kriptofašizmu poput Hrvatske preko austrijskog mišljenja. Njihovom odlukom, međutim, nastaje novi set problema: vikend-ustaše sada će tekuću laž – prema kojoj komemoriraju pobijene a zapravo veličaju njihove mračne ideje – vjerojatno prenijeti na hrvatsku Udbinu. Na prvu, provjerena inteligencija primarnih organizatora nalaže zaključak da je izvjesna lokacija odabrana zbog samoglasnika kojim počinje ovaj toponim, ali je stvar u tome da se tamo pripreme za tranziciju odvijaju zadnju dekadu. Dođe li do Bleiburga na Udbini, bit će to jedina vidljiva državna mjera turisstičke revitalizacije Like. Pored toga, kao i svake godine, i minula je obilovala revizionističkim stupidarijama vezano uz ustaški logor smrti u Jasenovcu. Posebno se tu izdvajaju profesor Neven Elezović i programer doktor Nikola Banić, obojica s Fakulteta elektrotehnike i računarstva. Zadnjih godinu dana po ekstremističkim medijima nosaju grafove iz kojih izvlače lažne tvrdnje da je popis jasenovačkih žrtava lažan.

 

Pandemija

Grafovi su, čini se, postali mjerna jedinica za relativiziranje mrtvih koliko u prošlosti toliko i u vremenu budućem. Globalna pandemija nije samo rezultirala primarnim boljeticama, od kojih je dosad umrlo pet milijuna ljudi na svijetu i 12 tisuća u Hrvatskoj, u kojoj je tek nedavno prijeđena brojka od pola cijepljene populacije. Izbacila je i niz nuspojava na društveno-političkoj razini, u vidu likova nemalog mesijanskog kompleksa koji se hrane lajkovima na društvenim mrežama i zauzvrat nude spasenje onima koji nisu uspjeli umrijeti. Tipovima poput Nenada Bakića i Gordana Lauca koji uz pomoć invalidnih grafova i neprovjerenih izvora dovode u pitanje državne restrikcije možda se smiju mnogi, ali broj smrtno ozbiljnih adoranata puno je veći, čak i od onih koji su, posve ozbiljno, smrtno stradali od Covida u Hrvatskoj. Gdje se znanost podređuje osjećajima, ili se – još gore – ona instrumentalizira da potvrdi antivakserske sentimente, istina je prva žrtva pandemije. Nije, pritom, puno pomogao Stožer, sastavljen od profesionalnih članova HDZ-a i pokojeg medicinskog eksperta. Dapače, reklo bi se da snosi primarnu odgovornost. Povjerenje, koje je izgubljeno u drugoj polovici 2020. godine, minulih je 12 mjeseci u potpunosti rasplinuto. I ove godine davali su kontradiktorne izjave, ponekad i netočne tvrdnje, te usmjeravali slabašnu komunikaciju prema skepticima koje su trebali potaknuti na vakcinaciju. U pojedinim slučajevima prešućivali su negativne nuspojave cjepiva i propisivali kovid-potvrde za ulazak u razne ustanove po nejednakim kriterijima.

 

Desnica

Od sitnih moralizatora do krupnih mračnjaka – Most (Foto: Emica Elvedji/PIXSELL)

Priliku je, posve očekivano, zgrabila desnica. Uslijedili su protesti, kojima su rukovodili standardni politički lunatici krajnje desnog usmjerenja, čiji su globalni parnjaci u jeku pandemije pokrenuli najveći dezinformacijski val u povijesti. No čini se da u hrvatskom prosvjednom kontekstu veći dio publike nije baštinio iste ideološke ideje, mimo odioznosti prema igli iz niza opisanih razloga. Redikulozne neofašiste, koji su se postrojavali na Trgu bana Jelačića, spremni da junački izginu u borbi protiv nevidljivog neprijatelja, zamijenili su zastupnici iz Sabora, u natjecanju tko će više monetizirati ovovjeku kugu. U jednom trenutku postojao je osjećaj da bi Hrvatski suverenisti mogli povećati rejting boreći se protiv cijepljenja. Priču im je upropastio Hrvoje Zekanović, koji je na svojoj koži osjetio koji su diskvalifikacijski faktori današnje desnice u Hrvatskoj i svijetu: dovoljno je priznati da cjepiva spašavaju živote i da je Zemlja okrugla. Slabašne rezultate polučili su i likovi iz Domovinskog pokreta, koji ne uspijevaju dobiti pažnju javnosti još otkad su optužili Miroslava Škoru da im je na račun stranke podvalio svoja vina i CD-e vlastitih glazbenih numera. Primat je zauzeo Most, time postavši najopasnija stranka u Hrvatskoj. Jasna stvar, HDZ je standard ispod kojeg je nemoguće ići, ali sve što su učinili ove godine vezano uz pandemiju ukazuje na zlobnu proračunatost, onu vrstu beskrupuloznosti koja ne haje za živote neinformiranih sugrađana, birača Mosta. Od sitnih moralizatora devoluirali su u krupne mračnjake, kvazipopuliste koji su okončali prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma protiv pandemijskih mjera. Kako god okreneš, hrvatska desnica ne može bez leševa. Ili Srba. Povodom popisa stanovništva, histeriju je ponajviše proizvodio Ivan Penava, optužujući srpske predstavnike da nastoje manipulirati popisom i povećati broj svojih sunarodnjaka u Vukovaru. Tamo se u više navrata i ove godine pozivalo na nasilje nad Srbima, uz opetovane prijetnje smrću predstavnicima Srpskog narodnog vijeća u ostatku godine, koje su postale standard.