Po glumcu Đorđu Rapajiću, široj javnosti najpoznatijem po ulozi Nosonje u popularnoj televizijskoj seriji „Smogovci“, imenovana je jedna od ulica u Korenici.
- Jako sam dirnuta što je Đorđe dobio ulicu u Korenici koju je toliko volio od djetinjstva – kaže kratko njegova sestra Vesna Rapajić za Novosti.
Obitelj Rapajić potječe iz Krbavice, sela smještenog nedaleko od Korenice.
Objašnjavajući razloge imenovanja ulice po Đorđu, načelnik općine Plitvička Jezera Ante Kovač kaže da je on glumio brojne popularne likove kao i da potječe iz tog ličkog kraja.
- Riječ je o ulici u novoj građevinskoj zoni blizu centra Korenice. Imena ulica određuje povjerenstvo sastavljeno od članova mjesnih odbora, općinskih vijećnika i građana kompetentnih po tim pitanjima. Đorđe Rapajić je porijeklom iz naše općine, bio je omiljen lik odraslima, a pogotovo djeci, i vjerojatno je baš zbog toga odnio prevagu među drugim prijedlozima – rekao je Kovač za Novosti.
Na pitanje je li imenovanje pratila i uobičajena srpsko-hrvatska problematika, kaže da do njega nisu došli nikakvi takvi komentari, premda spada u vruće teme, dok na konstataciju da je Đorđe Rapajić vjerojatno prije zaslužio ulicu u rodnom Zagrebu nego u Korenici kaže ovo:
- Ne volim komentirati druga mjesta, ali u Zagrebu vjerojatno svi "Smogovci" zaslužuju ulicu sudeći po onome što je nama serija značila u doba dok smo odrastali.
Ulica nazvana po popularnom glumcu
Kovač također obećava da će nenamjerna gramatička greška na ploči na kojoj piše: "Ulica Đorđe Rapajića" umjesto "Ulica Đorđa Rapajića" biti što brže ispravljena.
Inače, odluka o imenovanju donesena je prije više od godinu dana, ali do šire javnosti došla je tek nedavno nakon što je na društvenim mrežama objavljena fotografija Rapajićeve sestre Vesne uz ploču s imenom glumca koji je umro prije 21 godinu.
Đorđe Rapajić rođen je u Zagrebu 1952. godine. Glumio je u niz televizijskih i filmskih uloga, a nedugo nakon proglašenja samostalne Hrvatske ostao je bez posla u kazalištu Trešnja. O njegovom životu možda je najljepše stranice napisao Đorđe Matić na P-portalu:
"Na isteku ove očajne godine, da ga se makar ovako sjetim, a znam kako ću ga pamtiti: kao milo lice iz najljepše ere, doba kad još nije bilo Srba ni Hrvata, ili možda naprotiv, jedinog doba kad ih nije bilo, kad smo pauzirali od jednih i drugih. Kao glumca koji je sa scene zračio i značio nešto neplativo nježno i toplo za naša zagrebačka djetinjstva. Kao ličnost koja je malo kasnije, kad se počelo odrastati, utjelovljavala i jedno uzbudljivo pripadništvo, najbliže vlastitom osjećaju pripadništva – onom zagrebačkom, gradskom, rokerskom, pjesničkom i boemskom, bratstvu po „umijeću življenja grada” . I kao jedan od živih simbola po kojima mjeriš sve to: i kako si se mijenjao od djetinjstva i dječjih kazališnih predstava do rokerske adolescencije, zvuka i poezije koju pjevaš i govoriš, i nemušto kao da je pokušavaš prvi put i napisati, a u pokušaju da istovremeno uhvatiš samu i jedinstvenu poeziju ulica našega grada u vremenu kad je bio najljepši. U vremenu kad nisi mislio o tome zašto obojica imate isto ime."
