Zvonimir Troskot iz Mosta prije koji dan je kazao kako se zna da se "srpski kulturni centri koriste kao obavještajne službe, zbog čega moraju biti pod kontrolom SOA-e". Ništa drugo od člana stranke koja zadnjih godinu dana isključivo širi mržnju prema drugima i drugačijima kako bi ušićarila koji glas od birača raspadnutog Domovinskog pokreta nije se niti moglo očekivati.
Njihov predsjednički kandidat Miro Bulj na ljeto je tako zabranio izložbu fotografija s narodnom baštinom Srba s tromeđe u Sinju čiji je gradonačelnik, jer je i u opancima vidio širenje "srpskog sveta".
Ništa novo, dakle, navikli smo.
Međutim, kad to na javnoj televiziji kaže novcem poreznih obveznika plaćeni komentator na Hrvatskoj televiziji, urednik za hrvatsku književnost u časopisu Matice hrvatske Vijenac i tajnik Društva hrvatskih književnika, cijela priča nikako ne se može gledati jednako.
Taj, a zove se Matija Štahan, komentirao je tvrdnje ministra obrane Ivana Anušića, u doduše već odavno marginalnoj emisiji "Peti dan" na HTV-u 3, o mađarskim i srpskim prijetnjama Hrvatskoj, kako te dvije države žele u Hrvatsku "penetrirati ponajprije ekonomski, a onda i hibridnim oblicima dezinformacija koje plasiraju u prostor društvenih mreža i alternativnih medija, a nažalost sve više i u srednju struju hrvatskih medija".
Pozdravio je Štahan Anušićevo zagovaranje naoružavanja Hrvatske kako bi "izbjegla tragičnu sudbinu koju je imala u prva dva svjetska rata". Pa je onda ukazao na ulogu SAD-a u "Oluji" 1995. koji je spriječio "ne pad, nego oslobođenje Banja Luke", onda su se nadovezali drugi koji tvrde da je najprije Berlin, a onda i Washington osigurao "srpski svet" i tako u krug sve do Štahanove tvrdnje da se ništa neće promijeniti u kontekstu "sve dok Vlada donosi uredbe o utemeljenju 40 srpskih kulturnih centara diljem Hrvatske koje će u svojoj multifunkcionalnosti sigurno imati obavještajnu funkciju". Na takvu tvrdnju nije reagirala niti voditeljica, još manje sugovornici/a. Treba li napominjati da centre otvara SNV, a ne Vlada, kamoli da nemaju ikakve veze sa službama, ali neki se uvijek hvataju pištolja kad čuju riječ kultura.
Nije im ovo prvi put. Prošle godine su u "Petom danu" povodom gostovanja srpske pop-folk pjevačice Aleksandre Prijović, koja je prodala pet koncerata u zagrebačkoj Areni, što znači da je gledalo gotovo 100 tisuća ljudi, zaključili da se radi o kolonijalnom pokušaju Srbije da na mala vrata preko pjevačice realizira svoje interese u Hrvatskoj.
Politički konzultant Aleksandar Musić spominjao je "topničku umjetničku pripremu" PR-a prije dolaska Prijović u Arenu, da se radi o geopolitici, da subliminalno gledano na taj koncert neće ići srednjoeuropski iskonski Zagrepčani koji vole Ivu Robića, Pipse i Pavela, da je to politika "jer malo življi melosi koji se kreću tzv. ovim prostorima donose više koristi jednoj strani i instrument su meke moći", da bi na kraju pitao je li "dovoljno nekoga kulturološki približiti drugoj državi da bi otupio njegovu nacionalnu samobitnost?".
