U prvom pokolju nad Srbima u Glini, koji se dogodio svega mjesec dana od proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, zvjerski je ubijeno više od 400 mještana Gline i okolice, a tijela žrtava zakopana su u nedalekoj Prekopi. Radilo se o muškarcima iznad 16 godina koji su likvidirani na obali rijeke Gline.
Ranih 1950-ih kosti žrtava prenesene su u zajedničku grobnicu na pravoslavnom groblju, na mjesto gdje je nekada bila kapela Svetog Georgija, a koju su ustaše u Drugom svjetskom ratu sravnili sa zemljom. Svake godine, pored ove spomen kosturnice, okupljaju se brojni građani, predstavnici Srpskog narodnog vijeća, lokalne uprave i Srpske pravoslavne crkve kako bi zapalili svijeće, pomolili se i položili vijence za nevine žrtve. Još uvijek ima i očevidaca zločina.
Danas vremešni starci i starice, tada dječaci i djevojčice, nijemo, sa svijećama u ruci, svjedočili su odvođenju svojih očeva i braće. Sve što se dogodilo te noći, s 12. na 13. svibanj 1941. urezalo im se u pamćenje do najsitnijeg detalja. Do dana današnjeg ta slika koja im je promijenila živote, nije izblijedila i poput nekog zlogukog filma vrti se iznova u njihovim glavama, a sve obavijeno zebnjom i tugom, već tri četvrtine stoljeća. U samo 24 sata nestalo je zauvijek gotovo 400 Glinjana. No bila je to tek uvertira za kolovoški masakr u glinskoj crkvi, kada je ubijeno preko 1300 ljudi.
- Ovo je tužan period kada u Hrvatskoj, od proljeća pa do kraja ljeta, imamo niz komemoracija za naše sunarodnjake koji su zvjerski ubijeni na čitavom nizu stratišta za vrijeme ustaškog režima u NDH. Uspomene na stradale duboko su u našim srcima i dok nas ima, obilježavat ćemo i posjećivati ta mjesta. U posljednje vrijeme zabrinjava nas činjenica da uz održavanje dostojanstvenog pijeteta i molitve moramo sve više upozoravati da je u ovom društvu previše sličnosti s događajima iz 1941. – rekao je Saša Milošević, potpredsjednik SNV-a.
