Novosti

Kronika

Glavno da je glava na ramenima

Iako vremešna i siromašna, Dragica Hajdinović živi sama u Vrginmostu, nedaleko rodnog Podgorja, u trošnom i u potresu popucalom kućerku. Nikada se ne žali na težak život što je već godinama steže

Large juri%c5%a1i%c4%87 5

Malo je ljudi u Vrginmostu koji za Dragicu Hajdinović nisu čuli

Obilazeći povratnike na Baniji i Kordunu, družeći se i razgovarajući s njima, nismo naišli na nikoga kome bar nešto nije potrebno: većina se žali da s crkavicama od socijalnih i mirovinskih primanja jedva nateže kraj s krajem, nekima je "rana" traljava ili nikad ostvarena obnova nakon povratka, drugima pak nedostatak pitke vode ili struje u kući, loši prilazni putovi... Reportaže u Novostima mnogima su bar donekle ublažile nevolje, jer bi nakon njih reagirale određene institucije, ali i brojni čitatelji – svatko, naravno, na svoj način i u mjeri u kojoj se moglo pomoći.

U Vrginmostu upoznasmo Dragicu Hajdinović, vedru i vazda dobro raspoloženu ženu koja ne samo da se na ništa ne žali nego o problemima uopće ne želi razgovarati, a kamoli od drugih tražiti pomoć ili suosjećanje. I to unatoč tome što njezina ionako skromna kućica vapi za popravkom nakon što je popucala u banijskom potresu! Dragicu čak ne zabrinjavaju ni minimalna socijalna primanja od kojih je nemoguće preživjeti, nego na sve kaže "Ma, dobro je!" Izgovara jednako i kad je se zapita za dobrano narušeno zdravlje, s dugom povijesti bolesti. A i s potresom se suočila na rijetko viđen način.

Najgore mi je nekako što od potresa nemam struje, pa živim u mraku: nikako da mi netko dođe i to popravi, objašnjava Dragica

- Kad je onomad zatreslo, ležala sam u krevetu: luljalo je na sve strane, ali nisam ustajala, čekala sam da vidim što će biti. I vidite, sve je dobro ispalo, bar za mene. Kuća nije srušena, a ja s kreveta nisam pala. Doduše, došli uskoro neki ljudi, pregledali kuću, nalijepili žutu naljepnicu i rekli da nije za stanovanje. Pa kako nije za stanovanje, gdje ću onda spavati, pitala sam se kad su otišli. Nisam ih poslušala i evo, još spavam u svom kućerku i ništa mi nije! Znade koji put malo zaškripati, ali sve tiše i sve rjeđe. Najgore mi je nekako što od potresa nemam struje, pa živim u mraku: nikako da mi netko dođe i to popravi – objašnjava nam Dragica.

Rođena je u nedalekom Podgorju, a nakon brojnih putešestvija i mijenjanja adresa prije i za vrijeme turobnih 1990-ih, skrasila se prije dvije godine u omanjoj kući čija je vlasnica umrla. U njoj se i danas, kaže nam, najbolje osjeća. No crkavicu koju prima mora pažljivo rastezati da bi iz mjeseca u mjesec spojila kraj s krajem.

- Kad je kuća ostala bez vlasnice, bilo je svačega u njoj, od televizora do različitih drugih stvari. Ali je u međuvremenu, dok nisam uselila, sve razvučeno, razneseno i pokradeno, pa baš i nemam puno namještaja i ostalog što bi mi trebalo. Al' dobro, važno da je glava na ramenu. Tako da malo pomalo skupljam najnužnije uokolo, naprimjer drva za zimu pred nama. No, baš mi se neki dan probušila guma na tačkama, pa sad ne znam ni sama kako ću dovršiti taj posao. Što se hrane tiče, svaki drugi dan ručam u mjesnoj gostionici: to su valjda sredili oni u Centru za socijalnu skrb. A na dane kad ručka nema, hodam malo po selu i uvijek mi netko dade nešto za jesti. Svi me već dobro poznaju i nikad nisam gladna. Jednom davno, u Bukovici, imala sam muža i troje djece, dvije kćeri i sina. No djeca su odrasla i pošla za svojim životima, a muž me ostavio, pa me evo ovdje, samujem i živim nekako - kaže nam ova snažna žena nesalomljiva duha. Premda je već na prvu jasno, čim se vidi kako teško hoda, da bi joj svaka pomoć, pogotovu liječnička, dobrodošla. Ali doktoru ne ide, uvjerena da će sve nekako samo od sebe proći, baš kao i druge nevolje.

Ni o proživljenom tokom i poslije Oluje ne želi puno pričati, iako je u tim vremenima za sve bilo u najmanju ruku neugodnih peripetija i teških tragedija.

- Nemojte me to pitati, bilo je tada svega i svačega, ali završilo se i evo mene opet na mom Kordunu. Volim da sam blizu Podgorja, iako više nema ni moje rodne kuće ni ljudi s kojima sam odrastala. Sve je opustjelo, ali nema vam boljeg kraja od ovog: ne znaš kad je ljepše, zimi kad napada snijeg ili s proljeća kad sve procvjeta. Ja nekako najviše volim ovu jesen, kad se kupe plodovi, a najtužnije mi je što je ljudi sve manje i što se oni koji su davno otišli nikada više neće vratiti ovamo. Što će biti s ovim lijepim Kordunom, stvarno ne znam. Vidim samo da je sve više neobrađene zemlje i u korov obraslih, zaključanih kuća - razmišlja naglas Dragica Hajdinović. Centru za socijalnu skrb Topusko, odnosno njegovoj podružnici u Gvozdu, Dragica je dobro poznata i o njoj brinu koliko je u njihovoj moći.

- Dragica je vrlo draga starica koja se nikada ne žali i ništa ne traži, a bude zadovoljna sa svime što dobije. A ako joj nešto nedostaje, to i ne spominje. Ona je naša korisnica kojoj je određena skrbnica, jer to njezino zdravstveno stanje doista zahtijeva. Ta je skrbnica njezina kći Eva, koja ne živi s njom, ali je često posjećuje i pomaže joj oko svega što joj zatreba. Dragica prima zajamčenu minimalnu naknadu te doplatak za pomoć i njegu, sve zajedno 1.340 kuna mjesečno. Dobila je par puta i jednokratnu pomoć, nabavljamo joj drva za zimu, a pomogne joj i mjesni Crveni križ. Često je posjećujem i puno razgovaramo o svemu i svačemu, jer je ona zapravo vrlo ugodno društvo - kaže nam Dubravka Miličić.

Malo je ljudi u Vrginmostu koji za Dragicu Hajdinović nisu čuli, ako je već osobno ne poznaju. Predrag Mraović, voditelj Centra za razvoj zajednice Suncokret, jednog od najvećih internacionalnih volonterskih kampova Hrvatske, često dovodi volontere kod Dragice, koji joj pomognu oko svega što treba.

- Nacijepamo joj drva, donesemo hrane i odjeće ili na svaki drugi način učinimo što možemo. Mislim da bi u njezino dvorište trebalo smjestiti kakav kontejner ili kamp-kućicu, jer boravak u njezinoj kući, popucaloj od potresa, doista nije siguran. A ona sama nit' što traži, nit' koga za pomoć pita – svjedoči i taj agilni humanitarac iz Vrginmosta.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više