Preko jedne od tzv. društvenih mreža stiže nedavno poruka od prijatelja. U njoj je fotografija oglasne ploče, napravljena u jednoj od ulica u užem središtu Zagreba, na kojoj piše Centar za ozdravljenje promjenom stavova, uz dodatak na engleskom koji nije posve odgovarajući imenu institucije na hrvatskom – Center for Attitudinal Healing. Opa, lampice znatiželje se pale, upitnici su lansirani u oblačić iznad glave. Dobar je to motiv za ovu rubriku, vrijedilo bi ga iskoristiti. Što bi to dovraga bilo?

U redu, nije za početak teško pretpostaviti da se vjerojatno radi o tek jednom u nizu psihološko-terapeutskih savjetovališta, onih (pseudo)profesionalnih ekspertnih institucija što im je glavna meta entitet koji je tako naglašeno ispostavljen u narcističkoj postmodernoj kulturi kasnoga kapitalizma – moje malo ja. To središte smisla u svijetu predominantnog individualizma. Ono prpošno ja koje stalno želi da ga se golica, da se na njega skrene pažnja, da se njime konstantno bavi... Decenijama već popularna psihologija ubire plodove profita preko takvih ekonomsko-društvenih i kulturalnih trendova, pa su institucije i udruge tog tipa nikle poput gljiva poslije kiše. Raditi na sebi ultimativna je obaveza suvremenog subjekta s kraja dvadesetog i u 21. stoljeću i tek se rijetki na Zapadu drznu osporiti takav zapovjedni narativ, odnosno ignorirati ga.

Kratki skok na internetsku stranicu spomenute institucije, pa stvari postaju još jasnije. Tamo saznajemo da se radi o new age centru koji svoje početke znakovito datira iz sredine 1970-ih u Kaliforniji, a ishodište mu je terapeutsko-poduzetničkog profila. Centar se predstavlja kao kompatibilan sa svim religijama, iako svoju glavnu metodu iscjeljivanja bazira na Isusovim porukama. Dakle, sve je tu, u jedan hibridni sklop spojeni su popularni pristupi znanosti, alternativna interpretacija normativne religije i poduzetničko-kapitalistička poslovna kalkulacija. Baš onako kako to new age kultura već decenijama dosta uspješno čini. Problem je u tebi, u tvojim pristupima i stavovima, a ne nužno u svijetu koji te okružuje i u kojemu živiš, (in)direktno nam se poručuje.

Uostalom, u imenu Centra već je jasno satkana implikacija da se radi o oboljenju, jer nudi se ozdravljenje. Moraš se konstantno mijenjati, transformirati, prilagođavati se. Pa i revidirati svoje stavove i pristupe. To se traži. Pridoda li se tome simptom iskonskog straha od umiranja i nestanka od čega boluje ljudska životinja, pa se onda sve začini ultimativnom obmanom, obmanom svih obmana, a to je teološka poruka o onostranom spasenju, krug se zatvara. Promijeni se, voli sebe, korigiraj svoje pristupe životu i svijetu u skladu sa svojim iskonskim grijehom, ali učini to na individualan, alternativan način jer ti si poseban/posebna... Jer ti to zaslužuješ.