Neispričana istinita priča; piše na samom početku, u uvodnim kadrovima "Čuvara formule", filmskog hita iz Srbije koji zadnjih nekoliko tjedana ima distribuciju u kinima hrvatskih gradova, nakon što je spektakularno zatvorio ovogodišnji Zagreb Film Festival. No ljudi iz domaće filmske industrije smatrali su da je citiranu rečenicu – i još nekoliko kojima su nam na početku filma posredovane osnovne informacije o intrigantnoj vojno-političkoj i znanstveno-istraživačkoj priči s kraja 1950-ih, iz razdoblja socijalističke Jugoslavije, a što će poslužiti za roman i scenaristički predložak – potrebno prevesti na hrvatski jezik.
Pa se na platnu, odmah ispod navedene originalne verzije, pojavio "prijevod": Inspirirano stvarnim događajima; ili tako nekako, navodim po sjećanju. Kino salom spontano se prolomio gromoglasan smijeh koji je potrajao nekoliko dugih sekundi. Meni je iz usta poluglasno izletjelo "bravo majstori", dok mi je istovremeno kroz glavu panično protutnjala pomisao, "ne, nije valjda, to se neće moći gledati".
Uplašio sam se da su odlučili "prevesti" film iz Srbije na hrvatski jezik. Ne bi bilo prvi put. Sjetimo se već davnog, a čuvenog pokušaja da se isto napravi s filmom "Rane" potkraj 1990-ih, inače prvim uratkom iz Srbije koji je imao kino distribuciju u Hrvatskoj nakon svježe okončanog rata. Eksperiment tadašnjih ideologa u redovima nacionalistički raspoloženih kulturnih djelatnika, izveden po nalogu političkih vlastodržaca, a sve uz potporu jezičnih purista angažiranih u funkciji kvaziznanstvene legitimacije čina, neslavno je propao.
Takvu praksu ideološkog nasilja potkopale su spontane reakcije iz naroda, geste običnog domaćeg puka u ulozi kino posjetitelja, anonimnih ljudi od kojih su neki otišli na projekciju "Rana" nekoliko puta. Ne zato što je film tako dobar da bi zavrijedio višestruka gledanja – iako film zaista jest vrlo dobar – već kako bi se nauživali nategnutih pokušaja kreiranja jezičnih razlika u leksiku i sintaksi između srpske i hrvatske verzije zajedničkog nam jezika.
Tako je teška i mučna filmska priča o ranoj fazi tzv. tranzicije u Srbiji, koja je prema svim ključnim ekonomskim, političkim i društveno-kulturnim karakteristikama vrlo bliska onoj u Hrvatskoj, zbog "prijevoda" pretvorena u prvoklasnu komediju. Društvo je javno ismijalo nacionalne ideologe, spontanim je reakcijama prokazalo svu njihovu karikaturalnost.
Na sreću, isto se nije ponovilo s "Čuvarima formule". Prevedeni su samo dijelovi filma na francuskom jeziku. No do kada će tome biti tako? Praktična primjena notornog Zakona o jeziku zasigurno će pred mnoge ovdašnje institucije staviti službenu obavezu – odnosno obvezu – provođenja besmislene prakse poput "prevođenja" s bosanskih, crnogorskih i srpskih varijanti ovog jezika na hrvatski u javnoj upotrebi, to jest uporabi.
