Kolona vozila protezala se kilometrima. Oni na njenom repu zapeli su daleko, duboko u srcu Izačića, bosanskohercegovačkog sela najbližeg granici s Hrvatskom. Bio je kolovoz i bilo je jako vruće. Neočekivano veliku zaradu ubirale su seoske trgovine mješovitom robom i kafići, ali i dovitljivi dječaci koji su se muvali između auta i nudili na prodaju boce s hladnom vodom i sokovima.
Satima se čekalo na prelazak granice, mnogi se nisu pripremili za nezgodnu situaciju. Nije neobično da je s vremenom među putnicima rasla nervoza. A u takvim okolnostima lako se počnu širiti teško provjerljive glasine koje mogu zazvučati uvjerljivo. Recimo ona da je sa samog vrha hrvatskog MUP-a stigla naredba da zbog navodno pojačanog rizika od ilegalnih prelazaka migranata ostane otvorena samo jedna granična traka za ulazak u Hrvatsku.
Otkako je Hrvatska početkom ove godine postala dio evropskog bezgraničnog područja, istočna šengenska granica preselila se na linije razdvajanja Hrvatske s BiH, Srbijom i Crnom Gorom. Koliko god nam te granice, mekše ili tvrđe, mogle izgledati neprirodnima, bila je očekivana, pa i najavljena djelomična promjena režima njihovih prelazaka u vidu pojačanih kontrola i usporenijeg ritma kretanja. Nove su geopolitičke realnosti pa alijanse ne mare za stare saveze. Ipak, je li se moglo napraviti nešto u smislu bolje pripreme kako bi se situacije poput opisane izbjegle?
Spomenuti granični prijelaz Izačić/Ličko Petrovo Selo ima tri ulazne i tri izlazne trake za prelazak granice s obje strane, hrvatske i bosanskohercegovačke. Više puta godišnje prelazim granicu na tom mjestu i mogu ustvrditi da nikad, ali stvarno nikad, nisam svjedočio da bi svi granični punktovi istovremeno bili otvoreni.
Ma koliko bile duge kolone vozila, posebno tijekom ljetnih mjeseci i u prazničnim periodima godine, tek jedna ili dvije trake bile bi u funkciji. Razlog tome ne može biti u manjku adekvatnog policijskog ljudstva. Njega može biti samo višak, s obzirom na ukidanje graničnih prijelaza sa Slovenijom i Mađarskom.
Što bi potom mogao biti razlog? Štreberski dosljedno obavljanje funkcije evropskog krajišnika, policajca-vojnika na braniku okcidentalne Europe od prijetnji s istočnjačkog Orijenta? Suvremena verzija već dugo iščekivane reanimacije Antemurale Christianitatis, revnog izvođenja obrambenog zadatka na predziđu kršćanstva?
Ipak, iskustva na mikrorazinama oficijelnih graničnih prijelaza u suprotnosti su s takvim agendama. Hrvatski granični policajci funkcioniraju profesionalno i uljudno, a ogromna većina onih koji čame u dugim kolonama jesu državljani neke od članica EU-a, gastarbajteri iz Austrije, Slovenije ili Njemačke. Ili tek ljudi iz obližnjih dijelova Hrvatske koji su skoknuli do Bihaća kako bi jeftinije servisirali i oprali auto, ošišali se i popravili zub.
