Srebrenica Genocide Tour; piše velikim slovima na reklamnom plakatu koji je postavljen u izlogu jedne sarajevske turističke agencije. Vizualnu podlogu za navedeni slogan čine fotografije prepoznatljivog polja s nepreglednim nizom nadgrobnih bijelih nišana i uplakanih žena u tradicionalnim muslimanskim nošnjama.
Tu je i oblačić s fragmentom dugog popisa žrtava srebreničkog genocida na kojem se nalazi preko osam hiljada imena. Naravno, priložene su i poslovne informacije vezane uz tour. Poziv da ga se odmah rezervira (book now!), telefonski broj i e-mail adresa, kao i cijena aranžmana u bosanskohercegovačkoj i evropskoj valuti: 130 KM ili 65 EUR. Budite sigurni da primaju obje.
Procirkulirala je nedavno fotografija opisane reklame medijskim društvenim mrežama i očekivano izazvala svekoliko snebivanje i zgražanje. No je li to doista tako neobično i iznenađujuće? Zadržimo li se na humanitarno-moralističkoj zgranutosti po pitanju tog neukusnog primjera trgovanja tragedijom rođenom iz zločina, ostat ćemo prikovani za startnu poziciju i previdjet ćemo važnije interpretativne rukavce.
Stoga sugestija da se othrvamo porivu da "tek ljudski" prokažemo potez dotične turističke agencije kao nemoralne geste i da umjesto toga pokušamo razumjeti čega je isti posljedica, simptom. Nije li ponuda turističkog obilaska kakav je spomenuti sasvim očekivana ekstenzija ideologije viktimizacije, tako dominantne i aktualne u nacionalnom identitetskom imaginariju Bošnjaka? To se potpuno prikladno kalemi na politiku kulture sjećanja i zacementiranu etno-konfesionalnu strukturu kojom je definirana slika i prilika današnje, postdejtonske Bosne i Hercegovine.
Proširimo li perspektivu, jednodnevni turistički izlet iz Sarajeva u Srebrenicu i natrag – sa strašnim središnjim motivom kakav je genocid, a pretpostavljamo i garniran popratnim sadržajima poput kupovine suvenira u Memorijalnom centru Potočari i ručkom s menijem sastavljenim od istočnobosanskih delicija – savršeno se tipski uklapa u šeme kapitalističke poslovne kulture i profitne kalkulacije.
Recimo, srodna je izvedbena matrica na poprištu američke traume 11. rujna 2001. u New York Cityju. Tu nema mjesta za tvrda razdvajanja moralnog od nemoralnog, prikladnog od neprikladnog, ukusnog od neukusnog. Postoji tek poslovna procjena, kalkulacija može li nešto ili netko biti/postati utrživa roba.
Spektakl katastrofe i tragedije dugo je vremena isplativ sadržaj na tržištu dark turističke industrije. Već se nekoliko decenija oblikuje globalna populacija u sklopu pošasti masovnog turizma, spremna kupiti i takve sadržaje. Sistemski proizvedena konzumacija morbidnog potiskuje nekad klasične manire pijeteta i decentnosti. Zato i genocid može biti motiv za još jedan tour. Prije odlaska na rafting Neretvom, a potom i na šetnju Stradunom.
