U osam sati ujutro 22. ožujka izvedeni su koordinirani teroristički napadi u Bruxellesu, za koje je odgovornost preuzeo ISIL, a koji su odnijeli više od 30 života i iza sebe ostavili preko 200 ranjenih. Napadi su se dogodili na briselskom aerodromu i u metrou, dvije stanice od sjedišta Evropske komisije, a moguće je da su izvedeni bombom s čavlima. U naknadnoj raciji policija je kontrolirano detonirala još dvije eksplozije u sumnjivim automobilima, a na jednom mjestu pronađena je i zastava Islamske države i određene kemikalije. Prema snimkama nadzornih kamera, dvojica muškaraca su se nakon napada raznijela, a treći je u bijegu. Do eksplozija je došlo nekoliko dana nakon što je u Bruxellesu uhapšen Salah Abdeslam, glavni osumnjičenik za napade u Parizu 13. studenoga prošle godine.
Prve izjave čelnika država i političara uglavnom izražavaju tugu zbog žrtva i iskazuju solidarnost sa stradalima. Međutim, baš kao i u nekim ranijim prilikama, recimo nakon napada u Parizu, u reakcijama su vrlo brzo u prvi plan iskočili i neki drugi motivi, poput onih da u napadu nisu stradali samo konkretni ljudi, nego da su napadnute i vrijednosti na kojima se temelji naša kultura. U tom su duhu bile sročene i prve izjave naših izvjestilaca i novinara iz Bruxellesa. Britanski premijer David Cameron također je kazao da je ‘napadnut naš način života’. Za hrvatskog evroparlamentarca Ivana Jakovčića ovo je napad na ekskluzivno naše vrijednosti, a među njima na onu najvišu – slobodu. Za evroparlamentarku Marijanu Petir napad u Bruxellesu bio je prilika za takmičenje ‘našeg’ i ‘njihovog’ boga. Ili njezinim riječima na Twitteru: ‘Eksplozije u Bruxellesu pred Uskrs pokazatelj je da nekima nije ništa sveto. Neće nas zaplašiti, jer naš Bog je pobijedio smrt! Sretan Uskrs!’ Na to su promptno reagirali korisnici društvenih mreža koji su je izružili da traumu koristi za politički probitak.
To da nisu napadnuti samo ljudi, nego da su na meti bile i naše svete vrijednosti koje su, izgleda, nedjeljive s bilo kim izvan evropskog kruga, vidi se i iz poruka podrške na društvenim mrežama, među kojima se mogu naći i ovakve supremacionistički intonirane i fotografijom jedne briselske knjižare ilustrirane: ‘Bez obzira na sve, nama uvijek ostaju naše knjige, znanje i ljepota. U tome leži naša superiornost.’
Od takve retorike odudara službena izjava londonskih antifašista koji u svom reagiranju, između ostalog, kažu: ‘Solidarni smo sa stradalim ljudima, kao i s muslimanima i izbjeglicama koji će sad, u to nema sumnje, postati glavna meta novih napada. Baš kao i u Londonu prije 11 godina, i u Bruxellesu su meta napada terorista obični ljudi, radnička klasa koja ispašta zbog akcija koje izvodi vladajuća klasa. Ovakve i slične stvari odvijaju se vrlo često u zemljama Azije i Afrike, ali rijetko su tema vijesti u zapadnim medijima. Iskazujemo svoju solidarnost s ljudima u Bruxellesu, što je nastavak naše borbe za prava radničke klase i potlačenih koji su suočeni s autoritarizmom, siromaštvom i ratovima diljem svijeta.’
Što se tiče odjeka briselskih događaja, posebno je potresna slika sirijskog dječaka, izbjeglice iz kampa u grčkom Idomeniju. U ruci drži papir na kojem piše ‘Sorry for Brussels’. Drugi dječarac drži isti takav papir na kojem piše ‘I hate ISIS’. Na to stiže ciničan odgovor zvaničnika iz Bugarske koji kažu: ‘I nama je žao, ali granice ostaju zatvorene.’
Što je prethodilo napadu kalifata u Bruxellesu? Podsjetimo, nakon napada u Parizu u studenome prošle godine pola od 18 pokrenutih antiterorističkih mjera ticalo se svih stanovnika Belgije. U ime borbe protiv terorizma pod prismotru su stavljene sve progresivne snage, sindikati i radničke organizacije. Schengen je dodatno zategnut, a ionako represivni useljenički zakoni još su pojačani. Posljedice novih zakona i direktiva su stvaranje polukoncentracionih logora na obodu Evropske unije, od kojih je onaj u Idomeniju najgori, masovne deportacije ljudi i izjednačavanje tretmana izbjeglica i emigranata s kriminalcima. Time poruka malog Sirijca, koji bježi iz zemlje u kojoj je teror ISIL-a daleko veći nego u Evropi, koji je transgresirao svoje porijeklo i sam sebe vidi kao Evropljanina, dok ga Evropa vidi identitetski, kao potencijalnog islamskog bombaša, postaje još dirljivija.
Između dva napada ekstremna je desnica u Evropskoj uniji, uključujući i Hrvatsku, dodatno ojačala. Sve to dovodi do tenzija među zemljama članicama, ali i do destabilizacije unutar pojedinih zemalja. Hrvatska je nedavno donijela izmjene zakona kojima se dozvoljava vojsci da intervenira u policijska pitanja. Takva praksa militariziranja političkih i policijskih poslova prisutna je i u drugim zemljama, posebno u onima na tzv. balkanskoj ruti. U Americi pak ksenofobni republikanski kandidati za predsjednika Ted Cruz i Donald Trump traže patroliranje muslimanskim kvartovima, protjerivanje sumnjivih, odnosno zabranu ulaska u SAD svim muslimanima. Yousef Munayyer, direktor organizacije koja se protivi izraelskoj okupaciji Palestine, postavio je na portalu Democracy Now pitanje što će se dogoditi ako Trump postane predsjednik, a ponovi se 11. rujan ili se dogodi nešto slično tome. Odnosno neće li izbor takvog kandidata, direktno suprotstavljenog muslimanima i ksenofobno raspoloženog, zapravo prouzročiti nešto takvo. ‘Opasna je stvar ako Republikanska stranka, jedna od dvije najveće, nominira Trumpa za predsjednika. Ako se to dogodi, on ima velike šanse da postane predsjednik, a u tom slučaju izgledi za prije opisani scenarij samo se povećavaju’, upozorava Munayyer.
No vratimo se Evropskoj uniji, koja sudjeluje u imperijalnoj politici SAD-a i NATO-a što se kontinuirano provodi od 1991. u zemljama sjeverne Afrike i Bliskog istoka, poput Libije, Iraka, Afganistana i Sirije. Riječ je o četvrtstoljetnom uništavanju sekularnih pokreta i država na tom području koji su, istina, u svom društveno-političkom razvoju imali problema, ali su predstavljali rezultat antikolonijalnih borbi afričkih i azijskih naroda, a ujedno su bili svjesni radikalne i uvijek prisutne islamističke opozicije, što je uglavnom ostajalo izvan interesa zapadne javnosti. Evropski mir već godinama se temelji na izvozu rata u neevropska područja, a napadi poput onih u Londonu, Parizu i sada u Bruxellesu vraćaju jalovu evropsku politiku svojoj kući, pri čemu ponovno stradavaju oni koji s formuliranjem takve politike nemaju puno veze. ‘Udar na srce Evrope’, kako su neki mediji okarakterizirali napade u Bruxellesu, udar je na Evropu bez srca.
