Uoči planirane proljetne ofanzive, Sjedinjene Države obećale su Ukrajini 4. aprila novi paket pomoći od 2,6 milijardi dolara. Svega nekoliko dana ranije, i Evropska unija objavila je svoja dva paketa pomoći u ukupnom iznosu od dvije milijarde eura, uglavnom za municiju koje kronično nedostaje. Takve objave s američke, evropske i britanske strane postale su dio uobičajenog ritma rata u Ukrajini i ponavljaju se svakih nekoliko tjedana. U njima političari nastoje balansirati između potrebe da se pohvale svojom predanošću ukrajinskoj pobjedi i straha da će visoki iznosi vojnih izdataka izazvati nezadovoljstvo domaće populacije.
Unatoč ruskim nadanjima, zasad ne postoji značajan otpor financiranju ukrajinske vojske na Zapadu, ni među vodećim političarima ni među građanima. Iako je ukupni iznos zapadnog novca koji je utrošen na naoružavanje Ukrajine teško precizno utvrditi, francuski Le Monde diplomatique još je u novembru prošle godine izračunao da je zapadna vojna pomoć Ukrajini premašila službeni vojni budžet Rusije. Ako je vjerovati brojkama koje iznosi Kielski institut za svjetsku ekonomiju, vrijednost zapadne vojne pomoći mogla bi biti i dvostruko viša od iznosa koji Rusija izdvaja za ukupne vojne potrebe. Sigurno je da i ruski i zapadni vojni budžeti od početka rata dramatično i kontinuirano rastu, iako zasad nisu donijeli prevagu nijednoj strani.
Ni druge metode ratovanja nisu dale puno bolje rezultate. Rusija je ove zime de facto izgubila mogućnost da utječe na politiku evropskih zemalja uskraćujući im energente. S druge strane, ni stalno postroživanje zapadnih sankcija nije zasad znatnije utjecalo na stabilnost režima u Rusiji. Ruska je ekonomija morala uložiti velike napore da nađe alternativne partnere i za izvoz i za uvoz. S obzirom na vrijednost resursa koje ima, Rusija je lako našla voljne kupce za svoje proizvode i sirovine, dok zamjena dobavljača tehnologije ide nešto teže. No Rusija nije doživjela ekonomski kolaps, a nemogućnost Zapada da je ekonomski kazni zbog napada na Ukrajinu ujedno je pokazala slabljenje globalnog ekonomskog i političkog utjecaja Zapada.
I dok je ruska ekonomija očito spremna za velike vojne napore, Ukrajina, na čijem teritoriju se odvija rat, znatno se teže nosi s ekonomskim izazovima. Rusko bombardiranje i uništavanje civilne infrastrukture proizvelo je ogromnu štetu, koja se procjenjuje na više od 350 milijardi dolara, što je više od vrijednosti vojne potrošnje s obje strane. Barem trećina stanovništva Ukrajine morala je napustiti svoje domove, a čak 60 posto živi ispod ionako niske nacionalne granice siromaštva. Tokom prošle godine, ukrajinska ekonomija službeno se smanjila za 35 posto, a inflacija na godišnjoj razini je 24 posto.
Još u septembru prošle godine, londonski Centar za istraživanje ekonomskih politika (CEPR), koji okuplja ortodoksne ekonomiste, oštro je kritizirao ukrajinsku vladu i upozoravao da joj prijeti potpuni ekonomski slom. Ključni instrument ukrajinske ekonomske politike bila je obustava isplate vanjskog duga i štampanje novca, što je omogućilo visoku inflaciju. Kako je upozorio CEPR, izrazito regresivna porezna politika dopušta najbogatijima da eskiviraju financiranje ključnih institucija i servisa u ratnom periodu. Još prije rata, Ukrajina je – zajedno s Rusijom – bila među ekonomski najnejednakijim zemljama kontinenta.
CEPR je Ukrajini također predložio i snažnije oslanjanje na "tržišne snage". Deregulacija i slabljenje socijalne zaštite bili su planovi vladajuće stranke u Ukrajini i prije rata, a od početka rata provedeni su još znatno oštrije nego se očekivalo. Ukrajinski radnici, pritisnuti inflacijom i nestašicama, pored smrtne opasnosti kojoj su izloženi, ostali su u međuvremenu i bez većine radnopravnih zaštita kakve uživaju njihove kolege gotovo svugdje na kontinentu. Slično vrijedi i za sistem socijalne sigurnosti i penzioni sistem koji su "dekomunizirani". Paralelno, država je de facto nacionalizirala mnoga poduzeća, ali to će za efekt vjerojatno imati socijalizaciju njihovih dugova sada kada su profiti isparili uslijed rata.
Prilikom dogovora nove tranše beskamatnog zajma EU-a Ukrajini početkom godine, jasno je naznačeno da isplata ostatka ovisi o daljnjoj liberalizaciji ukrajinske ekonomije, ali i efikasnijoj borbi protiv korupcije. Gotovo 40 posto ukrajinskog budžeta financira se sličnim paketima pomoći sa Zapada. To je dovoljno da se pokrpaju najveće rupe, ali ne i da se započne obnova. A ni uništavanje nije još ni blizu gotovo.
