Prijatelji nogometa diljem svijeta u martu su se oprostili od palestinskog nogometaša Muhameda Barakata. Barakat je ubijen u izraelskom zračnom napadu na stambenu zgradu u Han Junisu u južnoj Gazi 10. marta, prvog dana ramazana. Tijekom 10-ak godina profesionalnog bavljenja nogometom igrao je za palestinsku reprezentaciju i nekoliko klubova u Gazi, Jordanu i Saudijskoj Arabiji. Suigrači su ga od milja zvali Lav.
Etablirao se u nastupima s palestinskom muškom reprezentacijom nogometa na pijesku, koja je 2012. osvojila brončanu medalju na Azijskim igrama na pijesku. Prvi mu je klub bio Šabab Han Junis u rodnoj Gazi. U njemu je postao prvi igrač u povijesti palestinskog nogometa koji je postigao sto golova za jednu momčad. U Šababu je igrao do 2016., a kasnije ga je put vodio u klubove po Palestini i regiji. Barakatovu smrt obilježili su i u Čileu, zemlji u kojoj živi oko 500 tisuća potomaka palestinskih izbjeglica. Čileanski nogometni klub Deportivo Palestino odao mu je počast na društvenim mrežama.
U priopćenju o Barakatovoj smrti, Palestinski nogometni savez (PFA) još jednom je podsjetio na više od sedam desetljeća dugu izraelsku okupaciju. Naveli su i da je od oktobra u Gazi ubijeno najmanje stotinu sportaša i sportskih radnica. Ubijeni su palestinski odbojkaši Hasan Zuiter i Ibrahim Kasia, igrači nacionalne odbojkaške reprezentacije. Ubijen je trener Ultimate frizbija Palestine Muhamed Šakir Safi. Nogometaš i pomoćni trener nogometne reprezentacije Hani Al Masdar. Košarkaš Basim Al Nabahin. Nogometaš Rašid Dabur. Više od 30 pozadinskih radnika i radnica – oružara, tajnica, čistačica različitih klubova.
Stranica Football Palestine, posvećena praćenju svih aspekata palestinskog nogometa, kritizirala je krovne svjetske nogometne organizacije jer nisu ni zucnule u vezi ubojstava palestinskih nogometaša i drugih sportaša. Kritiku je na društvenim mrežama iznijela i sportska autorica Lejla Hamed, napisavši među ostalim: "Izrael nastavlja s atentatom na lijepu igru. FIFA, tvoja šutnja je zaglušujuća." Ona i drugi aktivisti pozivaju da se izraelskim momčadima zabrani sudjelovanje u natjecanjima zbog genocida u Gazi i napada na Zapadnu obalu. Podsjećaju na dvostruke standarde, činjenicu da su FIFA i UEFA ruskim i bjeloruskim momčadima hitro zabranile sudjelovanje na natjecanjima zbog ratovanja u Ukrajini.
Osim brutalnih posljedica najnovijih genocidnih praksi, izraelska politika je desetljećima kočila razvoj palestinskog sporta. Sportašima je ograničavana sloboda kretanja, uskraćivani su im materijalni resursi, sportska infrastruktura sustavno je ciljana i uništavana. Legendarni stadion Jarmuk u Gazi samo je jedan od recentnih primjera. Stadion je izgrađen 1952., a osim sportskih događanja, na njemu su se održavali koncerti i druge kulturne manifestacije. Krajem decembra izraelska vojska pretvorila ga je u logor za Palestince.
Na tom je stadionu nekad igrao i palestinski nogometaš Mahmud Vadi. Imao je sreće da se lani zatekao izvan Gaze, oporavljao se od ozljede u Egiptu. Taj 29-godišnjak iz Han Junisa u nedavnom je intervju za Al Jazeeru kazao kako je proteklih pola godine proveo očajnički tražeći vijesti o prijateljima i obitelji u opkoljenoj enklavi. "Uvijek smo gajili snove i ambicije, ali okupacija pokušava slomiti naš duh", rekao je. Duh se lomio i lomi, ali Vadi zaključuje: "U Gazi volimo nogomet." I nogomet – onaj nogomet koji pamti da je igra rođena iz plesa robova, igra sirotinje i potlačenih – voli Gazu.
Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma
