Američka nogometna zvijezda Megan Rapinoe najavila je nedavno da se namjerava povući po završetku ove sezone, pa će Svjetsko nogometno prvenstvo za žene koje traje do 20. augusta biti njezin posljednji profesionalni turnir. U dva desetljeća dugu karijeru stalo je sve što sportaši(ce) mogu poželjeti, od olimpijskih zlata do osvajanja svjetskih prvenstava. Posebno je spektakularna za Rapinoe bila 2019. i Svjetsko prvenstvo – osvojila je Zlatnu kopačku kao najbolja strijelkinja te Zlatnu loptu za najbolju igračicu prvenstva.
Ako se Rapinoe pita, značajnija je ipak bila 2016., kada je prva među bijelim sportašima kleknula na zvuke američke nacionalne himne, u znak solidarnosti s prosvjedima protiv rasizma koje je potaknuo igrač NFL-a Colin Kaepernick. Rapinoe je te jeseni klečala uoči tri utakmice, jedne s klubom joj Reignom, te dvije reprezentativne prijateljske. Nedugo nakon toga Američki nogometni savez (USSF) donio je uredbu kojom se od reprezentativaca zahtijeva da stoje tijekom intonacije himne. Uredba je bila direktno usmjerena prema Rapinoe, a USSF se pravdao da samo traži "pokazivanje poštovanja prema zastavi i himni", naglašavajući da sportaši(ce) "imaju privilegiju da predstavljaju SAD".
Kako u autobiografiji "One life" ("Jedan život") piše Rapinoe, zbog klečanja je izbornica američke ženske reprezentacije Jill Ellis skoro prekinula njezinu reprezentativnu karijeru – mjesecima je Rapinoe držala na klupi. U tom periodu nije mogla dobiti ni nova sportska sponzorstva. Iz tog je iskustva proizišlo shvaćanje da mijenjanje stvari nikad ne ide glatko. "Kad god pokušavate biti saveznik u borbi, a to ide super lako i ugodno, niste saveznik. To je bila stvarno dobra lekcija za mene", kazala je Rapinoe. Pri svome je stavu ostala i tijekom osvajanja Svjetskog prvenstva 2019., kada su američke nogometašice bile slavljene diljem zemlje – na upit novinara o posjeti reprezentacije predsjedniku Donaldu Trumpu nakon turnira, Rapinoe je odgovorila: "Ne idem u jebenu Bijelu kuću."
Godinama je bila jedna od najglasnijih zagovarateljica jednake plaće za nogometaše i nogometašice, što je lani rezultiralo povijesnim sporazumom kojim se USSF obvezao osigurati jednaku plaću za ženske i muške reprezentacije na svim budućim utakmicama i turnirima. Dogovorom je okončan spor iz 2016. kada su američke reprezentativke podnijele federalnu tužbu zbog diskriminacije tvrdeći da su plaćene manje od nogometaša iako ostvaruju više prihoda za USSF.
Društveno važno bilo je i to da se Rapinoe 2012. outala da je gej, a godinama je i jedna od solidarnijih sportašica kad su u pitanju prava trans ljudi. "Ljudi trebaju shvatiti da sport nije najvažnija stvar u životu. Život je najvažnija stvar u životu (...) Djeca se ubijaju jer im se govori da su odvratni i drugačiji, zli i grešni, da se ne mogu baviti sportom s prijateljima s kojima su odrasli. Da ne spominjem pokušaje oduzimanja zdravstvene zaštite. To je monstruozno. Ohrabrila bih sve koji se boje da će netko imati nepravednu prednost nad njihovim djetetom da zastanu i razmisle o čemu zapravo govorimo. Govorimo o životima ljudi. Žao mi je, srednjoškolski odbojkaški tim vašeg djeteta nije toliko važan", kazala je u jednom intervjuu.
Svih je ovih godina Rapinoe uz bijes i revolt zadržala blagost i radost, zabila osmijeha koliko i golova. Malo nam je jedan život s Megan jer je, kako piše novinar Dave Zirin, "jedna od onih radikala koji su žestoki u svojim uvjerenjima, a blagi i suosjećajni u osobnim odnosima".
Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma
