Tko su zadarski Srbi i s kojim se problemima susreću?
U Zadru žive autohtoni Srbi, i svatko od nas vodi porijeklo iz Ravnih kotara i Bukovice. Oni koji su po potrebi posla stigli iz nekih drugih dijelova bivše Jugoslavije, otišli su 90-ih. Tako svi imamo rođake u okolini Zadra, ali ih je mnogo više u Srbiji koja ih stambeno zbrinjava. Samo Novi Sad ima 25.000 izbjeglica na Veterniku i još im se grade stanovi, tako da nitko od njih neće ostati stambeno neriješen. Zbog toga sam s jedne strane sretna, a s druge nesretna jer kad dobiju krov nad glavom u Srbiji, nikad se neće vratiti, iako ih čekaju njihovi domovi. Problema ima puno, počevši od zaposlenja, ali i prilikom parnica na sudovima. Ima mnogo primjera u kojima se predmeti zbog raznih propusta ili netočno utvrđene krivnje vraćaju na ponovne postupke. Prve parnice dosta stranaka srpske nacionalnosti gubi zbog svoje nacionalne pripadnosti.
Tu je i problem izjašnjavanja, naročito kod mlađe populacije. Stariji se više izjašnjavaju, i tu je stvar u odgoju i usmjeravanju djece u obitelji kako bi se oni izjašnjavali kao Srbi. Nažalost, jako malo mladih se izjašnjava kao Srbi. Od svojih kolega u gradskom VSNM-u sam čula da se njihova djeca ne izjašnjavaju tako. Problem je što zbog toga ne možemo privući mladu generaciju.
Čime se bavi Vijeće i kakvi su odnosi s gradskim vlastima?
Kako imamo prostor i sredstva za rad, nastojimo da problematika koju pokušavamo riješiti bude što šira, uključujući učešće u zbrinjavanju povratnika, što radimo uz pomoć gradskih vlasti. Pomažemo pripadnicima naše zajednice u gradu i surađujemo sa ostalim nacionalnim manjinama. Kao i ostala manjinska vijeća, imamo svoj Dan - u Zadru je to Sv. Vasilije, srpska nova godina, odnosno Mali Božić. Ove godine smo prvi put izišli izvan naših prostorija i odazvao nam se i gradonačelnik Božidar Kalmeta sa svojim kolegama. Suradnja sa županijskim vijećem je dobra, kao i s gradskim vlastima. Kako nas je manje od pet posto, nemamo pravo na vijećnika u Gradskom vijeću. Zbog svoje funkcije dolazim na sjednice gdje nemam pravo glasa. Dolazim redovno i ako treba ostajem više od deset sati, jer smatram to svojom obavezom. Kao osoba surađujem s ostalim manjinama, HDZ-om i SDP-om : ako se javi neki problem mogu reći nekom od vijećnika da ga iznese na sjednici i oni će to učiniti. Moram spomenuti i ideju da sredstva za svoje aktivnosti dobivamo i preko projekata. Kako vijeća obično ne mogu aplicirati, u sklopu vijeća možemo oformiti udrugu i na tome želim raditi, pogotovo što su nam gradske vlasti dale do znanja da raspolažu s malo novaca i da ne mogu financirati sve aktivnosti. Osim toga, kroz udrugu bi mogli privući i mlade, ali nažalost, za to nemam neku podršku u vijeću. Moram spomenuti dvojicu mladih i aktivnih pravoslavnih sveštenika, Sašu Drču i Ljubomira Crnokraka s kojima surađujem i koji su u zadnje vrijeme jako puno napravili.
Vi ste ušli u Vijeće tek u ovom sazivu i izabrani ste za predsjednicu?
Došla sam sasvim slučajno. Prije pet-šest godina tražili su nekog tko bi dobro organizirao skup za tadašnjeg kandidata Slobodana Uzelca. To sam uspješno organizirala i tek tada saznala da u Zadru postoji srpsko vijeće, pa sam počela pratiti njegov rad. Kako sam po struci diplomirani ekonomista, na lanjskim izborima predložena sam za člana, a onda i za predsjednicu. Možda je moja ranija šutnja doprinijela da budem izabrana jer da se očekivalo da ću ovoliko govoriti i održavati sastanke, sumnjam da bi me izabrali. Kad nešto nije u redu borim se da se to ispravi, a to ne odgovara onima koji smatraju da treba šutjeti i pustiti sve da ide svojim tokom.
