Novosti

Kronika

Drže Vladu za riječ

Svima je želja spavati u Gruborima pa makar na livadi. Svima je dojadilo da budemo skitnice i spavamo po tuđim selima, kaže Mira Grubor čija kuća je jedina obnovljena

Large grubori du%c5%a1ko jaramaz

Pustoš i ruševine – Grubori (foto Duško Jaramaz/PIXSELL)

Nekoliko dana prije komemoracije i obilježavanja 26. godišnjice nekažnjenog ubojstva šest srpskih staraca u Gruborima i uništenja tog zaseoka sela Plavno, Vlada Republike Hrvatske donijela je Zaključak o revitalizaciji Grubora. Po tom Zaključku "provest će se aktivnosti koje se odnose na pripremu i provedbu infrastrukturnih projekata, komunalnog uređenja, obnove i sanacije obiteljskih kuća i druge radnje s ciljem njegove revitalizacije i stvaranja uvjeta za povratak stanovnika".

U zaključku Vlade, Grad Knin i Šibensko-kninska županija pozivaju se na provedbu infrastrukturnih projekata i komunalnog uređenja Grubora. Pozvani su također Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina da u suradnji s Gradom Kninom i Vijećem srpske nacionalne manjine Knina, utvrde popis vlasnika obiteljskih kuća koji ostvaruju pravo na sanaciju, obnovu i izgradnju obiteljskih kuća. Popis treba biti dostavljen Središnjem državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje koji je Vlada ovlastila za provedu revitalizacije i obnove financirane iz državnog proračuna pod nadzorom Ureda potpredsjednika Vlade. Mira Grubor (1966.), vlasnica jedine obnovljene obiteljske kuće u spaljenom zaseoku, kaže da želi vjerovati u Vladinu riječ.

- Zahtjev za obnovu podnio je moj otac 2002. kada je imao 66 godina. Rješenje za obnovu dobili smo 2012., a kuća je obnovljena 2020., kada je otac imao već 87 godina. Kriteriji za obnovu nisu nam bili blagonakloni, nismo smjeli imati drugih nekretnina. Morali su biti riješeni imovinsko-pravni odnosi, a zemljišne knjige su nam spaljene. Više je ta obnova predstavljala neku vrstu socijalnog zbrinjavanja. Osim toga, da bi porodica podnijela papire za obnovu trebalo je bar minimalno 100 eura po članu za povratnu autobusnu kartu do mjesta izbjeglištva i procedura je dugo trajala. Zbog stalnog dodatnog zahtijevanja novih dokumenata, nekoliko tjedana ljudi su morali biti u ovim krajevima i po nekoliko puta ići u Šibenik, a sve to košta - iznosi Mira Grubor. Priznaje da se nakon prošlogodišnje komemoracije, putem društvenih mreža mještani Grubora intenzivnije povezuju i interesiraju za proceduru oko obnove.

Mira Grubor pokraj svoje kuće

Vladin Zaključak na tragu je politike pomirenja i zajedničkih prošlogodišnjih obilježavanja četvrt vijeka od Oluje: odlaskom potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića u Knin i uzvratnim dolaskom potpredsjednika Tome Medveda u Grubore. Prošlogodišnjoj komemoraciji u Gruborima prisustvovao je i predsjednik Republike Zoran Milanović koji je tada poručio da je "vrijeme za normalno u nama što postoji u svakom čovjeku". Podsjetimo da je i Medved tada poručio da je nužno ulagati napore u izgradnju snažnijeg društva na dobrobit svih hrvatskih građana.

U Gruborima je prije rata živjelo oko 60 stalnih mještana, odnosno 15 domaćinstava, uz pet obitelji koje su zidale kuće

Nakon 26 godina, Vladino obećanje o obnovi zaseoka najpoznatijeg po stradanju nedužnih staraca, kod raseljenih mještana Grubora zvuči skoro pa nevjerojatno. Raseljeni mještani zaseoka bez zemljišnih knjiga, sa samo jednom obnovljenom kućom i nekažnjenim ratnim zločinom, traže ipak za sebe novu nadu.

- Svih ovih godina svi su imali gdje doći, samo mi iz Grubora nismo imali kamo. Prvi put sam u Gruborima nakon rata bila tek 2013. Bio je to tužan dolazak. Drveće je bilo niknulo kroz kuću, sve je bilo zaraslo, do kuće nismo se mogli ni provući. Nakon godina mučenja i nadanja, velika je stvar imati gdje doći. Prošle godine u Gruborima nije bilo ni puta. Kada ovdje ljudi dođu, nemaju gdje spavati. Jedino je obnovljeno mojih 55 kvadrata. Trenutno nas je četvero u kući. Treba sutra doći još rodbine i prijatelja. Kako bi imali gdje prespavati osigurala sam i dva šatora, imamo nekoliko i dušeka na naduvavanje.  Svima je želja spavati u Gruborima pa makar na livadi, da vide kako sunce izlazi iza Orlovice. Svima je dojadilo da budemo skitnice i spavamo po tuđim selima - kaže Mira Grubor. Dodaje da je u Gruborima prije rata živjelo oko 60 stalnih mještana s djecom, odnosno 15 domaćinstava, uz još pet obitelji koje su zidale kuće s namjerom da dođu u Grubore živjeti nakon umirovljenja.

U objašnjenju Vlade stoji da su sredstva za provedbu ovoga Zaključka osigurana u proračunu za 2021. i projekcijama za 2022. i 2023. godinu, ali i da je u provedbi revitalizacije i stvaranju pretpostavki za održiv povratak, potrebno pristupiti na organizirani način i u aktivnosti uključiti više sudionika, s obzirom da naselje Plavno potpada u potpomognuta područja. S obzirom na činjenicu da su zemljišne knjige za područje zaseoka Grubori uništene u ratu, predloženo je utvrđivanje vlasnika obiteljskih kuća primjenom članka 16. stavka 4. Zakona o obnovi, kojim je propisano da se dokazom vlasništva smatra: izvod iz zemljišnih ili drugih javnih knjiga u kojima se upisuje vlasništvo nekretnine ili izvod iz katastra, odnosno drugih ovjerenih geodetsko-kartografskih podataka ili akt nadležnog tijela ili ugovor na temelju kojeg se stječe pravo vlasništva, ali i iznimno ovjerena izjava podnositelja zahtjeva dana pod kaznenom i materijalnom odgovornošću potpisana od dva svjedoka.

- Gdje god tražimo svoj život i sreću, gdje god da se zaustavimo i živimo, mi znamo da nas naši Grubori čekaju. Nažalost, šestero ljudi koji su bili duša sela nikad nisu odlazili iz Grubora, ubijeni su na najgori mogući način 25. avgusta. Lijepo je obilježiti taj dan, doći u mjesto koje smo svi voljeli, da ih se sjetimo u tuzi, da se vidimo i skupimo. Pa valjda će kamen novog života biti položen i u naš zaseok, jer to zaslužujemo – zaključuje Mira Grubor.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više