Četiri su godine prošle od posljednjih izbora za manjinska vijeća: kako biste uoči novih ocijenili rad VSNM-ova Velike Gorice i Zagrebačke županije?
Mogu reći da su oba bila aktivna, čemu je pridonijelo i to da 12 vijećnika gradskog sudjeluje i u radu županijskog, pa su se programi u mnogočemu preklapali i bolje realizirali – a realizirali smo sve koje smo predvidjeli. Kako je velikogorički VSNM među budžetskim korisnicima Grada, zadan nam je okvir djelatnosti i aktivnosti kojima se bavimo: akcent je stavljen na obilježavanja značajnih datuma i vjerskih praznika te održavanje dobrih odnosa i suradnju s drugim našim vijećima. Što se županijskog tiče, njegovi se programi protežu na šire područje rada, pa smo u tom smislu i ove godine puno toga uradili, unatoč nešto slabijoj financijskoj moći. Tako smo u ovom vijećničkom mandatu riješili pitanje radnog prostora i okupljanja pripadnika naše manjine.
Surađujete i s drugim vijećima u ovom dijelu Hrvatske: može li se na temelju toga reći da je svojevrsna regionalna koordinacija vijeća potrebna?
Jest, tako je: upravo smo mi, primjerice, inicirali sportske susrete vijeća, a premda prilikom njihove organizacije koordinacija nije i formalno zaživjela, i dalje radimo i surađujemo s drugim županijskim vijećima na okupljanjima oko sportskih natjecanja na kojima se ljudi upoznaju i kvalitetno druže. Naravno, tu su i suradnje vezane uz očuvanje naše kulture, tradicije i identiteta u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.
Kako surađujete s gradskim i županijskim vlastima te drugim manjinskim zajednicama?
S vlastima Velike Gorice suradnja je odlična, unatoč tome što smo morali iseliti iz prostora stadiona velikogoričkoga nogometnog kluba koji je postao prvoligaš: odmah su nam dodijeljene nove prostorije u gradskom središtu, u koje smo bez problema uselili. U tom je smislu naša pozicija povoljnija od vijeća albanske i bošnjačke manjine, koja nemaju adekvatan prostor za rad. No, kao predsjednik ŽVSNM-a u prvom, a potom i dopredsjednik tog tijela u narednom mandatu, moram reći da smo s pravom nezadovoljni financiranjem nekih naših programa od županijske vlasti, odnosno politikom po kojoj sve manjinske zajednice dobivaju iz tih izvora jednak iznos. Ipak, za razliku od drugih, mi imamo koliko-toliko stabilne priljeve novca, pa smo stoga posebno zadovoljni što smo bili u mogućnosti izdati dvije knjige o povijesti srpske zajednice u parohiji Salnik i cijeloj Zagrebačkoj županiji. Taj je pothvat bio pun pogodak, pa oba djela planiramo doštampati. Moram istaknuti izuzetno dobru suradnju sa SNV-om, čija je Pravna služba ove godine pomogla riješiti neke probleme ljudi iz ovog dijela naše zajednice.
Prema zakonu o izboru manjinskih vijeća i njihovih vijećnika, uskoro ćemo opet na birališta iako su izbori prvo trebali biti u listopadu? Kakav je vaš stav o tom pomicanju termina?
Pozdravili smo održavanje izbora u početku maja, jer je to bolja opcija od oktobarskog termina, ponajprije radi administrativnih poslova koji se moraju obaviti odmah nakon izbora, a za koje ćemo ovako imati dva mjeseca prije sezone godišnjih odmora; da se izbori održavaju u kasnu jesen, sve bi se razvlačilo do kraja stare, a možda i početka nove godine, što bi zakompliciralo stvari oko financijskih izvješća.
Što mislite učiniti po pitanju slabog odziva glasača te predstavljanja novih, mladih lica na kandidacijskim listama?
Animiranje svojih ljudi da iziđu na izbore jedno je pitanja koje muči sve manjinske zajednice: ne znam zašto se bilo tko još boji otvoreno kazati tko je, što je i kakvo mu je porijeklo. To čine uglavnom stariji ljudi, a mladi radi straha o svom angažmanu neće ni razgovarati. No doista nemaju razloga za takvo ponašanje. Primjerice, ja kao starosjedilac u Velikoj Gorici, onaj koji ondje živi desetljećima, nisam doživljavao nikakve uvrede, a svi dobro znaju tko sam. Istina, nisam se nikad busao u prsa svojom nacionalnom pripadnošću, ali je nisam ni krio.
