Članovi SDSS-a prošlog su tjedna predstavili svoj predizborni program i kampanju pod sloganom "Hrvatska treba Srbe". Tim povodom razgovarali smo s Draganom Jeckov, njihovom zastupnicom u prethodnom sazivu Sabora i kandidatkinjom u 12. jedinici na predstojećim parlamentarnim izborima.
Bilo je govora da će SDSS na izbore izaći i u 7. jedinici. Naposljetku ste odustali od te ideje. Zašto?
Istina je da smo razmišljali o toj mogućnosti, u tom procesu razgovarali smo i sa potencijalnim partnerima, ali na neke od njihovih predloga nismo mogli pristati zato što smo ozbiljna opcija koja drži do svojih politika. Pritom je jedna od osnovnih da na izbore prvenstveno izlazimo u 12. jedinici, pa od samog postanka SDSS-a ljude upućujemo da slobodno, bez straha na biračkim mestima izaberu roze, tzv. manjinski listić. Uostalom, SDSS je stranka koja deluje na području cele Republike Hrvatske, a koja je upravo obuhvaćena 12. izbornom jedinicom.
Izbor Turudića
Razmišljate li o mogućim postizbornim koalicijama, pogotovo u kontekstu participacije u prethodne dvije Vlade? Koje su vam stranke, odnosno koalicije prihvatljive?
Podržat ćemo one koji su spremni sprečiti nasilnike da mlate decu po ulicama samo zato što im se učinilo da govore ekavicom, one koji žele zaštititi žene i porodice od različitih oblika nasilja, kao i one koji žele unapređivati manjinsko obrazovanje
U ovoj kampanji već smo se naslušali toliko priča o tome tko sa kime hoće, a tko neće. Naravno, i mi u SDSS-u razmišljamo o različitim opcijama, ali prvo moramo sačekati rezultate izbora. Kao i do sada, bićemo voljni za saradnju isključivo sa onima koji prihvataju i razumeju različitosti. U tom smislu podržat ćemo one koji će stvarati pozitivnu, tolerantnu društvenu atmosferu, kojima nije problem naša nacionalnost ili nacionalnost bilo koga drugoga, jer ona nikoga ne ugrožava, koliko god neki plašili ljude, prvenstveno sa nama Srbima. Podržat ćemo one koji su spremni sprečiti nasilnike da mlate decu po ulicama samo zato što im se učinilo da govore ekavicom, one koji žele zaštititi žene i porodice od različitih oblika nasilja, kao i one koji manjinsko obrazovanje žele unapređivati, poticati i ne smatraju ga faktorom razdora među mladima, jer ono to ni nije. Dakle, one koji su spremni prihvatiti i poštovati slobodnu volju roditelja više od 1900 dece upisane u neki od oblika obrazovanja na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu.
To, dakako, znači da u obzir ne dolazi suradnja s radikalno desnim opcijama kao što je Domovinski pokret. A što je s koalicijom koju predvodi SDP? Peđa Grbin je ostavio otvorenom mogućnost za koaliranje s nacionalnim manjinama, ali se Zoran Milanović s predsjedničke funkcije u više navrata obrušio na njihove predstavnike, prvenstveno vodstvo SDSS-a.
Tokom 27 godina postojanja SDSS-a delovali smo u najrazličitijim okolnostima i vrlo često smo bili meta napada. Naprosto postoje političke opcije čija je jedina politika blaćenje SDSS-a. U ovo predizborno vreme pre svega me zanima stabilnost i očuvanje ustavnosti predstojećih izbora. Pritom ne mogu zaboraviti ni napade i uvrede upućene našoj stranci, kao ni njenom predsedniku Miloradu Pupovcu. Ne mogu zaboraviti ni činjenicu da je predsednik RH prozvao jednog od naših najvrednijih načelnika, Zorana Baćanovića koji je na čelu Opštine Borovo. Prilikom dolaska na komemoraciju u to mesto, pred novinarima je pitao viri li načelnik Baćanović iza neke roletne. Prozivati mladog čovjeka, koji je u vreme rata bio dete i povezivati ga sa onim što se dešavalo 1990-ih nije ništa drugo nego svaljivanje kolektivne krivice na pleća mladih Srba i Srpkinja. To me pogodilo i na osobnom nivou. Uostalom, stavljanje načelnika Baćanovića iza roletni pokazuje gde nas se zapravo vidi. Nažalost, mi smo na neki način već navikli na takve situacije, gotovo da smo oguglali na napade i izljeve mržnje od strane desnice. Međutim, kada takvo nešto dolazi iz redova levice, to naročito boli. A ako dolazi od onih koji predstavljaju institucije, onda to doživljavamo kao napad na celokupnu srpsku zajednicu. U tom smislu tek predstoji za videti u kom će tačno smeru ići moguća postizborna saradnja, a pored spremnosti na izgradnju tolerantnog društva, važno nam je da naši mogući budući partneri iskažu nedvosmislenu volju za provođenje operativnih programa nacionalnih manjina koji podrazumevaju jasne ciljeve i rokove za ispunjenje konkretnih infrastrukturnih, socijalnih i demografskih mera.
Milanovićeva odluka da se uključi u predstojeće izbore prvenstveno je uvjetovana izborom Ivana Turudića na čelo DORH-a, i to nakon što je otkriveno da je novoizabrani državni odvjetnik bio povezan s nekolicinom USKOK-ovih optuženika. Izbor Turudića podržao je i dio zastupnika SDSS-a. Mislite li da je on uistinu odgovarajuća osoba za tu funkciju i što očekujete da će s nje napraviti?
Nesporno je da je izbor Ivana Turudića bio proceduralan. I na Odboru za pravosuđe je donesen zaključak da je celokupan proces proveden na zakonit i transparentan način. Uostalom, ne zaboravimo da je Turudić prilikom glasanja u Saboru dobio podršku i od dela opozicije i parlamentarne većine. Od novoizabranog državnog odvjetnika očekujem visok stepen neovisnosti i profesionalnosti, a pre svega poduzimanje konkretnih mera u smeru povećanja kapaciteta nadležnih županijskih državnih odvjetništava. Neophodno je da se vodi računa o reviziji i istrazi nerešenih predmeta ratnih zločina koji opterećuju naše društvo, a sada je već jasno da su potrebne i mere kako bi se skratila nerazumna duljina trajanja kaznenih postupaka, da bi se ujednačila sudska praksa u situacijama kada najviši sudovi zauzimaju suprotna stajališta o istom pravnom pitanju. Potrebno je i da se omogući bolja pravosudna saradnja u regiji. Istina je da postoje određeni pozitivni pomaci u saradnji između Hrvatske i BiH, a takve saradnje sa Srbijom gotovo da nema. Kada su u pitanju predmeti ratnih zločina, svakako očekujem intenziviranje rada na spisu za zločine počinjene nad Srbima u Vukovaru u kasno proleće i leto 1991. Osim toga, potreban je dodatni rad na dovršetku i podizanju optužnice za zločine počinjene u Medarima i logoru Lora.
Plenkovićeva vlada krajem 2023. donijela je odluku o otpisu sudskih troškova članovima porodica ubijenih i nestalih civila, kao i vlasnicima miniranih objekata u ratu 1990-ih koji još uvijek gube parnice, tražeći obeštećenje od države. Međutim, odluka obuhvaća i otpis potraživanja od osuđenih za ratne zločine. Zašto?
Pre svega je važno da civilne stradalnike prestanemo gledati kroz prizmu nacionalnosti. Jedino tako će se ostvariti osnovna svrha donošenja Zakona o civilnim stradalnicima i odluke koju spominjete. Uostalom, jedino tako ćemo postati makar donekle pravednije društvo, a nedužni će dobiti kakvu-takvu satisfakciju. U tom smislu smatram da je odluka Vlade dobra i korisna. Istina je da bi njeni određeni segmenti mogli biti bolji, ali to je pitanje za nekog drugog, a ne za nas iz SDSS-a. Zahvaljujući toj odluci ljudi koji su vodili postupke protiv RH, zahtevajući obeštećenje zbog stradanja svojih najmilijih, a koji su bili civili i koji su zbog raznih razloga izgubili postupke, konačno će dobiti povrat izgubljenih parničnih troškova. Postavlja se pitanje da li je na taj način pravda uopšte zadovoljena. Određeni broj ljudi, naime, nije htio ni pokretati postupke jer su se bojali nemalih sudskih troškova i izglednih ovrha. Verujem da će oni svoje pravo pokušati ostvariti drugim putem, upravnim postupcima kroz dobivanje statusa civilnih žrtava rata. I tu bi imali šta za reći jer postupci priznavanja tog prava u pravilu ne završavaju na pozitivan način. Verujem da ste primetili kako krajnje desno orijentisani mediji i političari prigovaraju donošenju odluke u postojećem obliku jer navode kako će neke osobe sada dobiti nešto na šta nemaju pravo. Jasno je da to nije istina. Kada su u pitanju pravomoćno osuđeni kojima je oprošteno dugovanje, mislim da celo područje naše regije i dalje ima neodgovarajući odnos prema ratnim zločincima. Zbog zlodela zbog kojih su osuđeni od njih se treba ograditi i ne pridavati im nikakav značaj.
Kada su u pitanju predmeti ratnih zločina, očekujem intenziviranje rada na spisu za zločine počinjene nad Srbima u Vukovaru u kasno proleće i leto 1991. Potreban je i dodatni rad na dovršetku i podizanju optužnice za zločine počinjene u Medarima i logoru Lora
Infrastrukturni pomaci
SDSS u novu izbornu utrku ulazi nakon nekoliko godina sudjelovanja u vlasti. U predizbornom programu stranke navodi se kako su u tom periodu "napravljeni značajni iskoraci u rješavanju višedesetljetnih problema naše zajednica", ali i da statusom i položajem Srba u Hrvatskoj još niste zadovoljni, pogotovo u kontekstu razvoja ruralnih sredina u kojima živi najveći broj Srba povratnika. I prema najnovijem indeksu razvijenosti RH upravo se te sredine nazale na začelju liste. Kako to promijeniti i zašto ranije nije bilo moguće napraviti veće pomake?
U prethodnim mandatima napravljeni su značajni pomaci, naročito infrastrukturne prirode, tako da neke sredine u kojima žive pripadnici srpske zajednice danas ipak ne izgledaju kao da je vreme u njima stalo. Štaviše, proces reelektrifikacije sela napokon se privodi kraju, od 2018. naovamo obnovljeno je, u fazi je izgradnje ili pripreme potrebne dokumentacije za 22 vodovoda kojima će se osigurati voda za oko 1400 domaćinstava. Posebno smo ponosni na izgradnju vodovoda u Dvoru i Islamu Grčkom, koji su bili simboli naselja bez te nasušno potrebne infrastrukture. Također, u brojnim mestima uređene su, rekonstruisane ili asfaltirane nerazvrstane ceste, u Krnjaku, Markušici i Dvoru izgrađeni su novi vrtići, onaj u Borovu je obnovljen, a otvoren je i veći broj srpskih kulturnih centara. Unatoč svim tim uspesima, pred nama je još puno posla. Ne mogu sakriti zabrinutost zbog činjenice da među 33 najmanje razvijene opštine u Hrvatskoj njih čak 17 čine one s većinskim ili vrlo visokim udelom srpskog stanovništva. To se može promeniti donošenjem niza mera koje će podrazumevati nastavak ulaganja u razvoj infrastrukture, ali i onih demografskih koje bi se naročito odnosile na opštine svrstane u prvu i drugu skupinu prema indeksu razvijenosti. Naravno da nitko ne želi sliku uređenih, betonom okovanih naselja bez stanovnika, praznih škola, igrališta bez dečje graje. Zato ćemo sa budućom vladom razgovarati o nastavku razvoja tih sredina. Važno je i da na tim područjima poboljšamo pristup socijalnim i zdravstvenim uslugama te smanjimo izolovanost starijih osoba i osoba s invaliditetom. Veliki potencijal kontinentalnog dela zemlje, naročito Baranje, Slavonije i Srema, predstavlja poljoprivredno zemljište koje kao značajan resurs, ponajviše u kontekstu izraženih klimatskih promena i povećane potražnje za hranom, mora zauzeti značajnije mesto u razvojnoj strategiji. Iako u Hrvatskoj postoje veliki riječni slivovi, nedostaje nam kvalitetan sistem navodnjavanja bez kojeg se u današnjim uslovima gotovo nemoguće ozbiljnije baviti poljoprivredom, a važnosti proizvodnje hrane itekako smo svedočili u periodu pandemije koronavirusa.
Dragana Jeckov (Foto: Sandro Lendler)
I jedan od vaših predizbornih plakata tiče se te teme: "Hrvatska treba Srbe da Kordun, Banija i Lika nisu prazni." U slučaju Banije, to podrazumijeva završetak postpotresne obnove. Kako ocjenjujete njen dosadašnji tok?
Taj plakat je odraz surove istine – da je država sistemski zapostavljala te krajeve. Upravo je potres do kraja ogolio tu činjenicu. Svi mi u SDSS-u bili smo frustrirani zbog obnove koja je u početku tekla presporo. Ona je tek izmenama zakona i dolaskom ministra Branka Bačića dobila prihvatljivu dinamiku. Sve pre toga Klub zastupnika naše stranke u više je navrata označio kao loše, neprihvatljivo i sporo. Iako su mnogi osporavali naše prisustvo na Baniji, nesporno je da je SNV u sklopu velike humanitarne akcije "Banija je naša kuća" i u saradnji sa SPC-om nabavio i podelio preko 160 kontejnera fizičkim i pravnim osobama koje su pretrpele štetu u potresu. Nesporno je i da su u sklopu te akcije prikupljene finansijske i materijalne donacije u iznosu od gotovo milion eura i da je njome obuhvaćeno oko 3500 neposrednih korisnika na području cele Sisačko-moslavačke županije. S pružanjem pomoći nastavili smo i po završetku te akcije, pa smo u saradnji sa SPC-om i Republikom Srpskom osigurali izgradnju montažnih kuća, podelu građevinskog materijala i drugih oblika pomoći. Uostalom, i Vlada Republike Srbije je pružila značajnu finansijsku podršku, uplativši samo dan ili dva nakon potresa sredstva na donatorski račun Vlade RH. O angažmanu veća srpske nacionalne manjine, pojedinaca, udruženja i firmi iz naših sredina da i ne govorim. Sve su to konkretni potezi kojima nismo mahali jer smo smatrali da su preko potrebni našim ljudima. Otišli smo i korak dalje i kroz terenski rad utvrdili da je jedan od glavnih problema starijih osoba na Baniji, ali i u drugim, mahom ruralnim delovima naseljenim srpskim stanovništvom, nedostupnost socijalnih usluga. Nastojeći poboljšati kvalitetu njihovih života, smanjiti izolovanost i sprečiti institucionalizaciju, organizovali smo besplatnu uslugu prevoza i pratnje na području 13 opština i gradova, koja je poznatija pod nazivom "Od vrata do vrata".
Jedan od dugogodišnjih neriješenih problema, a koji se također spominje u programu, primjena je prava nacionalnih manjina na ravnopravno korištenje vlastitog jezika i pisma. U tom smislu značajnu ulogu imaju škole koje nastavu provode po nekom od modela manjinskog obrazovanja. Međutim, one u slučaju srpske zajednice na istoku zemlje još nisu registrirane. Zašto i postoje li naznake da bi se to moglo promijeniti?
Manjinsko obrazovanje je garant očuvanja identiteta pripadnika manjinskih zajednica. Upravo je to jedan od glavnih razloga zašto smo mi kao predstavnici srpske zajednice u Hrvatskoj insistirati na očuvanju nastave na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu, ali i bezrezervno podržavali manjinsko obrazovanje pripadnika hrvatske zajednice u Srbiji. Kada je u pitanju RH, važno je uneti, a potom i ojačati multikulturalni element u većinskom obrazovanju kako bismo postigli zbližavanje dece u krajevima s narušenim međunacionalnim odnosima. Pritom škole koje pohađaju pripadnici srpske zajednice moraju imati identičan status kakav imaju škole drugih nacionalnih manjina. Ni više ni manje od toga. Zato ćemo i dalje insistirati na dovršetku postupka prenosa osnivačkih prava nad osnovnim školama na istoku Hrvatske koji je započeo još 2015. godine, ali je do danas opstruiran s više strana. Prenos osnivačkih prava i registracija škola kao manjinskih uzročno-posledično je povezano, a oba postupka su bitna jer je lokalno sudelovanje u upravljanju školama ključni element jačanja demokratičnosti manjinskog obrazovanja te poticaj njegovom osnaživanju. Zato ćemo sva tri modela obrazovanja nastojati destigmatizirati, a to će biti moguće jedino kroz otklanjanje osećaja straha od obrazovanja na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu putem približavanja javnosti činjenice da se ne radi o odvojenim školama, srpskoj smeni i srpskom programu, već samo i isključivo o obrazovanju po službenom programu RH kakvo imaju i sve druge nacionalne manjine, a koje itekako ima svojih prednosti i naročite kvalitete.
