Na isteku trećeg mjeseca od održavanja predsjedničkih, parlamentarnih i beogradskih gradskih izbora nova vlast u Srbiji još uvijek nije u cijelosti uspostavljena. Aleksandar Vučić prvi je preuzeo svoj novi predsjednički mandat, a ovoga tjedna izabrana je i nova gradska vlast u Beogradu predvođena gradonačelnikom Aleksandrom Šapićem. Konstituiranje Narodne skupštine i izbor nove vlade mora sačekati održavanje po četvrti put ponovljenih izbora na izbornom mjestu u Velikom Trnovcu, selu s većinskim albanskim stanovništvom.
Upravni sud Srbije usvojio je žalbu koalicije albanskih stranaka Albanci Doline zbog proceduralnih pogrešaka biračkog odbora i naložio četvrto ponavljanje izbora u Velikom Trnovcu. Sukobi i podjele među albanskim političkim strankama rezultirali su i raskolom u albanskom biračkom tijelu pa kandidati za albanskog predstavnika u srpskom parlamentu "vise" na granici potrebnog broja glasova za dobivanje poslaničkog mandata. Ni posredovanje kosovskog premijera Albina Kurtija nije pomirilo zavađene albanske lidere iz Preševske doline zbog čega je koalicija Albanci Doline na treći put ponovljenim izborima ostala "kratka" za 12 glasova birača te je spas potražila žaleći se na rad biračkog odbora. Žalba je usvojena i 1.089 albanskih birača iz četvrtog pokušaja pokušat će privesti parlamentarne izbore kraju u svojoj izbornoj jedinici, ali i čitavoj Srbiji. Kilavljenje izbora u Velikom Trnovcu loše je za imidž srpskog izbornog procesa, ali istovremeno je Vučićevom naprednjačkom vodstvu išlo na ruku jer mu je omogućilo da konstituiranje vlasti u Beogradu odvoji od konstituiranja Narodne skupštine i izbora nove vlade.
Istovremeno sastavljanje državne i beogradske gradske vlasti bilo bi puno eksplozivnije i rizičnije od njihovog odvojenog konstituiranja. No i bez istovremenog slaganja državne vlasti, konstituiranje vlasti u Beogradu nije prošlo glatko. Bitno slabiji izborni rezultat Vučićevih naprednjaka i tanka većina koju u gradskom parlamentu imaju u koaliciji s Dačićevim socijalistima (56 od 110 mandata) izazvali su komešanje među naprednjacima, a to se onda prelilo i na sve ostale stranke koje su osvojile mandate u gradskom parlamentu. Dio naprednjaka koji su se uglavnom voljom stranačkog vodstva obreli među izbornim gubitnicima svoje nezadovoljstvo poželio je iskaliti na Vučićevom kandidatu za gradonačelnika Aleksandru Šapiću, bivšem članu Demokratske stranke koji je kao demokrat bio i zamjenik gradonačelnika Dragana Đilasa, a u SNS se nedavno kolektivno učlanio sa strankom SPAS koju je osnovao nakon razlaza s DS-om. Usto je Šapić proteklih deset godina proveo na funkciji predsjednika najmnogoljudnije srpske općine Novi Beograd, nakon što je na općinskim izborima uglavnom pobjeđivao naprednjačke kandidate.
Dotepencu Šapiću naprednjački su starosjedioci pokušali prišiti i krivnju za slabiji izborni rezultat u Beogradu, jer, eto, dio birača naprednjaka navodno je zbog njegova kandidiranja za gradonačelnika stranci okrenuo leđa. Špekulacije da bi dio gradskih vijećnika SNS-a mogao glasati protiv Šapića presjeklo je Predsjedništvo SNS-a, koje je nekoliko dana prije konstituirajuće sjednice Gradske skupštine jednoglasno potvrdilo njegovu kandidaturu. I Šapić je izabran glasovima svih 48 vijećnika naprednjaka uz malu pomoć osam vijećnika socijalista i jednog opozicijskog vijećnika koji je u međuvremenu postao sam svoj majstor, ali u službi naprednjačke većine.
Neko vrijeme se činilo da bi postizborna previranja u SNS-u mogla iskoristiti opozicija u Beogradu i u najmanju ruku isprovocirati nove gradske izbore već ove jeseni. Naprednjaci su brzopotezno odgovorili pridobivši javnu podršku jednog vijećnika opozicijske koalicije NADA, ali i medijskim najavama da bi takvih preletača, ako zatreba, moglo biti još. Točku na priču o opozicijskom rušenju naprednjačke vlasti u Beogradu, stavio je lider Stranke slobode i pravde Dragan Đilas, odlazeći na noge Aleksandru Vučiću s prijedlogom da se novi gradski izbori održe do kraja ove ili početkom sljedeće godine, ali i s mirovnom ponudom o spuštanju tenzija između vlasti i opozicije radi zaštite nacionalnih interesa. Đilasov potez dodatno je produbio već prisutne podjele u opoziciji, a rezultirao je i raspadom predizborne koalicije koju je njegova stranka predvodila i na beogradskim i na parlamentarnim izborima. Jeremićeva Narodna stranka ne samo da je napustila koaliciju, nego je zapodjela i otvoreni politički rat s Đilasovom strankom, koji će potrajati barem do nekih sljedećih izbora na kojima će birači presuditi tko je u opoziciji bio "vjera, a tko nevjera".
Zbog sve te postizborne zbrke i među naprednjacima i u njihovoj koaliciji sa socijalistima te još većem metežu u redovima opozicije, većina medijskih analitičara prognozira da mandat Šapića i gradskog parlamenta neće potrajati četiri godine jer u takvim kaotičnim političkim uvjetima tanka naprednjačka većina teško će na duže staze održavati kvorum i bit će prisiljena raspisati prijevremene izbore. Dodatni argument im je i Vučićevo prihvatanje razgovora s Đilasom i pristajanje da se u Beogradu izbori eventualno održe već u proljeće sljedeće godine. Oporbenjaci Đilasu zamjeraju i to što je Vučićevim naprednjacima zapravo omogućio da odluče da izvanredne izbore u Beogradu raspišu kad procjene da im to najviše odgovora, a ne kad ih na njih natjera opozicija svojim djelovanjem u gradskoj skupštini i na ulici, ako joj se za to ukaže prilika.
Vučiću je konstituiranje gradske vlasti u Beogradu poslužilo kao pomoćno igralište na kojemu je uvježbavao predizborno najavljene velike kadrovske i političke promjene u SNS-u koje bi svoj pravi zamah trebale dobiti u procesu konstituiranja parlamenta i izbora vlade, a vrhunac na stranačkom kongresu na jesen. Prve laste u smjeni kadrova upravo su novi gradonačelnik Aleksandar Šapić i njegova zamjenica Vesna Vidović, mlada i poluanonimna članica SNS-a, ali i povlačenje vječitog SNS-ova beogradskog gradskog funkcionera Gorana Ješića na neki od rezervnih položaja u državnoj vlasti. Početno testiranje promjena u redovima naprednjaka uspješno je završeno. Pratilo ga je tek blago političko talasanje u njihovim redovima. Smirivanju tenzija među naprednjacima doprinio je i strah od mogućnosti opozicije da u Beogradu zbog tanke većina smrsi konce naprednjačkoj vlasti već pri njezinu konstituiranju, ali je na kraju sama sebi podmetnula nogu i dodatno se atomizirala.
Vučićevim naprednjacima je konstituiranje gradske vlasti u Beogradu zbog izbornih rezultata trebalo biti najteži dio postizbornog posla poslije velikih travanjskih izbora, ponajprije zbog potencijalnih sukoba koje je moglo izazvati s njihovim socijalističkim koalicijskim partnerima, ali i unutarstranačkih frakcijskih ratova koji se u SNS-u tiho kuhaju od kada je Vučić najavio povlačenje s dužnosti stranačkog predsjednika uz radikalno pomlađivanje i smjene u stranačkim vodstvima na svim razinama. Sada kad je taj najpipaviji dio posla prošao uz tek pokoju ogrebotinu i napuklinu u stranačkim redovima, konstituiranja Narodne skupštine i izbor novih članova vlade trebalo bi ići puno lakše, jer opozicija taj proces može samo promatrati sa strane bez ikakvih mogućnosti da na njega utječe, a zbog komotnije parlamentarne većine i SNS-ove frakcije ne mogu se snažnije oduprijeti ritmu koji će im nametnuti stranačko vodstvo koje je pod punom Vučićevom kontrolom. Pripadnicima naprednjačkih frakcija koji će se naći na Vučićevom popisu otpisanih pri sastavljanju nove zakonodavne i izvršne vlasti uglavnom preostaje da sačekaju najavljene unutarstranačke izbore i na njima pokušaju vratiti moć i pozicije koje im sada cure kroz prste. A i to jesenje slaganje i preslagivanje političke moći u SNS-u ponajprije će ovisiti o tome hoće li se Vučić, kao što je više puta do sada najavljivao, doista povući s funkcije stranačkog predsjednika i prepustiti nekim novim stranačkim klincima da se hrvaju i sa stranačkim abonentima na funkcije i s opozicijom koja se u Srbiji već čitavo desetljeće permanentno sastavlja i rastavlja najavljujući definitivno skidanje s vlasti Vučića i njegovih naprednjaka.
