"Btw., demokracija i sloboda tržišta su bile temeljene vrijednosti zbog kojih su mnogi dali svoje živote te se borili za slobodnu i nezavisnu državu", tim je riječima Gabrijel Deak, član Upravnog odbora stranke Fokus i zamjenik gradonačelnika Svete Nedelje, okvalificirao jednu od navodno fundamentalnih vrijednosti koja bi u funkciji nekakvog argumenta trebala doprinijeti da klatno u aktualnoj raspravi prevagne na stranu onih u Hrvatskoj koji osporavaju zakon o djelomičnoj zabrani rada trgovina nedjeljom.

Puno se toga izreklo na tu temu tijekom protekla dva mjeseca, otkako je novi Zakon o trgovini stupio na snagu. Komentiralo ga se u kontekstima radničkih prava, obiteljskih i društvenih vrijednosti, profitnih interesa trgovaca i utjecaja Crkve na politiku. No u obilju izjava raznolikih uvjerenja, gore spomenuta zaslužuje poseban tretman i zavređuje da je se ne zaboravi.

Da su obilježja poveziva s povijesnim događajem koji je i službeno imenovan Domovinski rat (branitelji, domovina, obrana od srpskog agresora, žrtve, Vukovar) stekla hegemonijalni status u današnjoj Hrvatskoj – što će reći da su objedinjena na razini kanoniziranog mita, a znamo da se o mitu ne može raspravljati, posebno ne kritički – opće je mjesto, pa stoga svaka domaća politička opcija traži suglasje s takvom ideologijom. Ipak, uspjeti ludom misaonom vratolomijom spojiti atribute Domovinskog rata sa slobodnim tržištem, pa makar iz perspektive najneoliberalnije domaće političke strančice, učinak je usporediv s tripom. Inovativna niska na krunici svih krunica.

Kada bi kojim slučajem bili među živima Margaret Thatcher i Ronald Reagan, dva politička simbola neoliberalizma, vrlo je moguće da bi vladama svojih zemalja, Velike Britanije i SAD-a, uputili inicijative da se dotičnom pripadniku spomenute stranke u perifernoj zemlji EU-a dodijeli nekakav orden trećeg ili četvrtog ranga važnosti, "za posebne doprinose u širenju ideja demokracije i slobodnog tržišta u postsocijalističkim zemljama". Kao što nije isključena mogućnost da će neka od brojnih anglosaksonskih fakultetskih katedri ekonomije koje su iznikle na zasadama učenja Miltona Friedmana i Chicago Boysa, čim im netko dojavi za te dovitljive političko-povijesne i ekonomske ideje te im prevede izjavu imenovanog tehnokratića, pozvati istog da im gostuje s tematskim predavanjem.

No koliko god takvi scenariji mogli izgledati zamislivi i ostvarivi iz vanjske perspektive, ponešto je drukčije promotrimo li ih iz domaćeg rakursa. Može li si itko predočiti filmski kadar, na primjer u nekom fiktivnom uratku Jakova Sedlara, u kojem nasmrt ranjeni hrvatski branitelj, recimo na nekom od ratišta u Slavoniji 1992. ili 1993., u naručju prijatelja suborca izgovara posljednje riječi svog ovozemaljskog života: "Čuvajte mi Hrvatsku, živjelo slobodno tržište"?