Ako je cijelu godinu suditi prema njenim prvim tjednima, sva je prilika da će 2022. biti u znaku promašaja. Prvo se ispostavilo da Vlada nije kadra u zadanom roku iskoristiti EU-sredstva namijenjena obnovi Zagreba, a potom i da njeni članovi, u suradnji s predstavnicima Hrvatske narodne banke, nisu bili u stanju odabrati originalno rješenje motiva kune koji će štancati na domaćoj kovanici od jednog eura. Antijunak potonje priče je 27-godišnji Stjepan Pranjković, koji je bez dopuštenja na nagrađeni rad otisnuo tuđu fotografiju. I to kune snimljene u bespućima Škotske. Pritom mladić, koji je na istom natječaju osvojio još dvije nagrade i tako ukupno uprihodio 140.000 kuna, nije bio u stanju ni plagiranom motivu dodati odgovarajuće svjetlosne efekte, pa je savjete zatražio na Facebooku. Upravo zahvaljujući korisnicima društvenih mreža, koji su prvi usporedili njegov dizajn s fotografijom škotskog autora Iaina H Leacha, Pranjković je naposljetku povukao svoj prijedlog, a HNB najavio novi natječaj za spornu eurokovanicu.
Čitav debakl, koji je poprimio međunarodne razmjere, mogao se izbjeći da je prvotni natječaj proveden u suradnji s predstavnicima struke, poručuju iz Hrvatskog dizajnerskog društva (HDD). Kako ističu, njihovi članovi su od samog početka HNB-u nudili pomoć, zatim upućivali naknadne apele, ali su bankari uporno odbijali suradnju.
- Sama činjenica da su dizajnerska rješenja trebala biti dostavljena na jednom A4 papiru s kratkim obrazloženjem prijedloga, pokazuje do kolike mjere predstavnici HNB-a ne posjeduju potrebne kompetencije za provođenje iole zahtjevnijeg natječaja – kaže za Novosti Sven Sorić, član upravnog odbora i potpredsjednik HDD-a.
Sorić ističe da je bila problematična i struktura ocjenjivačkog žirija, koji se sastojao od dva povjerenstva. Pritom su, govori on, u prvom predstavnici struke bili potpuno podzastupljeni, a njihovo se mišljenje, zbog načina bodovanja radova u kojem su svi bodovi bili jednakovrijedni bez obzira na stručnost ocjenjivača, na kraju utopilo s ostalima. Nije bilo ni diskusije o po devet radova za svaki motiv koji su ušli u uži izbor, nego su oni proslijeđeni Komisiji za novac koja se isključivo sastojala od članova HNB-a i Vlade.
- Generalno, natječaje u ovakvim i sličnim situacijama raspisuju kompetentne institucije ili udruženja. Kada se radi o dizajnu, najčešće ga raspisuje HDD jer je riječ o društvu koje ima višedesetljetno iskustvo u provođenju natječaja i suradnji s državnim tijelima. Također, pozitivna je praksa da se žiri u pravilu sastoji od provoditelja natječaja, odnosno predstavnika struke, i raspisivača, tj. naručitelja natječaja - kaže dizajner.
To je bio slučaj na natječaju za odabir novih registarskih oznaka, koji je proveden 2014. Tada je Vlada bila raspisivač, a HDD provoditelj. No i taj se odabir na kraju pretvorio u fijasko, ali ne zbog procedure ili kvalitete nagrađenih radova, već pritiska koji je stvorila desnica predvođena Tomislavom Karamarkom, podsjeća Sorić. Smetalo im je što na odabranom radu nije bio prikazivan cjeloviti hrvatski grb, već samo crveno-plavi kvadratići, pa je tadašnja Vlada Zorana Milanovića na kraju odustala od primjene nagrađenog rješenja.
Ako je vjerovati anonimnim izvorima iz HNB-a koji se ovih dana pojavljuju u medijima, članovi Komisije za novac prijevaru su pokušali spriječiti tako što su u Google tražilici pretraživali fotografije krznene životinjice, ali samo koristeći hrvatsku riječ za kunu.
- Bilo koje iole istrenirano oko, bilo tko tko se malo više bavio softverima poput Photoshopa ili Ilustratora, mogao je shvatiti da se radi o prikazu životinje s fotografije. Ovakav fijasko vjerojatno se ne bi dogodio da je u drugom povjerenstvu, koje je naposljetku odlučivalo o nagrađenim radovima, bio netko tko je zaista kompetentan - govori potpredsjednik HDD-a, koji smatra da je problematična i prvonagrađena kovanica s likom Nikole Tesle.
- Na njoj je otisnut jedan od najpoznatijih Teslinih portreta samo zato što je riječ o fotografiji koja je starija od 75 godina, pa za nju više ne vrijede autorska prava. Pitanje je zašto je uopće prihvaćen motiv preuzet s tuđe fotografije, a ne autorsko djelo nekog od domaćih umjetnika koji su znanstvenikov lik mogli interpretirati na originalni način. I to bez opetovanog ulaženja u rasprave čiji je Tesla ili nije - kaže. Sorić dodaje da cijela situacija generalno ocrtava način na koji se vlasti odnosne prema struci.
- U ekstremnim situacijama, kao što je aktualna pandemija, Vlada se konstantno poziva na znanstvene izvore, što apsolutno podržavam, pod uvjetom da je riječ o relevantnim pripadnicima struke, a ne diletantima kojih ima posvuda. Ali kada su u pitanju neke, nazovimo ih benignije teme, kao što je u ovom slučaju dizajn, onda odjednom struka prestaje biti važna, a postaje bitna samovolja onih koji su na vlasti. To nije problem samo aktualne HDZ-ove Vlade, nego i svih prijašnjih - veli on. Uostalom, podsjeća dizajner, nije ovo prvi slučaj u kojem je politika dirigirala vizualne identitete.
- Na dizajnu hrvatske zastave i grba radio je vrhunski umjetnik Miroslav Šutej, ali je finalno rješenje nastalo po diktatu tadašnjeg političkog vrha. Zbog toga je temelj hrvatskog nacionalnog identiteta opterećen čudnim štitastim oblikom, odnosno krunom s povijesnim grbovima, i tako je postao nečitak – navodi naš sugovornik.
Afera oko plagijata mnogima je poslužila kao povod za raspravu je li kuni, simbolu koji je Tuđmanova vlast preuzela od ustaške NDH, uopće mjesto na kovanici eura.
- O historijatu kune ne bih htio raspravljati, ali mislim da je ovo bila posljednja dobra prilika da se Hrvatska rebrendira kao zemlja 21. stoljeća, a ne kao zemlja pomirbi ideologija, što se vjerojatno htjelo postići s vraćanjem tog motiva na domaću valutu početkom 1990-ih - zaključuje Sven Sorić.