Miloš Popović (1938 – 2016) oduvijek je bio jedan od nas i dobri duh ‘Prosvjete’, rečeno je na komemoraciji povodom smrti slikara i pedagoga, koji je 17 godina vodio likovnu sekciju u zagrebačkom pododboru Prosvjete i učestvovao u svim slikarskim kolonijama u organizaciji Društva.
Obraćajući se prisutnima u ponoj dvorani Centralne biblioteke ‘Prosvjete’ u Zagrebu, aktivist Prosvjete, bivši predsjednik i dugogodišnji Milošev prijatelj Čedomir Višnjić naglasio je da iza Popovića ostaje veliko djelo: generacije učenika kojima je omogućio da se zaljube u slikarstvo, njegove slike i slike njegovih učenika. Popović nije skrivao svoje ljevičarska uvjerenja.
- Bio je dobar čovjek i jedan od rijetkih bez trunke zla, rekao je Višnjić.
O Milošu Popoviću kao profesoru i pedagogu govorili su njegovi kolege Radojko Orlić i Jagoda Đukić.
- Miloš je u svemu tražio dušu, rekao je Orlić, evociravši uspomene na prvi susret s Popovićem u Malinskoj 1962. godine, kad je Orlić kao dječak pokazao interes za rad slikara, a Popović mu beskrajno objašnjavao sve o slikarstvu. Nakon više godina Popović ga je kao mladog profesora u gimnaziji u Zagrebu prihvatio, pa su zajedno organizirali velik broj izložbi.
- On nikad nikome nije rekao da mu slika na valja, ali mu je naznačio što bi trebalo popraviti, rekao je, i dodao da mu je bila čast 35 godina raditi zajedno s Popovićem. Profesorica hrvatskog i kasnija ravnateljica gimnazije Jagoda Đukić, kako je rekla, odrastala je s Milošem. Kad bi imala pauzu u nastavi, odlazila je na njegove sate povijesti umjetnosti na kojima je učenicima iscrpno objašnjavao i pokazivao primjere radova.
- Imao je mnogo talenata i vještina, slavio je ono drugačije i neobično. Bio je čovjek širine, kao ljudi iz renesanse, zaključila je ističući da je Popovića poznavao cijeli kvart u kojem je živio.
Miloš Popović rođen je 1. novembra 1938. u Zagrebu odakle je njegova porodica izbjegla početkom rata. Kad mu je 1942. godine otac Vikentije poginuo kao partizan, majka je djecu iz Nikšića odvela za Čačak. Nakon rata porodica se vratila u Zagreb, gdje je Miloš diplomirаo slikаrstvo nа Akаdemiji likovnih umjetnosti.
Radni vijek je proveo po zagrebačkim školama kаo profesor likovnog odgojа, za što je dobio nagradu ‘Ivаn Filipović’, a za zasluge dobio je nagradu Društva ‘Sava Mrkalj’ za 2013. godinu. Osim što je vodio likovnu sekciju zagrebačkog pododbora, koja je bila otvorena za učenike svih nacionalnosti, učestvovao je u radu svih likovnih kolonija ‘Prosvjete’ i organizirao najveći dio izložbi u prostorima Biblioteke.
Umro je nakon teške bolesti 8. septembra, a nakon komemoracije, 12. septembra održan je ispraćaj na Krematoriju zagrebačkog groblja Mirogoj.
