The Changeling (Apple TV+)
Proslavivši se upečatljivom ulogom Dariusa u Atlanti, LaKeithu Stanfieldu omililo se igrati neobične likove pa se upustio u produkciju nagrađivanog romana Victora LaVallea, koji je za Apple TV+ adaptirala Kelly Marcel, a režiralo pet mladih redatelja. U seriji igra mladog njujorškog antikvara Apolla Kagwu koji se, nakon jezivog incidenta koji se desio nedugo po rođenju njihove prve bebe, baca u očajničku potragu za svojom odbjeglom suprugom Emmom Valentine. Iako im odnos počinje bajkovito, ubrzo se prometne u košmar koji klasičnu strukturu bajke preokreće u horor; iskustvo traumatičnog odrastanja američkih milenijalaca ugandskih korijena prožima se s elementima latinoameričkog magijskog folklora i nordijske bajke, a granice stvarnosti počinju se mutiti. Iskrzanom, fragmentarnom naracijom istražuje se složenost postporođajne depresije i psihoze.
Unatoč klasičnim žanrovskim tropima tipičnima za horore, serija kao da uspostavlja neku vlastitu maniru u gradnji svog oniričnog fantastičkog univerzuma. Struktura joj je rastočena, kao da prati psihozu glavnih likova, no ipak ima svoju unutarnju logiku: gledatelj informacije dobiva u fragmentima, bori se pohvatati konce priče baš kao i sami likovi koji se suočavaju s vlastitim i transgeneracijskim traumama. Stoga ima smisla i kad se radnja, pripovijedana uglavnom iz Apollove perspektive, naprasno zaustavi, a fokus se prebacuje na njegovu majku Lillian (Adina Porter) koja, u stršećoj epizodi nalik na košmarnu kazališnu monodramu, otkriva svoju mračnu tajnu. To već ionako složenoj priči dodaje još jedan sloj koji uz osnovnu temu propituje i krivnju preživjelih, marginalizirano imigrantsko iskustvo crnih žena i tjeskobu samohranog majčinstva. Iako sigurno neće biti svačija šalica čaja, "Changeling" definitivno predstavlja još jedan postmoderni iskorak iz klasične američke dramaturgije, ponikao na linčevskom stanju (pod)svijesti.
The Newsreader (ABC)
Na valu golicanja nostalgijom, kojom se u televerzumu već nekoliko godina nesmiljeno manipulira osjećajima gledatelja koji žude za eskapizmom, Michael Lucas i Joanna Werner osmislili su, a Emma Freeman režirala realističnu, evokativno stiliziranu dramu smještenu u australsku televizijsku redakciju osamdesetih. Serija prati ekipu dnevnih vijesti kroz njihove profesionalne i osobne kušnje u burnoj 1986. godini.
Protagonisti su joj već etablirana spikerica Hellen Norville (Anna Torv), žena na glasu kao "teška" jer se bori za pravo da pokriva prave vijesti, tradicionalno namijenjene muškim kolegama, i nadobudni mladi novinar Dale Jennings (Sam Reid) koji se očajnički želi probiti. Njih dvoje u svakoj epizodi izvještavaju o nekoj od velikih društvenih priča – poput krize AIDS-a, Halleyjevog kometa, eksplozije šatla Challenger ili černobilske katastrofe – kao da se radi o aktualno udarnim vijestima, nesvjesni njihovih posljedica na društvo budućnosti. Zornim uvidom u način na koji su nekoć funkcionirale medijske redakcije, u kojima su se novinari spoticani seksizmom i homofobijom idealistično borili za objelodanjivanje priča, gledatelj dobiva priču o labuđem pjevu predinternetskog novinarstva, onog koje se nije kalilo guglanjem u redakciji i novinarskim poslušništvom, već jurcanjem po terenu i svađama s urednicima.
The Long Shadow (ITVX)
Nakon dokumentarnog serijala na Netflixu, jeziva istinita priča o tzv. Jorkširskom Trbosjeku, koji je u sedamdesetima terorizirao Leeds i pobio najmanje trinaest žena, dobila je i svoju dramatizaciju u izvrsnoj miniseriji adaptiranoj prema knjizi Michaela Biltona. Serijski ubojica Peter Sutcliffe niz je godina operirao tim krajem, ponajviše zahvaljujući nemilosrdnoj mizoginiji u društvu i ravnodušnosti policije koja se nije osobito trudila pronaći zločinca, uvjerena da ubija isključivo prostitutke.
No u ovoj je policijskoj priči fokus stavljen na žrtve i njihove obitelji; promatramo društveni kontekst iz njihove perspektive, jasno vidimo okolnosti koje su žrtve odvele u prostituciju. Mrak Ujedinjenog Kraljevstva u sedamdesetima i nagli porast prostitucije, koji je Sutcliffeu pružio savršen kontekst i zaklon za neometano ubijanje, direktna su posljedica socioekonomske krize, štrajkova i povećanog stranog uvoza uslijed kojih su propale mnoge, pa tako i tekstilna industrija koja je zapošljavala mahom žene. Osim izvlačenja ignoriranih i omalovažavanih žrtava iz sjene, serija predstavlja kritiku nesposobnih mizoginih glavonja na pozicijama moći čiji su postupci uništili živote brojnih britanskih obitelji. Bez ikakvih posljedica, naravno.
