Kažite nam nešto više o kulturno-umjetničkom društvu čija ste predsjednica?
Naš je KUD osnovan 1970. godine i do danas uspješno djeluje, a prekid u radu nismo imali. Trenutačno je više od 120 aktivnih članova svih uzrasta raspoređeno u nekoliko folklornih skupina: to su dječja, srednja i starija grupa, kao i veterani koji se ne sastaju redovito, ali su uvijek tu kad je riječ o druženjima ili kad treba uskočiti u ansambl radi spriječenosti nekoga stalnoga člana, možda i stoga što su to mahom zaposleni ljudi s djecom, koji nemaju toliko vremena za bavljenje folklorom. Pored folklornih, zajedno s grupom iz naše osnovne škole imamo literarnu sekciju. Društvo godišnje održi tridesetak nastupa po zemlji i u inozemstvu, a na repertoaru imamo 15 koreografija; posebno smo ponosni što za njih imamo svoje nošnje.
Bobota, koja inače pripada općini Trpinja, ima između 1.600 i 1.700 stanovnika i svi su članovi KUD-a upravo iz tog mjesta, najvjerojatnije stoga što na trpinjskom području djeluje još nekoliko društava. Kod nas je tradicija da se još od vrtićke ili osnovnoškolske dobi djeca bave folklorom kao slobodnom aktivnošću, pogotovu djevojčice; dječake privlači nogomet, no ima i plesača. Takva se rana druženja u sklopu KUD-a nastavljaju u srednjoj školi. Moram istaknuti da svake godine organiziramo trodnevnu manifestaciju nazvanu Vidovdanski sabor, u sklopu koje se pored nastupa sedam-osam folklornih grupa odvijaju i drugi programi. Prvoga dana nastupaju pjesnici, drugoga se održava likovna kolonija, a treći je rezerviran za naše goste folkloraše iz Hrvatske, Srbije, BiH, Makedonije…U organizaciju Sabora uključeni su ovdašnje Vatrogasno društvo, Udruženje žena, šahisti, Lovačko društvo i sva ostala koja ovdje djeluju, pa nas ta manifestacija ujedinjuje. Tako se na vatrogasnim igrama okupljaju i najmlađi članovi DVD-a iz okolice, pa priredimo ručak na kojem bude tristotinjak što djece, što odraslih iz Bobote i obližnjih sela.
Uspijevaju li Boboćani i Boboćanke osigurati svoju egzistenciju u selu i u kolikoj mjeri?
Da, i to u dobroj mjeri – ovdje je moguće vlastitim radom osigurati siguran izvor prihoda. Tako se puno mladih bavi poljoprivredom, a imamo dosta sezonaca koji ljeti odlaze raditi na more. Pored njih, podosta mještana radi u vukovarskim ili osječkim tvrtkama i ustanovama. Najvažnije je da u selu funkcionira osnovna infrastruktura poput struje, interneta i telefona, a ‘zahtjevnije’ potrebe – zdravstvene, potrošačke, administrativne – zadovoljavamo u nedalekom Vukovaru.
U kakvom su odnosu vaš KUD i lokalni pododbor Prosvjete?
Pododbor nam pomaže financijski, jer bez novca ne bismo mogli raditi. Pored Prosvjetine pomoći, financira nas redovito i općina Trpinja.
Nastupate li često u drugim dijelovima Hrvatske?
Nekoć smo posjećivali Manastir Krka, bili smo u Splitu i Voćinu, odlazili u Srbiju, no u posljednje smo vrijeme malo posustali u tom smislu. Ipak, imamo ambiciozne planove za nekoliko narednih mjeseci, posebice stoga što nam je ljeto, doba školskog raspusta i godišnjih odmora, udarna sezona tijekom koje u Bobotu navraćaju oni koji su otišli odavde. Nakon Sabora, koji je ove godine od 22. do 24. juna, idemo u Mladenovac, a planiramo i u Staru Rašku, odnosno na planinu Javor.
Budući da u trpinjskom kraju djeluje više kulturnoumjetničkih društava i Prosvjetinih pododbora, možete li nam reći kako na vas djeluje konkurencija – poticajno ili ‘ubojito’?
Mi nemamo konkurenciju, samo prijatelje. Surađujemo i međusobno pomažemo, posjećujemo skupove i manifestacije u organizaciji drugih društava. Ne družimo se samo na probama i nastupima nego u svakodnevnom životu. Svi moramo ovdje opstati, a jedino se tako razvijaju nova prijateljstva i nove ljubavi.
