Novosti

Društvo

Djevojčica iz izbjegličke kolone scenaristkinja "Dare iz Jasenovca"

"Gradacija bola ne postoji. Postoji bol i neprebol. Sve ono što ja znam o Jasenovcu, a ne mislim da znam dovoljno bez obzira koliko sam se spremala, jer nemoguće je znati sve o tim užasima, to je neprebol", kazala je za RTS Nataša Drakulić, scenaristica filma "Dara iz Jasenovca" koji će u subotu biti emitiran na toj televiziji

Large kamenov

Nataša Drakulić (foto Miloš Lužanin /P-portal.net)

"U avgustu 1995. godine nakon Oluje koju sam preživela sa 16 godina, ova zemlja je meni dala državljanstvo, dala mi šansu da se nakon svog tog užasnog rata koji je vođen od 1991. do 1995. i svog tog pakla koji smo prošli sa Olujom, da se opet osetim kao čovek. I to su stvari koje ne mogu da se zaborave. Dala mi je počev od zdravstvenog osiguranja, šansu da se besplatno iškolujem. Završila sam dva razreda gimnazije, dva fakulteta, dobila stalni posao. Sve sam stekla u ovoj zemlji, ali ta neka ljudskost, pogotovu kada dolazite iz pakla i mraka, zato mi ova nagrada toliko znači“, rekla je Nataša Drakulić, scenaristkinja filma "Dara iz Jasenovca", gostujući u Jutarnjem programu RTS-a, koja je u ponedjeljak dobila Orden Karađorđeve zvezde trećeg stepena, prenosi Politika.

Nataša Drakulić kaže da joj ovo priznanje znači više od svega što je do sada postigla u životu. Kao netko čiji su preci stradali u logorima Jasenovac i Jadovno, ne može da odredi trenutak kada je odlučila da napiše priču "Dara iz Jasenovca", jer joj se ta tema nametala i gubila godinama, ali kada je sa redateljem Gagom Antonijevićem odlučila ispričati priču iz vizure djeteta - odjednom je priča krenula, mada priznaje da je iskustvo bilo bolno.

"Gradacija bola ne postoji. Postoji bol i neprebol. Sve ono što ja znam o Jasenovcu, a ne mislim da znam dovoljno bez obzira koliko sam se spremala, jer nemoguće je znati sve o tim užasima, to je neprebol. Drago mi je što smo uspeli da snimimo ovaj film, ali svaki čovek koji je stradao na tom mestu zaslužuje film o sebi", dodaje scenaristkinja.

Povijesna drama o stravičnim zločinima u Drugom svjetskom ratu, od 5. februara s uspjehom se prikazuje u kinima širom Amerike. Televizijska premijera je u subotu, u 20 sati na Prvom programu RTS-a i u isto vrijeme na Radio-televiziji Republike Srpske. Premijera je bila u Gračanici 23. decembra, a u kinima u Srbiji film će se pojaviti u aprilu, jer se ne očekuje da će pandemija dozvoliti da kina budu spremna primiti publiku.

"Ovaj film pripada ovom narodu i ovoj zemlji i posle svih halabuka koje su prošle, treba da ga pustimo da ga ljudi vide. Meni je drago što je američki distributer to dozvolio. Neće biti omogućen onlajn striming i neće biti dostupan na RTS Planeti, ali nadamo se da će biti prilike da ga ljudi vide", objašnjava Drakulić.

Na dan kada se obilježava 76. godišnjica od proboja posljednjih zarobljenika iz logora Jasenovac, 22. aprila, u Beogradu će biti kino-premijera uz svečanu akademiju.

Film "Dara iz Jasenovca" je bio srpski kandidat za Oskara, ali nije prošao u uži izbor. Izazvao je mnogo polemika, čak i prijetnje smrću autorima. Nataša Drakulić smatra da je to bilo za očekivati kada godinama ne dirate u nešto što decenijama stoji u mraku, ali i da očigledno tu nekoga nešto žulja. Dodaje da je autorima Oskar bio to što su uspeli snimiti film.

Prije emitiranja film je izazvao brojne kontroverze. Najprije je u Srbiji prigovoreno na odluku da "Dara iz Jasenovca" bude kandidat za Oskara, s obzirom da je film "Otac" Srdana Golubovića bio iznimno zapažen na uglednim međunarodnim festivalima, poput onog u Berlinu, dok "Daru" od još od početka snimanja prati glas kao film nastao u svrhu državne propagande.

Političko prepucavanje nastavilo se na stranici IMBD, gdje je publici omogućeno glasanje o kvaliteti filmova, što su i poklonici i protivnici ovog djela iskoristili "bildanje", odnosno spuštanje ocjene, zbog čega je glasanje jedno vrijeme bilo i obustavljeno. Film su spornim dodatno učinile negativne kritike u časopisu Variety i u Los Angeles Timesu, gdje je također ocijenjen kao propagandistički, s čim se nije složio povjesničar Rory Yeomans u tekstu za BIRN.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više