"Nudim 10.000,00 konvertibilnih maraka pojedincu, nevladinoj organizaciji, državnim institucijama, međunarodnim organizacijama, udruženjima građana, medijima, koji mi donesu relevantne podatke da je u opkoljenom Sarajevu, koje je kontrolisala Armija BiH, ubijeno 1.601 dijete. Dokažite da je taj broj tačan ili prestanite da manipulišete tim", napisao je Srđan Puhalo u tekstu objavljenom na sajtu analiziraj.ba, a povodom nedavnog Dana ubijene djece Sarajeva. Napisao i izazvao lavinu prijetnji, uključujući i prijetnje smrću koje su upućivane i Jasmili Žbanić, koja je podržala Puhala postavljajući isto pitanje. Na kraju je prijetnje morala prijaviti policiji. Riječ je o komentarima koje su ljudi ostavljali ispod Facebook posta kantonalnog zastupnika SDA, Harisa Zahiragića. U "raspravu" se uključio i Jasminko Halilović, osnivač Muzeja ratnog djetinjstva, kao i analitičarka Ivana Marić, a u njihovu obranu, odnosno u obranu pitanja koje vodi ka istini, stao je i Edin Ramulić, nekad i sam logoraš i čovjek kom su u Prijedoru ubijeni svi muški članovi porodice. Ostatke brata i dalje traži.

U svom autorskom tekstu objavljenom na portalu prometej.ba Edin se pita: "I šta ćemo sad? Nastaviti kao srpski nacionalisti guslati o 700 hiljada ubijenih Srba u Jasenovcu ili se prihvatiti posla i utvrditi stvaran i precizan popis žrtava, ne samo djece nego i svih drugih kategorija žrtava."

Što se sarajevske djece tiče, 1.601 dijete je izbrojao Zavod za zdravstvenu zaštitu i to 1996. godine. Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava nakon istraživanja, 2010. godine je objavio knjigu navodeći ime i prezime 524 ubijena djeteta. Iste godine u Sarajevu je postavljen spomenik ubijenoj djeci Sarajeva sa 521 imenom. Istražno-dokumentacioni centar iz Sarajeva došao je do brojke od 711.

Ramulić navodi prijedorsko iskustvo te da njima niko relevantan "nije osporavao evidencije žrtava, jer smo od početka bili transparentni, objavljivali popise sa podacima žrtava u knjigama na uvid javnosti". A ubijenih Prijedorčana je, spomenimo to, 3.176, od čega 256 žena i 102 djece. Nije osporavao niko relevantan, ali...

- Ali ima opet pojava, naročito logoraška udruženja vole malo povećati i zaokružiti brojeve jer tako kompenziraju činjenicu da nikada nisu uradili nikakav popis žrtava ili preživjelih zatočenika logora.

Navodi da niko nije osporavao broj žrtava u Ahmićima, ili na tuzlanskoj Kapiji jer "kada se izađe s preciznim popisom i to objelodani, onda to niko ne osporava. Samo u sivoj zoni nailazimo na osporavanja", kaže Ramulić za naš list koji je istaknuo i da će osporavanja uvijek biti, a da u svemu veliku ulogu imaju mediji.

- Narod proizvodi manje štete od medija u tom preuveličavanju. Mi smo imali situaciju da je 2012. godine Anadolu Agency proizvela lažnu vijest da je u blizini logora Manjače kod Banja Luke pronađena masovna grobnica sa 540 tijela. Da je to tačno, to bi bila veća grobnica nego Tomašica. I osam punih godina su tu "činjenicu" prenosili skoro svi mediji u BiH, uključujući i javne servise i renomirane regionalne TV kuće. Sva moja nastojanja da novinarima objasnim da takva grobnica nije postojala bila su uzaludna, copypaste novinarstvo je bilo gluho. Objavio sam i tekst na tu temu, i nekako poslije toga su prestali da vrte tu grobnicu kao vijest - objašnjava naš sagovornik.

Ramulić ističe da je važno priznati da su se zločini desili, a ta negacija svakako ostavlja prostor za zloupotrebu, ali ističe i da je "taj proces toliko kontaminiran politikom da se sve teže održati na površini i ne potonuti u mulj".

- Lično, više me pogađa kad neki svjedoci ne žele da svjedoče ili se drže zaborava ako ih ipak pozovu, nego negiranje svjetine koja je također bila važna u stvaranju atmosfere progona i dehumanizacije u kojoj su onda lako isplivali oni kojima je zadovoljstvo bilo povlačiti okidač.

A opravdanja za prijetnje nema.

- Iskreno, mene manje brinu te prijetnje od ćutnje onih koji su zabrljali sa brojkama, a još više zaglušuje ćutnja onih koji se u javnosti inače predstavljaju da su ljudskopravaši, multikulti stvaraoci, a ćute kada najbolje ljude koje imamo u Bosni i Hercegovini, poput Jasmile Žbanić, Jasminka Halilovića i Srđana Puhala svjetina i političari pokušavaju na lomači spaliti, zaključuje Ramulić.