Cunk on Earth (Netflix)
Povijest čovječanstva, ruku na srce, dokazuje da glupost nije novovjeka pojava, a KUD Idijoti su ionako još ranih devedesetih kategorično ustvrdili i da je neuništiva. Tada nije bilo društvenih mreža pa smo, unatoč svijesti o tome, bili pošteđeni promatranja njezine progresije u realnom vremenu. Danas je gotovo nemoguće poreći da živimo u diktaturi gluposti u kojoj je teror individualnog, mahom neinformiranog, mišljenja nadvladao razum i logiku, i s trona mjerodavnosti svrgnuo znanost i stručnost. U takvoj je klimi komičaru teško biti satiričan jer stvarnost prečesto samu sebe satirizira toliko uspješno da se granice jedva razaznaju. Britanska se komičarka Diane Morgan u ulozi prostodušne Philomene Cunk pojavila još 2013. u satiričnom showu Charlieja Brookera i otad snimila nekoliko mockumentaraca u kojima igra ovu neinformiranu TV dopisnicu, no publika izvan Britanije zamijetila ju je tek dolaskom na Netflix. Najnovije izdanje od pet epizoda Philomenu šalje diljem planete da rezimira povijest svijeta, ljudske vrste i kulture, a na terenu ona to čini djetinje naivnim uvidima i uz puno pronicljivog humora. Prava nelagoda nastupa u intervjuima sa stvarnim stručnjacima; pitanja koja im postavlja često zvuče kao da je poremećena, a ne tek neobrazovana, analogije su joj prožete popkulturnim referencama i anegdotalnim zgodama koje tretira kao dokaze, a reakcije akademika iskreno su zbunjene i zabezeknute takvim tokom svijesti. Dok se ona pretvara u avatar koji predstavlja prosječnog idiota u matrixu, na licima im je nemoć, baš kao kad se na društvenim mrežama informiran čovjek nađe u srazu s bujicom mišljenja temeljenih na lažnim vijestima i pričama iz druge ruke. Iako je takav tip komedije inaugurirao još Ali G genijalnog Sache Barona Cohena, sjajna ga je Philomena Cunk podigla na novu razinu svojom smrtnom neozbiljnošću koja bi ponekog ignoranta mogla čak navesti na to da seriju doživi kao dokumentarnu. Nije ovakav humor svačija šalica čaja, a možda nije ni osobito subverzivno ismijavati opasne trendove koji bi nam mogli doći glave, ali smijeh je još uvijek najefikasnije sredstvo za očuvanje zdravog razuma.
Happy Valley (BBC)
Britanska scenaristica Sally Wainwright, poznata i po sjajnoj seriji "Gentleman Jack", punih je sedam godina strpljivo (ne eksploatirajući priču zarad zarade, što je u kapitalizmu praktički eksces) čekala da mali Ryan (Rhys Connah) poraste pa da drama u zapadnom Yorkshireu napokon dobije svoj treći čin. Trebalo joj je to za realističnost zapleta u kojemu je njegovo odrastanje igra ključno za pokretanje dramskog sukoba između dvaju glavnih likova, onih bake i oca. Baku, policajku Catherine Cawood (Sara Lanchashire) i ubojicu Tommyja Leeja Roycea (James Norton) veže nepodnošljiva situacija proporcija antičke tragedije – on je silovatelj njezine pokojne kćeri, Ryanove majke, kojeg je upravo ona sama privela pravdi pa već sedam godina trune u zatvoru. Dok Catherine odbrojava posljednje dane do mirovine, noseći se sa svakodnevicom osiromašene regije, znatiželjni unuk potajno posjećuje oca u zatvoru, nesvjestan razmjera njegovih zločina. Osim glavne radnje, koja se proteže već treću sezonu, uveden je i uzbudljiv podzaplet o obiteljskom nasilju koje se odigrava u domovima tobože uglednih građana, a ono je toliko realistično da gledatelju ledi krv u žilama, baš kao i Nortonova sjajna izvedba sadističkog psihopata zbog koje su ga, prema vlastitom priznanju, žene šamarale na ulici. No možda ipak najveća vrijednost ove punokrvne britanske drame leži u tome što je protagonističku ulogu povjerila jednoj posve običnoj sredovječnoj ženi nesavršena života, što je čini gotovo jedinstvenom pojavom u televerzumu.
The Last of Us (HBO)
Novi spektakl HBO-a, adaptacija popularne i vrlo hvaljene videoigre iz 2013., već se nakon pet epizoda uspostavila kao najbolji od svih dosadašnjih pokušaja prijevoda igara u filmski medij. Radnja je smještena u današnje vrijeme, 20 godina nakon što je ljudsku populaciju desetkovala pandemija uzrokovana mutacijom gljivica uslijed globalnog zatopljenja, pretvarajući ljude u zarazne zombije. Iako, zahvaljujući CGI tehnologiji, efektno prikazuje tmasti svijet nakon rasapa civilizacije, glavna joj je kvaliteta što ulaže u priče svojih likova i njihov unutarnji život, a posebno u složen odnos dvaju protagonista. Sredovječni Joel (Pedro Pascal) i tinejdžerica Ellie (Bella Ramsey) probijaju se kroz sumoran postapokaliptični svijet krcat smrtonosnim opasnostima, suočavajući se s moralnim kompromisima koji u mirnodopskim uvjetima ne bi ni došli u pitanje. Puno je zanimljivih dramskih slojeva u ovoj priči i pogrešno bi je stoga bilo iščitavati tek kao akcijsku seriju sa zombijima i laku zabavu. Domaćoj će publici vjerojatno posebno zanimljiva biti šesta epizoda koju je režirala Jasmila Žbanić.
