U okviru Škole tranzicijske pravde koju su od 26. do 28. marta za mlade iz Srbije i Hrvatske organizirale Inicijative za ljudska prava ove dvije zemlje održan je i internetski skup "Suočavanje s prošlošću kroz umjetničke forme - razgovor s Jasmilom Žbanić" koji je moderirala koordinatorica programa Inicijative za ljudska prava Hrvatske Branka Vierda.

Tema razgovora koji je privukao velik broj gledalaca bio je film "Quo vadis, Aida?" s temom genocida u Srebrenici koji je nominiran za više filmskih nagrada, među kojima i za Oscara.

- Film smo radili u medijskoj tišini s obzirom da je Srebrenica tema oko koje postoje vrlo oprečna politične borbe i nismo željeli da mediji u službi vlasti koriste film za neka svoja prepucavanja ili da ga ga bilo tko koristi za neka svoje ciljeve - rekla je Žbanić koja se ovih dana oporavlja od korone. Dodala je i kako imamo odgovornost prema mladim ljudima koji su u kandžama narativa različitih političkih pozicija koje im dodjeljuju krivnju ili položaj žrtve.

- Moramo osloboditi mlade ljude koji su rođeni nakon tih događaja i reći im "nemate ništa s time". Što se prije oslobodimo prošlosti, to će svima biti bolje – rekla je Žbanić.

Govoreći o premijeri filma za mlade iz Hrvatske, Srbije i BiH, naglasila je da oni odlično komuniciraju s filmom jer je za film bitno da komunicira s publikom.

– Kao autorica imam odgovornost da napravim dobar film. Ako film ima dobru namjeru, a nema dovoljno dobar filmski jezik, to smatram neodgovornošću. Film je svijet u kojem se vidi svjetonazor autora i gdje je ljudsko u centru priče i zato treba pokušati da se publika poistovjeti s tom osobom - naglasila je i dodala da je "Quo vadis, Aida" njen prvi ratni film dok su njena ranija ostvarenja filmovi o utjecaju rata, ali da "film govori o nama danas".

Naglasila je i da kao autorica ne može, a da ne prikaže ljudsku smrt na banalan način, pa tako nema ni eksplicitnih scena nasilja u ubistava u filmu.

- Rat je banalnost zla, a ja ne volim filmsku spektakularnost ratova i ubistava - naglasila je i dodala da je u pripremama razgovarala s mnogo svjedoka i nastojala naći bar nekoliko izvora, kao i da su u nekim scenama akteri različito definirali situaciju.

Film je i priznanje ženskoj organizaciji Majke Srebrenice.

– Ovo je prilika da se stvari valorizuju na pravi način. Žene su napravile hrabar čin i udružile se imajući viziju puno bolju nego što su je imali političari. Tu ne postoji slučaj osvete. Da je svaka od tih majki rekla da će za svog sina ubiti drugu osobu, na što bi zemlja ličila? Naravno, to neće potaknuti političare da se promijene, jer je njihov ratni plijen sukob na kojem mogu opstati. Ti su ljudi nesposobni da nas štite i oni opstaju samo s ratnohuškačkim narativom bez kojeg su oni niko i ništa. Zato s njima ne može doći pomirenje - kazala je Žbanić.

Govoreći o njemačkom primjeru suočavanja s prošlošću rekla je da mladi ljudi u toj zemlji govore o prošlosti i da nemaju osjećaj da podržavaju to što je netko učinio u njihovo ime nego da se stide. Nadam se da će se nama desiti da prestanemo da se ponosimo našim očevima, nego da ćemo krenuti nabolje. U BiH religija dominira čak i životima mladih ljudi jer šalje neprogresivne uloge, a žene zarobljava. Tu je i ekonomsko uslovljavanje ljudi i te dvije stvari djeluju katastrofalno za naše društvo - naglasila je.

Naglasila je i da Hrvatska i Srbija imaju izvrsne zakone koji se bave filmom. Podrška od strane države privlači strane produkcije, tako da tamo ima puno zaposlenih filmskih radnika.

– Kod nas u BiH bit će još teže jer je predsjednik Filmske fondacije čovjek koji je tu došao na inicijativu HDZ-a i SDA i koji je suočen s velikim optužbama da je pokrao strašne pare. Zapravo, kad neko zaokruži SDA zaokružio je HDZ - rekla je i dodala da se u snimanje filma ušlo uz veliki rizik. Da smo sačekali da skupimo sva sredstva, ušli bi u pandemiju, pa nekoliko sljedećih godina ne bismo mogli snimiti takav film – rekla je.

Film je gledalo puno ljudi iz regiona, a reakcije su dobre.

– Ne mogu raditi film ako nisam emotivna i ako tuga ne prođe kroz mene. Film je rađen iz najbolje namjere i želje da se ova priča vidi, bez obzira jesu li ljudi čuli za Srebrenicu ili ne. Negativnih komentara srećom nije bilo onoliko koliko smo ih očekivali. Pratila sam medije iz Srbije i oni koji su najviše davali loše komentare nisu gledali film. Strašno je i što su na tu temu zvali i ratne zločince kao Veselina Šljivančanina. Ali u Srbiji je bilo i puno pozitivnih članaka i intervjua u kojima su novinari poštovali film i mene. Nažalost nismo mogli naći distributera, ali film se prikazuje na on line platformama i tamo gdje se nije mogao prikazati - rekla je.

- Nažalost mi u našim društvima ne prerađujemo stvari nego ih samo stavljamo pod tepih ili guramo kroz podsvijest. Ako se neki događaji negiraju, društva ne mogu da idu korak naprijed, ako ulažemo u prošlost to je pogrešno. Iluzija je da će rat prestati ako je neko gledao film, ali je cilj senzibilizirati i odgojiti generacije koje ne žele ratovati - podvukla je na kraju razgovora.

Što se tiče same Škole, ona se ove godine odvije prvi put nakon višegodišnje pauze uz 31 polaznika po sistemu pola-pola. Polaznici su raznovrsni, od studenata do aktivista, a prijavilo se mnogo više od predviđenog broja.

- Zato se nadam da će se Škola nastaviti i narednih godina - rekla je Vierda za Novosti nakon razgovora.