Korona-kriza je dugotrajna i izaziva neizvjesnost i anksioznost, a potres je traumatski jednokratan intenzivan događaj. Mnogi koji su ga doživjeli pokazali su veću narušenost psihičkog zdravlja od onih koji su bili izloženi isključivo pandemiji koronavirusa. Ovo su neki od zaključaka koji proizlaze iz preliminarnih rezultata istraživanja ‘Kako smo? Život u Hrvatskoj u doba korone’ Odsjeka za psihologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Istraživanje o psihološkom stanju građana, o tome kako su se nosili s pandemijom Covida-19 i potresom u Zagrebu, provedeno je online anketom tijekom svibnja, uz sudjelovanje više od 3500 osoba od 18 do 95 godina i 780 učenika od prvog razreda osnovne do četvrtog razreda srednje škole.
Istraživanje koje je bilo usmjereno na različite aspekte života, poput dječjeg i umirovljeničkog iskustva, radnog iskustva, partnerskih odnosa, iskustva roditeljstva, izazova studiranja i drugih, pokazalo je kod blizu 20 posto ispitanih izrazito jak i jak stupanj narušenosti zdravlja po pitanju tjeskobe i depresivnosti. Također, blagu i umjerenu razinu depresivnosti imalo je ukupno 29 posto anketiranih, a gotovo svaka peta osoba se tijekom ovog razdoblja nosila s jakom ili izrazito jakom depresivnosti. Umjerena i blago izražena tjeskoba bila je također prisutna kod svake pete osobe, a 18 posto ih je iskazivalo izrazito visoke razine tjeskobe. Dvadeset posto osoba imalo je umjerene i blage stresne reakcije, a nešto manje ih je bilo pod jakim i izrazito jakim stresom. Potres i promjena načina života u izolaciji su dva izvora stresa koji su najviše uznemirili naše sudionike, među kojima prilično i djecu, dok su kao ostali bitni izvori označeni razdvojenost od ranjivih članova obitelji, nemogućnost obavljanja važnih zdravstvenih pregleda i nepostojanje uvjeta za rad od kuće.
Darja Maslić Seršić, redovna profesorica na Katedri za eksperimentalnu psihologiju i jedna od 13 istraživačica na projektu, kaže za Novosti da se uopćeno može kazati da nam je psihičko zdravlje narušeno: čak trećina ljudi pokazuje nekakve znakove depresivnosti, što je zabrinjavajuće.
- Za razliku od vremena prije korona-krize, došlo je do naglog pogoršanja, a kad se s istim parametrima usporedimo s drugim zapadnoeuropskim zemljama koje su puno više od nas bile zahvaćene epidemijom, nalazi su tim lošiji. Depresivnost i anksioznost su izraženije u Hrvatskoj nego primjerice u Španjolskoj, koja je bila u prilično teškoj pandemijskoj situaciji - kaže naša sugovornica.
Važna je i činjenica, dodaje, da u Hrvatskoj gotovo četvrtina ispitanika ima pesimističan pogled na budućnost. Očito je da smo vulnerabilni, načeti s mnogih strana. U svakom aspektu života pokazao se rizičnim financijski odnosno ekonomski faktor: ljudi su u Hrvatskoj izloženiji financijskom stresu puno više nego u zapadnim zemljama. Zbog jakog raslojavanja društva mnogi u takvim okolnostima teže pronalaze kapacitete od onih koji žive u zajednici u kojoj postoje sigurnost, vjera u sustav i određeni kapaciteti koji pomažu da se prebrodi kriza. Radno aktivna populacija i oni s najnižim primanjima najskloniji su depresivnosti, nastavlja naša sugovornica, iskazujući zadovoljstvo zbog toga što su rezultati istraživanja predstavljeni javnosti upravo u trenutku kada, nažalost, ponovno raste broj oboljelih od Covida-19 pa će se u svrhu suzbijanja epidemije vjerojatno morati aktivirati neke nove (stare) mjere.
- Naše istraživanje pokazuje da bi nove mjere morale biti planirane kako bi bile dugoročno izdržive. One bi trebale biti usmjerene ka cilju održanja zdravlja u svim aspektima. Kod nas puno ljudi živi na rubu siromaštva, narušeno im je zdravlje, žive bez dodatnih zaliha i resursa za budućnost. Financijski su nesigurni. S obzirom na sve te činjenice, novi val pandemije svakako bi mogao pogoršati trenutnu sliku iz našeg istraživanja. Buduće epidemiološke mjere trebale bi sve navedene aspekte uzeti u obzir. Upute, poruke i komunikacija trebale bi biti vrlo jasne, s naglaskom kako živjeti uz epidemiju, da se konačno primjerice riješi enigma zaštitnih maski, za koje su nam višekratno govorili da nema potrebe da ih nosi zdrava osoba. Mladi su također dosta psihički stradali, trebalo bi jasno kazati kako će se obrazovati i na koji način družiti. Ipak, mladi zbog svoje mladosti imaju i više resursa za oporavak - zaključuje profesorica Darja Maslić Seršić.
