Deca zla (HBO Max)
Priča počinje dramatično praktički od prve scene: u vili na Dedinju brutalno je ubijen istaknuti političar opozicije, a u ruci mu je pronađen dukat. Šokantan i pomalo mističan događaj uzdrmao je policiju, tužiteljstvo i medije, koji poduzimaju sve da se slučaj okonča prije izbora. Čini se da će do osude osumnjičenog doći glatko, sve dok se u priču ne uplete poznati beogradski odvjetnik Nikola Bobić (Radovan Vujović) koji, progonjen vlastitim demonima, grčevito pokušava otkriti pravu istinu.
Na prvi pogled, radi se o još jednom trileru kakvih u regionalnoj produkciji ne manjka, no situiranje ubojstva u politički milje omogućuje zadiranje u neuralgične teme srpskog društva – toksičnost tabloidske medijske kulture, korupciju i politički pritisak na pravosuđe. Problemi su to s kojima je iz prve ruke dobro upoznat beogradski sudac Miodrag Majić, autor istoimenog romana iz 2019. koji je adaptiran za potrebe serije. Stvarajući zlokobnu atmosferu neizvjesnosti i stalne prijetnje načinom snimanja i muzikom koja evocira Carpenterov "Halloween" (komponirao ju je LP Duo), u priči se slojeve teme ljušte na način neuobičajen za srpsku televizijsku produkciju.
Osim početne brutalne scene ubojstva, u seriji eksplicitnog nasilja praktički nema; ono potmulo bubnja ispod površine i u dijalozima mesnatih likova koje tumače neke od velikih zvijezda, poput Nikole Koje, Anice Dobre, Jovane Stojiljković i Bojana Dimitrijevića, koji se proslavio ulogom Pikca u "Vratiće se rode". Likovi su mahom traumatizirani iskustvima iz prošlosti, s kojom se ne uspijevaju suočiti, baš kao ni srpsko društvo. Ova serija, koja čeprka upravo po tim starim, još uvijek zagnojenim ranama, mogla bi imati katarzičan učinak kada bi se prikazivala na srpskim televizijama, no trenutno je domaća publika može pogledati samo na platformi HBO Max, kao prvu srpsku seriju koja se uspjela izboriti za međunarodnu publiku na nekom velikom streaming servisu.
Boiling Point (BBC)
Premda na prvi pogled djeluje kao da se radi o britanskom odgovoru na veliki hit "The Bear", lako je moguće da je zapravo bilo obrnuto. Ova je serija, naime, svoj zametak doživjela još 2019. kratkim istoimenim filmom koji je snimljen u jednom kadru, a tematizira neopisiv stres kuhara elitnog restorana kojeg igra Stephen Graham. Dvije godine kasnije, Philip Barantini – bivši glavni kuhar koji se nadahnuo vlastitim iskustvima – snima i dugometražnu verziju toga kaosa, također u jednom neprekidanom kadru, koja osvaja četiri nominacije za Oscara i stječe kultni status.
Serija se oslanja na događaje iz filma, no u četiri se epizode više ne prati tek jedan stresan dan u životu profesionalnih kuhara, pa se ne slijedi ni one-shot recept snimanja filmova. Premda drama prati utabane staze, zahvaljujući formatu likovi dobivaju prostora da se razviju i prodišu izvan zagušljivosti uzavrele kuhinje pa dobivamo uvid u njihove privatne živote i probleme koje pokušavaju pomiriti sa zahtjevima stresnog i potplaćenog posla. Ovaj sjajno odigran i veristički prikaz života iza kulisa predstavlja oštru kritiku nesmiljenog, profitom vođenog kapitalističkog odnosa prema radnicima u svijetu vrhunskog ugostiteljstva, u kojem gastronomski obroci vrijede više od ljudi koji ih spravljaju.
Ghosts (BBC)
Najnoviji projekt britanske komičarske trupe koja stoji iza "Horrible Histories" i "Yonderlanda" jedan je od zanimljivijih novijih sitcoma, koji se od pojave sadcoma sve rjeđe produciraju. Premisa zvuči gotovo banalno: mladi bračni par Alison i Mike (Charlotte Ritchie i Kiell Smith-Bynoe) nasljeđuju veliko napušteno ladanjsko imanje Button House, koje kane preurediti u pansion i tako si urediti egzistenciju.
Problem je u tome što je kuća ukleta, nastanjena svakojakim duhovima iz raznih povijesnih perioda – od predcivilizacijskih pećinskih ljudi do razvratnih članova parlamenta koji su život izgubili na kompromitirajući način – kojima se nimalo ne sviđa ideja narušavanja njihova mira i samoće. Kad Alison pretrpi ozljedu glave, otkriva da može vidjeti stanovnike svog novog doma, što dovodi do niza komplikacija i komičnih sukoba između tabora živih i neživih, ali i između samih duhova koji su već smoreni životom u vječnosti. Osim iz tih sukoba, humor proizlazi i iz povijesnih referenci, što seriju čini slojevitom i znatno zabavnijom, čak i onda kad istražuje mračne i katkad neugodne aspekte ljudskog stanja. Postoji već i američka verzija, ni približno toliko zabavna kao original, pa gledatelju valja paziti za kojom će posegnuti.