Kako komentirate rezultate popisa stanovništva za Karlovačku županiju?
Rezultati su takvi kakvi jesu i na njih više ne možemo utjecati, ali moramo voditi računa da oni koji su se izjasnili kao pripadnici srpske zajednice žive dostojanstveno, da ne budu diskriminirani zbog svoje nacionalnosti i da se osjećaju slobodno u državi čiji su građani. Općina Vojnić je možda na neki način iskočila. Naime, u odnosu na popis stanovništva 2011. sada smo tamo u manjini, pa ćemo od lokalnih izbora 2025. ondje imati zagarantirano mjesto donačelnika. Do sada smo bili u većini, ali su Hrvati kao manjina imali i načelnika i zamjenika načelnika.
Gubimo li, na temelju popisnih rezultata, u nekim županijskim općinama i gradovima pravo na manjinska vijeća ili donačelničku funkciju? Što je, primjerice, s Dugom Resom, gdje VSNM nije formiran iako smo imali to pravo?
U svim općinama i gradovima u kojima smo imali pravo formirati manjinsko vijeće ostajemo na istim pozicijama, onima na kojima smo bili nakon popisa 2011., a isto je i s dužnosničkim mjestima, s time da ćemo, kako rekoh, dobiti i novo u Vojniću. Istina je da u općinama Lasinja, Josipdol, Tounj i Rakovica te u gradu Duga Resa nisu formirana manjinska vijeća na koja smo imali pravo, ali u tim sredinama nije među pripadnicima zajednice bilo većeg interesa za nekim oblikom organiziranog djelovanja, npr. kroz Prosvjetu, Privrednik ili SDSS. Osim toga, pretpostavljam da je broj građana i građanki srpske nacionalnosti u tim mjestima sada smanjen, kao i u drugim dijelovima Županije i Hrvatske.
Što biste, mimo popisnih rezultata, mogli reći o poziciji srpske zajednice unutar Županije?
Tu poziciju ne mogu kritizirati, jer mislim da je u odnosu na neka minula vremena ipak bolja. No, opće stanje u državi je loše, a to je zabrinjavajuće. Svjedočimo tome da mladi ljudi, posebno oni obrazovani, ne toleriraju prevladavajuću politiku, pa odlaze iz zemlje ne samo radi financijskih interesa. Zato imamo značajan pad broja stanovnika, a možda je još gora i golema promjena u strukturi, jer državu mahom napuštaju obrazovane te radno i reproduktivno sposobne osobe. Posljedice toga osjetit ćemo u znatno težem obliku od ovoga iskazanog statističkim podacima i brojčanim analizama. Jer, možda nije puno kad ode desetak posto stanovništva, ali ako ode 40 posto onih radno i reproduktivno sposobnih, to je već golem problem koji je možda i nemoguće riješiti. Nažalost, demografske i ostale mjere koje je donijela Vlada s tom namjerom daju vrlo slabe rezultate. Primjerice, sredstva koja se daju područjima od posebne državne skrbi nazivamo kapitalnim ulaganjima i investicijama, premda je riječ o uglavnom minimalnim iznosima; što sa sto ili dvjesto tisuća kuna može učiniti neka općina, asfaltirati stotinu ili možda 150 metara kakvog seoskog puta? Jesu li to kapitalna ulaganja koja će presudno utjecati na razvoj te općine? Država i dalje radi kako je radila, nerijetko je za neke projekte i akcije nedostajalo novca, ali danas radi te višegodišnje nebrige više nisu dovoljna samo veća ulaganja, sada nam pored novca nedostaju i ljudi. Želi li se išta promijeniti nabolje, jedini bi način bio uz veća ulaganja uvesti i veće koeficijente na osobne dohotke, pa da npr. poslodavac izdvaja za osnovnu plaću svakog zaposlenog, a ostalo neka izdvoji država; to bi onda, mislim, bila prava i učinkovita demografska mjera! Kad bi, primjerice, na najnerazvijenijem području koeficijent na osnovnu plaću bio 1,4, obrazovani bi ljudi imali itekakvog interes doći raditi u takav kraj. A kad pored novca budemo imali i kvalitetne, stručne i obrazovane kadrove, moći ćemo se doista razvijati. Sve drugo je tek puka demagogija i prazna priča, a vidimo i sami na terenu da se od toga ne živi. Rezultati takve politike su to da su nerazvijena područja još pustija i siromašnija nego prije deset godina.
