Zahuktalo se predizborje uoči biranja novog rektora Sveučilišta u Zagrebu: dva od šest vijeća znanstvenih područja glasala su za po jednog od dvojice prijavljenih interesenata, dok se mišljenje ostalih još očekuje. No već sad je izvjesno da će se na tim izborima sučeliti upravo i samo njih dvojica - aktualni rektor Damir Boras i suparnik mu Damir Bakić - budući da uvjet za kandidaturu jest podrška najmanje jednog vijeća, a nitko se izuzev dvojice imenjaka nije prijavio u predviđenom roku. Ujedno, tu počinje i završava sva sličnost između spomenutih Damira, o čemu smo već jednom pisali, te ovom prilikom možemo zaključiti još i kako su pred nama itekako važni izbori.

Prije svega, najveće hrvatsko sveučilište njima dospijeva pred odluku o nastavku ili prekidu kontinuiteta Borasove pogubne rektorske politike, na koju smo proteklih godina ovdje potrošili čitavu jednu šumicu vrijednog drveća. Nećemo iznova podsjećati na ključne momente te upravne tragedije, obilježene kombinacijom klijentelizma, nepotizma, autokracije i proklerikalnog konzervativizma. Iznesimo tek vijest i dojam o netom provedenom izjašnjavanju Vijeća društveno-humanističkih znanosti u korist Borasa, jer se na toj sjednici lako moglo vidjeti kako funkcionira i na čemu počiva njegova čvrsto ukorijenjena vladavina. Ne samo zato što su se članovi vijeća s desetak fakulteta, kao i njihovi znanstveno srodni kolege s nekolicine drugih sveučilišnih sastavnica, ogromnom većinom priklonili Borasovoj kandidaturi.

Vijećnici su, naime, izglasali i produženje radnog mu vijeka, prema zahtjevu Učiteljskog fakulteta na kojem se nedavno formalno zaposlio, do 70. godine života. A nakon što mu je isti fakultet već osigurao produžetak do 67. godine, koji ni približno nije potrošio. I kao što su nastavnici s Učiteljskog to izveli zbog trgovine fakultetskim tzv. koeficijentima s Borasom – valutom koja donosi javni novac, radna mjesta i zvanja – tako su i područni vijećnici odigrali isto, zbog ranijih pogodbi njihovih fakulteta s rektorom. Sve bez pitanja o Borasovim dubiozama, izuzev onih s njegova matičnog Filozofskog fakulteta. Bit će to važni izbori, rekosmo, no apriorno neravnopravni, pa baš u tome počiva njihova važnost.