"U ponedjeljak, 28. travnja 1941., oko tri popodne, došlo je 40 ljudi. Izdaju naređenje: 'Svi pravoslavci moraju biti kod kuće', uz dodatak: 'Ništa se neće dogoditi'. Udarali su kundacima na vrata vičući: 'Ruke uvis!' Digao sam ruke i krenuo pod stražom.
Otjerali su nas u dvorište Knaus Janka Mađara. Tu je doletio među nas, kao bijesan, jedan čovjek obučen u odijelo jugoslavenskog poručnika, ali je meni izgledao kao seljak koji je obukao oficirsku uniformu.
Sve nas je pretresao i uzeo što je našao u džepovima. Počeo nas je popisivati po imenu i prezimenu, ali je nakon četvrtog prestao. Iza toga je postavio četiri stražara da paze s puškama na nas, dok se ne vrati.
Naredio je da ne smijemo međusobno razgovarati i gledati se, a stražarima je dao nalog, ako tko pokuša bježati, da ga slobodno ubije jer neće odgovarati.
Sjedili smo tu dulje vremena, a onda smo čuli galamu s dna sela. Kad se vika približila, vidio sam da tjeraju sve pravoslavce iz sela.
Sve nas, oko 32, otjerali su u Gudovac. Čitavim putem su nas tjerali da pjevamo neke ustaške pjesme koje nismo znali i da vičemo: 'Živio Pavelić, živio Kvaternik!'".
Tako je svojevremeno svjedočio Ilija Jarić iz Velikog Korenova, jedan od troje preživjelih prvog organiziranog ustaškog zločina u NDH, u Gudovcu pokraj Bjelovara.
Prije pune 82. godine pripadnici Seljačke zaštite, po naređenju Eugena Dide Kvaternika, uhapsili su oko 200 muškaraca iz srpskih sela Gudovac, Tuk, Bolč, Klokočevac, Breza, Korenovo, Sredice i Prgomelje. Žrtve su ubijene 28. aprila 1941., a njihova tijela ustaški krvnici su prelili vapnom i pokrili tek tankim slojem zemlje. Pokolj u Gudovcu, samo nekoliko dana nakon osnutka NDH, označava početak ustaške represije i terora naredne četiri godine.
Još uvijek postoje nedoumice i različiti spiskovi s brojem stradalih Gudovčana. Bjelovarski SUBNOR je u drugoj polovici 1940-ih došao do brojke od 196 žrtava. Preživjeli Ilija Jarić je napravio svoj popis i pobrojao 201 žrtvu. Lazo Tesla i Branko Jurlina došli su do 192 imena. U historiografiji se najčešće koristi podatak njemačke komisije koja je dva dana poslije smaknuća stigla na mjesto zločina i napravila ekshumaciju. Tada je zabilježeno 187 ubijenih.
Komemoraciju za žrtve i ove godine su organizirali Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Bjelovara i Udruga antifašističkih boraca i antifašista Bjelovara.
S komemoracije u Gudovcu
Odavanju počasti žrtvama u Gudovcu prisustvovali su potomci ubijenih, SDSS-ov saborski zastupnik Boris Milošević, dožupanica Bjelovarsko-bilogorske županije Marija Jungić, gradonačelnik Bjelovara Dario Hrebak, pročelnik Kabineta predsjednika Republike Hrvatske Bartol Šimunić te predstavnici Srpskog narodnog vijeća i antifašističkih udruga.
Gradonačelnik Hrebak referirao se na nezakonito ponašanje Mostovog zastupnika Mira Bulja koji je u Saboru koji dan ranije uzvikivao ustaški pozdrav "Za dom spremni".
- Kao saborski zastupnik opet svjedočim tome kako se pojedinci zbog svojih uskogrudnih dnevnopolitičkih interesa igraju s lako zapaljivim šibicama, s malim plamenovima koji mogu postati veliki plamen mržnje. To nije dobro. Odavde moramo poslati poruku – mi koji smo tiha većina moramo onoj glasnoj manjini pokazati da se odupiremo ovakvim zločinima. Ja ću kao gradonačelnik Bjelovara raditi na tome da naš grad bude oaza mira, tolerancije i multikulturalnosti. Čovjek čovjeku ne smije biti neprijatelj, ne smije gledati kako se čovjek zove, da li mu je prezime na "ić" ili "ak" - rekao je Hrebak.
Dožupanica Jungić rekla je da je civilizacijska obaveza sjećati se i komemorirati nedužne. Važno je, kako je navela, da svi zajedno izraze jasnu i nedvosmislenu osudu zločina u Gudovcu.
Okupljenima se u ime Documente i Antifašističke lige RH obratila Vesna Teršelič koja je primijetila da je okupljenih ove godine bilo više, ali da nedostaje ljudi različitih generacija. Navela je da je važno nastaviti se okupljati na mjestu stradanja Gudovčana, ali i neprestano razmišljati što se još može napraviti kako bi se pamćenje o tome prenijelo na mlade generacije.
- Dobro je da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja izdvojilo sredstva da bi učenici osnovnih i srednjih škola posjetili Jasenovac. Važno je raditi te korake i na lokalnoj razini, zapitati se što se dogodilo u Gudovcu, u Bjelovaru, u ovoj županiji. Povijest Drugog svjetskog rata obilježena je genocidom nad Srbima i holokaustom, smaknućem Židova, Roma, komunista, simpatizera ljevice i to je nešto čime se trebamo baviti. Uvijek je naša zadaća poštovanje ljudskih prava i prava nacionalnih manjina, ali to ima veze s načinom na koji gledamo prošlost, posebno u godini u kojoj Hrvatska predsjeda Međunarodnim savezom za sjećanje na Holokaust. To je prilika da gradovi preimenuju ulice nazvane po ustaškim dužnosnicima. Trebamo naći prave načine da pamtimo zločine, ali ne samo zato da bismo pamtili crnu stranu povijesti, već i zato da bismo kroz sagledavanje onog što je bilo negativno stalno gradili podlogu za poštovanje ljudskih i manjinskih prava - kazala je Teršelič.
Dodala je da u tim naporima svakako obeshrabruje ustaški pozdrav u Saboru. Zato je bitno reagirati i inzistirati da se program školskih posjeta u Jasenovcu proširi i na sveučilišta.
Vesna Teršelič na komemoraciji u Gudovcu
Zastupnik Milošević naveo je da se na tome mjestu dogodio strašan zločin koji nije slučajan. Kronološki je pobrojao da je 10. aprila proglašena NDH, samo pet dana poslije je uspostavljen logor Danica kod Koprivnice, a do kraja mjeseca su doneseni prvi rasni zakoni.
- Mjesec april nije bio ni završen kada se dogodio masovni zločin u Gudovcu. Nakon toga su uslijedili Veljun, majski pokolj u Glini, zločin u Donjem Lapcu, osnovani su logori Gospić, Jadovno, Slana, poslije toga Jasenovac. Poznato je da su Židovi u NDH nosili oznaku, slovo Ž na svom rukavu, slično kao diljem okupirane Europe. No, malo je poznato da su prvih dana upravo ovdje u Bjelovaru Srbi morali nositi traku na kojoj je bila odštampana njihova nacionalna pripadnost. Time je nagoviještena njihova sudbina naredne četiri godine. Čuvajmo dostojanstveno uspomenu na žrtve - poručio je Boris Milošević.
Na mjestu zločina je sve do 1991. stajao je spomenik "Gudovčan", kipara Vojina Bakića, kao trajni podsjetnik na nevine žrtve. Zalaganjem SNV-a i Udruge antifašističkih boraca i antifašista Bjelovara, obnovljena je spomen-ploča nedužnim žrtvama.
