Jedna nadgrobna ploča sa imenima pokojnika i ožalošćene porodice, ugraviranim ćirilicom, postala je zadnjih dana tema svih regionalnih medija. Radi se o obiteljskoj ploči postavljenoj u Poljicama, na području općine Vrsi kraj Zadra. Nadgrobni spomenik bez ikakvog specifičnog teksta ili spornog citata, samo sa osobnim imenima, toliko je zasmetao upravi Komunalnog društva Vrsi infrastruktura, u čijem je vlasništvu groblje sa tom „spornom“ ćiriličnom pločom, da je direktor Zdenko Kojić sročio dopis u kojem je zatražio od porodice uklanjanje ćirilice sa nadgrobne ploče „kako bi izbjegli daljnje pravno postupanje“.
Direktor Kojić u svom dopisu spominje i Ustav Republike Hrvatske i Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina i na kraju Zakon o grobljima. U dopisu porodici je nekoliko puta dao do znanja da su u Hrvatskoj u službenoj upotrebi hrvatski jezik i latinično pismo, te da Srbi ne čine trećinu stanovništva u općini Vrsi i stoga nemaju pravo na službenu upotrebu svog jezika i pisma, pa tako ni na ćirilicu na nadgrobnoj ploči, jer „uprava groblja sukladno navedenim zakonima dozvoljava isključivo uporabu latiničnog pisma“.
Ustav i Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, koje Kojić navodi u dopisu, odnose se na upotrebu jezika i pisma nacionalnih manjina u službenoj komunikaciji i na javna obilježja. Grobno mjesto i nadgrobna ploča kao privatno vlasništvo ne predstavljaju službenu upotrebu jezika i pisma ni javno obilježje. Kojić se u svom dopisu pozvao i na Zakon o grobljima, čl. 11. stavak 4. koji kaže da „natpisi na grobovima i grobnicama ne smiju vrijeđati ničije nacionalne, vjerske ili moralne osjećaje, niti na bilo koji način povrijediti uspomenu na pokojnika“. Iz ovog se izvodi zaključak da je za Kojića ćirilica – uvredljiv sadržaj.
Direktor tvrtke Vrsi infrastruktura Zdenko Kojić revoltiran je time što je njegov dopis završio u regionalnim medijima.
- Mi nismo ništa krivi, onaj tko je kriv, pravi se da nije kriv, ništa drugo. Zakon kaže kako kaže, mi ga provodimo. Groblje nije privatna svojina, već je vlasništvo općina i gradova i tu vrijedi Zakon o upotrebi jezika i pisma nacionalnih manjina – započeo je direktor komunalnog poduzeća, očito smatrajući da su i groblje i pojedine nadgrobne ploče gradsko vlasništvo.
- Zove potpredsjednica Vlade Šimpraga, pa o čemu mi pričamo... Rekao sam neka kaže gospodinu da ne pravi pizdariju i da to makne ća. I gotovi smo. Ljudi pravoslavne vjere u Poljicima prije Domovinskog rata imali su odvojeno groblje i nitko nikad nije ni pomislio staviti ćirilični natpis, a prije rata nitko im nije branio. Nego sad dođe jedan provokator, koji ovdje i ne živi. Mi smo mu poslali jedan kulturni dopis. Nisam mogao vjerovati da će to planuti u medijima. Ako mu se ne sviđa Hrvatska, što nije odnio kosti u božju mater. Da li on živi u Hrvatskoj, da li za njega vrijede hrvatski zakoni? Što se on ima obraćati Srbiji? Vjerojatno su i Vučić, Pupovac i Dačić dobili taj dopis. I mi svi postali ustaše na osnovu toga. Ustaše u životu nisam vidio. Imam prijatelje pravoslavce u Poljicima, ja s njima pijem na srpsku slavu Malu Gospojinu – govori Kojić, nastojeći ublažiti retoriku i izvinjavajući se na agresivnosti.
- Iz Poljica je velik broj Srba bio u Hrvatskoj vojsci. Ova medijska hajka je namjerno narušavanje međuljudskih odnosa. Obitelj je morala po Zakonu o grobljima svaku radnju koju želi poduzeti na grobu prijaviti vlasniku groblja, a to su Vrsi infrastruktura, i dobiti pismeno odobrenje za tu radnju. Trebao je čovjek doći i reći što bi napravio. Rekli bismo mu da ne može staviti ćiriličnu nadgrobnu ploču, jer će napraviti štetu. Ćirilica vrijeđa osjećaje hrvatskih branitelja koji su se borili protiv ljudi koji su pod tim slovima pucali i rušili... – počeo je Kojić otkrivati svoje prave razloge zabrane imena pokojnika i ožalošćenih na ćirilici.
Da je žalosno kako smo od razbijanja ćiriličnih ploča na Vladinim ustanovama stigli do zabrane ćirilice na nadgrobnim pločama, smatra dugogodišnji aktivista za ljudska prava i predsjednik Antifašističke lige Zoran Pusić.
- Ponašanje dotičnog direktora je sramotno i protuzakonito. Temeljni princip demokracije je da je dozvoljeno sve ono što u zakonu nije zabranjeno, za razliku od diktature gdje je sve zabranjeno što izričito nije dozvoljeno. U Hrvatskoj dobrim dijelom postoji etnički inducirana netrpeljivost, što je za svaku osudu. Jesmo li demokratska zemlja ili nismo, jesmo li se borili za takvu slobodu? – pita Zoran Pusić i dodaje da je čisto privatna stvar kojim će pismom biti napisati imena pokojnika i ožalošćenih na nadgrobnoj ploči.
- Ćirilica u Hrvatskoj nije zabranjena. Da je napisano nekim drugim pismom, možda kineskim, ne bi bilo problema. Eksplicitno se nigdje u Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina ne spominje ograničavanje za nadgrobne spomenike. U demokratskoj zemlji ono što nije eksplicitno zabranjeno, to je dozvoljeno. Taj iz komunalnog je službeno u krivu. Kaže da ćirilica vrijeđa osjećaje, pa mene vrijeđa upravo njegovo ponašanje, pogotovo jer je u pitanju službeno lice koje na neki način predstavlja i oficijelni stav Hrvatske – zaključuje Zoran Pusić.
Predsjednik Srpskog narodnog vijeća i saborski zastupnik Milorad Pupovac ističe da direktor komunalnog poduzeća u Vrsima, utjerujući zakon na pogrešan način, sam sebe dovodi u nezakonito djelovanje.
- Nije na komunalnim poduzećima tumačenje te vrste zakona kao što je Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, pogotovo ukoliko nemaju za to potrebna znanja. Direktor komunalnog poduzeća u Vrsima zakone, koji se ne odnose na groblje, nastoji primijeniti. Pitanje je da li je takvo pogrešno i protuzakonito tumačenje posljedica neznanja ili krivih uvjerenja. Nadgrobni spomenik je privatno vlasništvo i grobna mjesta nisu u poziciji službene upotrebe jezika i pisma da bi se na njih odnosio Zakon o službenoj upotrebi jezika i pisma nacionalnih manjina. Svako djelovanje u tom smislu može narušiti zakonom zajamčen mir pokojnika i može proizvesti skrnavljenje grobnog mjesta, što je sve protivno važećim zakonima – ističe Pupovac i dodaje da ćirilično pismo ne samo da nije zabranjeno u Hrvatskoj, već je službeno pismo Srpske pravoslavne crkve koja je registrirana i ima potpisani Ugovor sa Republikom Hrvatskom o djelovanju na hrvatskom prostoru.
- Stajalištem direktora komunalnog poduzeća Vrsi ograničava se sloboda djelovanja Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj i istovremeno se ćirilično pismo proglašava onim što ono nije - uvredljivo i zabranjeno. Spomenuti direktor komunalnog poduzeća ide od kršenja jednog zakona do kršenja drugog zakona i odredbi Ustava Republike Hrvatske o slobodi vjeroispovijesti i nepovredivosti grobnog mjesta, kao i činjenice da je upotreba ćiriličnog pisma zaštićena Ustavom RH kao pravo pripadnika manjina ili vjerskih i etničkih zajednica koje ga koriste – dodaje Pupovac.
- Nigdje ne piše da su se hrvatski branitelji borili protiv ćiriličnog pisma niti da su se borili protiv mrtvih pripadnika srpskog naroda ili njihovih grobnih mjesta. Borili su se za teritorijalnu cjelovitost, što grobno mjesto u Vrsima ničim ne ugrožava, niti na bilo koji način ćirilično pismo na nadgrobnoj ploči vrijeđa bilo koga u Hrvatskoj, osim očito one kojima ćirilica kao pismo iz nekog razloga smeta, ali to je već druga vrsta problema. Vjerojatno je u pitanju stvar preduvjerenja ili mišljenja, koje je njegovo dok ga ne počne koristiti kao službena osoba. Tada već postaje problem i može proizvesti protuzakonite učinke. Na sreću, u većini mjesta ljudi nemaju ovakve vrste problema, ali evo, još uvijek ima onih koji to čine. Važno je da se pošalje jasna poruka, ne samo od onih koji su u tom slučaju oštećeni ili kojih se to tiče, nego od Republike Hrvatske koja treba čuvati i štititi prava svojih građana i pripadnika nacionalnih manjina, a time i svoj ustavni poredak od takvih ljudi – poručuje Pupovac.
